Kako su danas biznis lideri, nažalost često ograničeni na kratkoročne rezultate, odgovor na pitanje "kako" nešto promijeniti jednako je kompleksan kao i odgovor na pitanje "što" promijeniti. Nadamo se kako će se ovim člankom potaknuti rasprava o odnosu velikih korporacija prema društvu u razvijenim zemljama i šire.

Živimo u vremenu dosad nezabilježenog prosperiteta
Svijet nikad ranije nije uživao u ovolikom prosperitetu. Ljudi diljem svijeta žive dulje i zdravije nego ikad prije.  U zemljama tzv. tržišta u razvoju, milijarde ljudi pobjegle su iz ekstremnog siromaštva. Stanovnici razvijenih zemalja uživaju u boljim lijekovima, obrazovanju, dostupnosti informacija, povezanosti i mobilnosti nego što smo mogli zamisliti samo četvrt stoljeća ranije. Mnogo je uzroka takvom razvoju. Ljudska domišljatost, političko vodstvo, društveni aktivizam i poduzetništvo zajednički su doprinijeli onome što nobelovac Amartya Sen naziva ljudskom slobodom. Pažljivo osmišljene politike slobodne razmjene dobara, usluga, kapitala i rada, koje znamo pod zajedničkim imenom globalizacije, zajedno s tehnologijom, imale su ključnu ulogu. Ove dvije sile zajedno povećale su produktivnost, otvorile tržišta, i milijardama ljudi omogućile da poboljšaju svoje živote.  Ali, živimo i u vremenu rastuće ekonomske nejednakosti i neizvjesnosti.

Društva u Sjedinjenim američkim državama i Europi suočavaju se s izazovima na načine koje nismo vidjeli desetljećima, nacionalističkom retorikom ekstremne desnice i dubokim nepovjerenjem prema poslovnom sektoru, globalizaciji i tehnologiji s krajnje ljevice. Mnogi brinu kako takva polarizacija javnog mnijenja i procesa stvaranja javnih politika mogu proizvesti nove rizike i neizvjesnosti koje bi smanjile ulaganja (koja su već sada preniska, sudeći po kamatnim stopama) i potkopale temelje budućeg prosperiteta. Zbog čega se dogodila takva polarizacija? Razloga je mnogo i razlikuju se od zemlje do zemlje, ali u najvećem dijelu odražavaju rašireno i rastuće nezadovoljstvo ekonomskom i društvenom nejednakošću, i sve većom osobnom neizvjesnošću globalne ekonomije koja se mijenja velikom brzinom. Odražava i nepovjerenje ljudi prema političkim i korporativnim elitama, koje se smatra krivcima za ovakvo stanje stvari.

Ekonomska nejednakost unutar naših društava je nusproizvod načina na koji se kroz protekla tri i pol desetljeća upravljalo svjetskom ekonomskom integracijom. U isto vrijeme, tehnologija, konkretno nedavni napredak u robotici, računalnoj inteligenciji i blockchain bazama podataka za financijske transakcije, poput bitcoina, koji bi u mnogim područjima mogli zamijeniti ljudski rad, čime bi se dislociranost ljudi, njihova nejednakost i nezadovoljstvo mogli povećati. Brexit je bio prekretnica. Britanci su izglasali napuštanje Europske unije, velikim dijelom motivirani frustracijom ekonomskom stagnacijom i nejednakošću, koja je urodila nacionalističkim i anti-useljeničkim sentimentima. U engleskoj regiji West Midlands, koja je u najvećem omjeru glasala za izlazak iz EU, medijan prihoda kućanstava kontinuirano pada već dvadeset godina.  

Podjela na one koji su imali najveće koristi od globalne integracije i tehnološkog napretka i onih koji nisu posebno je vidljiva u razlikama između velikih gradova i manjih zajednica, između mladih i starih, kao i između ljudi s različitim razinama obrazovanja. A to nije slučaj samo u Velikoj Britaniji, sedamdeset post američke radne snage nije zabilježilo rast nadnica u nevjerojatnih posljednjih četrdeset godina. Slične slučajeve bilježimo i u Kanadi, Njemačkoj i ostalim europskim zemljama. Koncentracija bogatstva globalno se povećala, i oko jedan posto ljudi kontrolira pedeset posto svjetskog bogatstva.  Što ako je Brexit tek početak?

U anketama, značajne većine u Sjedinjenim državama i ključnim europskim zemljama traži reorijentaciju politika na uske nacionalne interese, tvrdeći "da bi ostale zemlje same trebale riješiti svoje probleme". Kako sve veći broj ljudi osjeća da ih je ekonomski napredak zaobišao, takvi bi se negativni osjećaji mogli pretvoriti u efektivne politike. A takve politike mogu se širiti poput zaraze. Tako bi se tvrtke uskoro mogle naći u okruženju rastućeg političkog rizika za trgovinu, pristupa radnoj snazi, regulatornih pravila i ograničenja, i teže dostupnosti novih tehnologija. Politička bi nesigurnost mogla postati velik poslovni rizik, koji ugrožava mogućnosti kompanija da inoviraju, pristupaju radnoj snazi, ulažu i zarađuju. Ukratko, čini se kako postoji toliki broj nezadovoljnih trenutnim stanjem koji su spremni prekinuti ga, makar naudili i sebi, čime se ugrožavaju glavni motori ekonomskog prosperiteta: globalizacija i tehnologija. 

Poslovni sektor sjedi na razmeđi globalizacije i tehnologije
Današnja ekonomska nejednakost rezultat je načina koji smo odabrali za upravljanje globalizacijom i tehnologijom. Stvaranje bogatstva ne rezultira automatski njegovom poštenom distribucijom. Sloboda trgovine, kapitala i kretanja radne snage stvara pobjednike i gubitnike, jednako kao i usvajanje novih tehnologija. Podrška globalizaciji uvijek je ovisila o premisi da će koristiti većini, koja će uspjeti zahvaljujući vlastitom trudu, a mreža socijalne sigurnosti će zaštititi privremene gubitnike. Tradicionalno, vlade su bile odgovorne za pružanje jednakosti prilika (posebice kroz obrazovanje), efikasnu mrežu socijalne sigurnosti, socijalnu ravnotežu i političku i ekonomsku stabilnost.

U isto vrijeme, poslovni sektor trebao se usmjeriti na stvaranje rasta, produktivnosti, inovacija, i končano socioekonomskog bogatstva. Vlade svoju ulogu sve teže i teže vrše. Stvaranje politika koje bi trebale pomoći osobama u nevolji i društvima u vremenu tranzicije zahtijeva političku stabilnost i konsenzus, a obje te kvalitete su nedovoljno prisutne u javnoj sferi. Šira stvarnost gospodarstva isto tako ne pomaže. Sposobnost vlada da interveniraju ograničena je slabim makroekonomskim rastom u Sjedinjenim državama i Europi, što ograničava kapacitete fiskalne i monetarne politike.  Pukotine u sustavu sve su veće. Mnogi ljudi smatraju da je ekonomski sustav pristran (dvije trećine Amerikanaca kažu da ekonomski sustav nije fer).

Neki prikladno okrivljavaju useljenike i strance za svoje nevolje. Drugi s moralnih pozicija ravnopravnosti zahtijevaju distributivnu pravdu. Na stranu moralna pitanja, u najboljem je interesu poslovnog sektora da se pozabavi pitanjem distribucije bogatstva. Teško je zamisliti kako bi poslovni sektor dugoročno mogao imati koristi od smanjene trgovine i otežanog pristupa radnoj snazi, borbe protiv tehnološkog napretka i kontinuirane političke i ekonomske nesigurnosti. Potraga za praktičnim odgovorima na teške izazove je upravo ono što radi poslovni sektor. Ali vodeći ljudi biznisa tradicionalno izbjegavaju kontroverzne društvene teme poput održivosti ekonomskog sustava, i prepuštaju taj problem vladama. U ovom okruženju, vjerujemo da korporativni lideri ne mogu više stajati sa strane kao promatrači.

Agenda korporativnog vodstva koja će oblikovati budućnost
Našim su društvima potrebni glasovi i trud biznis lidera kako bi bili u stanju boriti se protiv nejednakosti i društvene izolacije koju stvaraju globalizacija i tehnologija. Marginalno povećanje aktivnosti društvene odgovornosti korporacija nije dovoljno. Sve veća razlika između dobitnika i gubitnika postala je avet koja proganja i biznis i društvo: vrijeme je da se s njom suočimo. Biznis lideri moraju balansirati između dva naoko suprotstavljena cilja. Prvi je da moraju osigurati održivost i napredak vlastitih kompanija. To je osnovna odgovornost glavnih direktora, a puno ju je teže ispuniti u vremenu niskih stopa rasta, nestrpljivih vlasnika biznisa, geopolitičke nesigurnosti i ekstremno brzog tehnološkog napretka.

Drugo, trebaju oblikovati uvjete za kontinuiran i više uključiv ekonomski napredak i posebno, globalnu ekonomsku integraciju i tehnološki napredak.  Kako bi postigli te ciljeve, vodećim poslovnim ljudima predlažemo da prihvate novu agendu, koja se sastoji  od sedam područja prilika. To nije jednostavno ni lako, i uključivat će mnoge neugodne odluke, poput smanjivanja naglaska na kratkoročnim povratima kako bi se podržao ekonomski i društveni napredak i dugoročno ojačalo poduzeće. Ali , smatramo to vrijednim trade-offom.  

1. Oblikujte sljedeći val globalizacije. Globalizacija je tijekom posljednjih nekoliko stoljeća razvoja bila fluidna i nastavlja evoluirati. Dok je zadnji val globalizacije bio usredotočen na pristup stranim tržištima i stvaranje nabavnih lanaca niskih cijena, sljedeći će val izgledati puno drugačije. U svojem je uvodnom govoru na Sveučilištu New York ove godine glavni izvršni direktor General Electrica Jeff Immelt dao naznačiti kako bi taj novi val globalizacije mogao izgledati: više decentralizirani, više geografski diferenciran, i digitalno bolje povezan, svjesniji društvenih posljedica i važnosti jačanja kapaciteta, umjesto eksploatacije razlika u cijeni rada. Biznis lideri mogu aktivno preuzeti ulogu u oblikovanju sljedećeg vala globalizacije, tako što će imati viziju dalekosežniju od traženja jeftinijih inputa, i umjesto toga naglasiti koristi od trgovine i tehnologije za veći broj ljudi u udaljenijim krajevima. Napredne proizvodne tehnologije, na primjer, počinju mijenjati i reorganizirati dosadašnje putove globalizacije, poznate u proteklih nekoliko desetljeća: poravnavaju se krivulje troškova, povećava se fleksibilnost, a proizvodnja se seli bliže prodajnim tržištima. Softver, senzori i analitika mijenjaju model stvaranja zarade sa samostalnih proizvoda na proizvode u kombinaciji s uslugama.  Tvrtke mogu iskoristiti te trendove kako bi se ponovno spojile sa svojim kupcima i njihovim zajednicama. Već vidimo kako kompanije lokaliziraju vremenski osjetljive i visoko prilagodljive oblike proizvodnje, poput fast fashion proizvoda i auto industrije, pa donedavno globalni lanci nabave postaju kratke, dvosmjerne ulice. 

2. Podržite poduzetničke poslovne ekosisteme. Nekoliko desetljeća ekonomskog rasta rezultiralo je koncentracijom ekonomske aktivnosti u većim korporacijama i padom start-up aktivnosti. Ovisno o tome kako ćemo ga ukrotiti, tehnološki bi napredak mogao naglasiti ili ublažiti tu razliku. Uspon platformskih biznisa, koji omogućavaju suradnju tisuća pojedniaca i tvrtki u dinamičnim ekosustavima, mogao bi pomoći vratiti ravnotežu i održivost. Takvi ekosustavi malim tvrtkama i pojedincima omogućavaju da sudjeluju u tehnološkom napretku i tako kataliziraju i zaposlenost i  inovaciju. Dok korporacije ponovno promišljaju svoje nabavne lance i poslovne modele, stvaranje ekosustava dobavljača i ambicioznih poduzetnika mogao bi biti dio tog procesa. Primjerice, ponuđači web usluga baziranih u oblaku mladim kompanijama omogućavaju koristi i fleksibilnost poslovanja koja im je ranije bila nedostupna.  Vodeće energetske kompanije ulažu u decentralizirane energetske mreže, i pokazuju njihovu opravdanost. Toyotina poznata integrirana mreža dobavljača, hvaljena zbog svoje otpornosti i sposobnosti brze reakcije, pokazuje kako su takvi visoko povezani ekosustavi važni i za tradicionalne proizvođače.

3. Upravljajte dostupnošću tehnologije. Utjecaj tehnologije na ljude ovisi o tome kako odlučimo razvijati je i koristiti. Ako se usredotočimo na povećanje efikasnosti i optimizaciju internih procesa, naše će korištenje tehnologije uroditi samo otpuštanjima i traženjem jeftinije radne snage. Propustit ćemo priliku, ne samo da povećamo vrijednost za naše kupce, već i priliku da stvorimo nova inovativna radna mjesta i poboljšamo kvalitetu života naših zaposlenika. Umjesto toga, biznisi trebaju smisliti načine kako da isporuče proizvode koje kupci žele i stvore opipljivu novu vrijednost. Korištenje tehnologija da bi se potakla inovacija i omogućilo ljudima da žive više ispunjene živote prilika je za gotovo sve sektore gospodarstva. Ali, takav inkluzivan pristup postavlja pred biznis neke neugodne odluke. Uzmite za primjer uspon tzv. blockchain tehnoloških aplikacija, koje imaju golem potencijal u financijskim uslugama (valute poput bitcoina, modeli plaćanja poput paypala, digitalna imovina), osiguranju (upravljanje ugovorima i identitetima), zabavi (zaštita prava izvođača) i mnogim drugim sektorima. Koristi bi mogle biti stvorene kroz povećanje efikasnosti, micanjem posrednika i vjerojatno uništavanjem brojnih radnih mjesta u tom procesu, ili stvaranjem novih vrijednih usluga i novih tržišta.  Možemo li zamisliti da oni koji smišljaju i razvijaju nove tehnologije preuzmu odgovornost i koriste ih na uključiv način, stvarajući nove koristi i usluge, a u isto vrijeme pomažu ublažiti probleme ljudi tijekom te tranzicije?

4. Ulažite u ljudski kapital. Povećanje dinamike i raznolikosti u poslovnom sektoru znači da se ljudi moraju naučiti brže prilagođavati. To znači da moraju moći sudjelovati u proizvodnji i potrošnji novih dobara i usluga. Pronalazak efektivnih i pristupačnih načina pomoći ljudima da tijekom karijere steknu nove vještine, ne samo prije nego što uđu u svijet rada, velik je društveni izazov. Obrazovanje je ključno za stvaranje profesionalne mobilnosti i jednakosti prilika, koji su jednako važni i blisko povezani s razlikama u dohotku. Ali, proces kodifikacije novih radnih vještina traje predugo, uz sporost obrazovnih sustava u njihovoj isporuci. Tvrtke mogu pomoći u stjecanju novih vještina, primjerice kroz suradnju s tvrtkama koje se bave online edukacijom, kao i preuzimanjem izravne odgovornosti za stjecanje novih vještina svojih zaposlenika. Kako novi alati za efektivnije i efikasnije jačanje ljudskog kapitala postaju sve dostupniji, korporacije bi se trebale više uključiti, jačanjem ljudskog kapitala svojih zaposlenika i zajednica u kojima posluju. Smatramo da biznis lideri moraju biti konzistentni, strastveni zagovornici poboljšanja pristupa obrazovanju visoke kvalitete za ljude svih dobi i materijalnog statusa.

5. Razmišljajte kao društveni poduzetnik. Kako bi doprinijeli društvu i zadobili njegovu podršku, biznisi moraju biti duboko uključeni u njega. Jedan od načina kako da biznis lideri u tome uspiju je stvaranje socijalnih poduzeća koja su bliska njihovim temeljnim poslovnim modelima. Korporacije tako mogu pomoći riješiti neke od osnovnih problema društava podizanjem njihovih vještina, umjesto davanja neodrživih filantropskih milostinja. Nobelovac Muhamed Yunus jedan je od poznatih zagovornika socijalnih poduzeća i njihove sposobnosti da stvore održive vrijednosti za siromašna društva. On ih definira kao ona koja donose opipljive dobrobiti ugroženim zajednicama, omogućavaju povrat prvotnog ulaganja i reinvestiranje dobiti kako bi postala i ostala održiva.  Socijalna poduzeća kapacitete mogu graditi i unutar korporacije koja ih sponzorira i brže na tržište izbaciti inovacije koje imaju širu primjenu. Financijska uključenost je često ključna za održivost poslovnog modela socijalnih poduzeća. Pristup računima, uslugama plaćanja i prijenosa novca i kreditu marginaliziranim skupinama može dramatično popraviti kvalitetu života. Više je puta upravo to spominjano kao važan faktor, ne samo u smanjenju siromaštva i povećanju ekonomskog rasta, već i u većoj ravnopravnosti spolova. Vlade mogu stvoriti uvjete za financijsku uključenost, a poslovni pak sektor može odigrati glavnu ulogu u brzom uvođenju inovacija i širenju pristupa na održiv način. Dobar je primjer telekom kompanija Safaricom. Četiri godine nakon što su uveli mobilni model plaćanja M-Pesa u Keniji, 70 posto odraslih počelo je koristiti taj model. Način razmišljanja poput društvenih poduzetnika može pomoćio i rješavanju dugoročnih problema, poput nezaposlenosti mladih. U Europi, udruženja tvrtaka usko surađuju s javnim službama, volonterima i poslodavcima kako bi ponudile strukturirane  programe obrazovanja i izgradnje vještina. Ovi su socijalni programi bili tri do četiri puta uspješniji u reintegraciji mladih Europljana i useljenika na tržište rada, čime su tvrtkama pomogli da dobiju lakši pristup novoj radnoj snazi.

6. Rebalansirajte i prilagodite nagrade.  Osjećaj samopoštovanja kod ljudi usko je povezan s prirodom njihovog posla i nagradom za taj posao. To se posebno pokazalo točnim kad u obzir uzimamo ne samo nadnice i povlastice, već i mogućnost napredovanja, meritokratska priznanja i neopipljivu vrijednost svrhe rada, koja se često povezuje s nekom višom društvenom vrijednošću. U cijelom rasponu visina plaća, nerazmjer između rada i nagrade za rad, od najnižih razina do menadžera potkopava percepcije poštenosti i povjerenje u sustav. Usklađivanje rada i nagrada predstavlja priliku poslovnim liderima da izravno utječu na osjećaj samopoštovanja zaposlenika, osjećaj da je sustav plaća pošten, i da postoji jednakost prilika. Mnoge tvrtke započele su povećavati plaće i podršku ranije slabije plaćenim zaposlenicima, a u sljedećim godinama, morat će se učiniti još i više.

7. Obnovite i preuzmite oblikovanje javne rasprave. Trenutna je kriza ekonomska, ali to je i kriza ideja i inspiracije. Teško je uvjeriti ljude u opravdanost globalizacije ako se ne isprave nuspojave u distribuciji koristi od ekonomskog napretka. Isti je slučaj i s tehnologijom, gdje je izostanak uključivog pristupa izazvao žestoke reakcije, poput štrajkova taksista u Francuskoj i drugdje. Štoviše, poslovnim i političkim elitama, koje oblikuju javni diskurs, sve se manje vjeruje i gube publiku. U takvom vakuumu, prolaze priče koje igraju na instinkt, strah i emocije. To je važno. Javni nastupi oblikuju percepciju i političku stvarnost, koji zatim oblikuju ekonomsku stvarnost. Biznis lideri tradicionalno su se klonili širih društvenih pitanja i bili su usmjereni na svoju ulogu u biznisu. U godinama pred nama, morat će preuzeti aktivniju ulogu, igrati napad, ne samo obranu. Vrijeme je za vjerodostojne, uključive narative koji će stvarati povjerenje, koji će govoriti o smjeru u kojem naša društva idu, kao i o dijeljenju koristi i prilika unutar tih društava. Prvi je logičan korak utvrditi što treba biti učinjeno, ali to je samo početak. U razgovorima s glavnim izvršnim direktorima o njihovoj ulozi u podržavanju ekonomskog i društvenog napretka, mnogi su napomenuli kako djeluju u izazovnom kontekstu. Između nadzornih odbora, velikih ulagača, aktivista i potencijalnih kupaca, velik je pritisak na direktore da se usredotoče isključivo na kratkoročnu profitabilnost i maksimizaciju vrijednosti. Uz to, regulatorni okviri na mnogim tržištima direktorima smanjuju manevarski prostor za djelovanje.

Na nama je da oblikujemo budućnost

"Odoli počecima", rekao je Ovidije. Mnogi biznis lideri počinju shvaćati moguć kraj trenutne političke polarizacije u našim društvima. Mnogi privatno priznaju kako im se ne dopada ono što vide i kako su spremni isprobati inovativne mjere kako bi se suočili s novim izazovima. Mogućnosti koje im predlažemo osmišljene su kako bi otupili oštrice globalizacije i tehnologije i potakli uravnoteženija pravila igre koja će prosperitet distribuirati ravnopravnije, a društvo učiniti spremnijim na promjene. To nije lako. Ali ako mi, kao biznis lideri, ne preuzmemo odgovornost za stvaranje svijetlije budućnosti za cijelo društvo, jasno je kako riskiramo reakciju koja će ograničiti naše mogućnosti da stvaramo novu vrijednost za naša poduzeća i naše kupce. Sad je trenutak da se s time ulovimo u koštac.