LNG terminal na Krku s radom treba početi prvog dana 2021. godine, a da bi se uspjelo pripremiti i izgraditi sve što je potrebno, u Omišlju na gradilištu ubrzano radi tridesetak radnika u tri smjene, piše Večernji list.

Radi se 24 sata na dan, sedam dana u tjednu jer je pred građevinskim konzorcijem koji čine Pomgrad Inženjering, GP Krk i STSI još puno posla. U nešto više od godinu dana trebaju napraviti pristan koji se naslanja na čak 164 armiranobetonska pilota raspoređena u šest redova.

Kratki rokovi realizacije

Rokovi za realizaciju projekta su kratki, ali radi se intenzivno. Odluka da se krene u projekt donesena je krajem siječnja, s građevinskim radovima počelo se u travnju, a za završetak posla ostalo je još 13 mjeseci. Projekt LNG terminala vrijedan je ukupno 233,6 milijuna eura. Glavnina tog novca odnosi se na brod koji je srce terminala i koji će stajati 159,6 milijuna eura. Građevinski radovi na pristanu i kontrolnoj zgradi stoje oko 58,5 milijuna eura, a da bi sve bilo u redu, svaki korak provjeravaju projektant, glavni inženjer, nadzorni inženjer te revident projekta. Riječ je o ljudima s velikim iskustvom na terenu, koji objašnjavaju svaki detalj projekta. Najzanimljiviji dio gradnje su piloti koji nose pristan na koji će se vezati brod. Projektirano je šest redova pilota promjera 1,8 metara, a visine čak 24 metra. Svaki od tih pilota zabijen je u tlo i na taj način stvaraju sigurnu građevinsku strukturu otpornu na utjecaj potresa i ostalih vremenskih utjecaja. Na drugom kraju svijeta – u brodogradilištu u Šangaju radi se na brodu FSRU. Bit će dug 280 metara, a širok 43 metra, a visok 38 metara.

To su dimenzije slične najvećim kruzerima koji posjećuju naše luke. Isporučitelj broda je tvrtka Golar iz Norveške. Ima kapacitet od 140.000 kubnih metara plina, uz ukupni godišnji kapacitet od 2,6 milijardi kubika plina. Brod bi trebao stići najkasnije do 30. listopada iduće godine, a do tada moraju biti gotovi i svi građevinski radovi na lokaciji. Zanimljivo je, kako su nam pojasnili, da FSRU brod dolazi uz pomoć četiri remorkera koja će osigurati sigurno vezanje uz pristan, a kako bi LNG terminal bio siguran, plovidba će biti zabranjena unutar 500 metara od njegove lokacije. A lokacija izabrana za LNG zaista je zanimljiva. Do samog terminala dolazi se kroz napuštenu industrijsku zovu Dine Petrokemije. Na rušenju starog pristaništa na koje se dopremala sirovina za Dinu zaposlen je veliki bager. Uskoro će ga srušiti, kažu nam na gradilištu, a onda će od Dine ostati tek spremišta koja zjape prazna i podsjećaju na gospodarsku aktivnost koja se ovdje odvijala.

Dodatni izazov projekta su i radovi na plinovodu i vodovodu, a njih treba izvršiti Plinacro. Sada su u fazi natječaja, ali svi vjeruju da to što radovi nisu počeli ne znači da se neće izvršiti do početka rada samog terminala. Uoči početka radova trebalo je riješiti brojne imovinskopravne poslove prvenstveno vezane za izvlaštenje čestica. Za taj je dio posla predviđen budžet od 14 milijuna eura. Posao je završen pa su 223 čestice u posjedu LNG Hrvatska, a potrošilo se ukupno dva milijuna eura, odnosno uštedjelo čak 12 milijuna eura u odnosu na planirani budžet.

– To što je projekt doveden u fazu izgradnje velik je uspjeh za Hrvatsku. Riječ je o strateškom projektu Hrvatske i EU koji će osigurati sigurnost opskrbe plinom iz različitih izvora– rekla nam je Barbara Dorić, direktorica LNG Hrvatske, s kojom smo obišli gradilište u Omišlju. LNG terminal projekt je o kojem se razgovaralo dvadesetak godina, kojeg su obećavale mnoge vlade, ali tek nakon što je sveden na okvire optimalne veličine i troška izgradnje iz faze plana prešao je u fazu izgradnje. Dug je bio put do odluke o tome da se konačno i krene u projekt, a njegovoj je realizaciji svakako pomogla činjenica da je s bespovratnih 101 milijun eura Europska unija pomogla zatvaranju financijske konstrukcije projekta. Država je odobrila još 100 milijuna eura, a u projekt ulažu u HEP i Plinacro kao vlasnici tvrtke LNG Hrvatska.

Isplativost terminala

Financijska konstrukcije projekta je zatvorena, ali će izazov za projekt ostati njegova isplativost. U ovom trenutku je zakupljeno 520 milijuna kubika kapaciteta, a zakupci su Ina i HEP. Od naknada za zakup u ovom trenutku LNG imat će sedam milijuna eura prihoda, a polovica potrebnih sredstava za pokrivanje troškova rada LNG terminala namaknut će se kroz naknadu za sigurnost opskrbe, koja je sastavni dio cijene plina za kućanstva i tvrtke. Uz ovu razinu zakupljenosti terminala kroz tu naknadu kućanstva bi financirala LNG s 35 kuna godišnje, ali već sa zakupom 1,1 milijardu kubika plina na LNG-u naplata te naknade postala bi nepotrebna.

Čak i nezavisni analitičari u prognozama projiciraju rast interesa za zakup kapaciteta na LNG terminalima pa je opravdano očekivati da bi se vrlo brzo moglo doći do spomenute granice koja bi kućanstva oslobodila potrebe da plaćaju projekt. O potencijalnom interesu Mađara za zakup već se pisalo, a pregovori su i dalje u intenzivnoj fazi, kao uostalom i s drugim tvrtkama.