Kina danas obilježava 40. obljetnicu pokretanja ekonomskih reformi koje su omogućile najveće stvaranje bogatstva u modernoj povijesti, ali i položile temelj problemima koje tamošnje gospodarstvo tek treba razriješiti.

Tadašnji je moćnik kineske Komunističke partije Deng Xiaoping 18. prosinca 1978. na sastanku Centralnog komiteta lansirao paket reformi koje su pod egidom "socijalizam s kineskim karakteristikama" omogućile stvaranje tržišnog gospodarstva i otvaranje zemlje stranim ulaganjima. Tijekom godina Dengove su reforme omogućile da više od 700 milijuna Kineza izađe iz siromaštva, a zemlja je postala drugo gospodarstvo svijeta, odmah nakon SAD-a.

Omjer cijene i kvalitete
Podaci Svjetske banke pokazuju da je Kina 1978. doprinosila svjetskom BDP-u sa svega 1,8 posto. Danas taj udjel prelazi 15 posto. Istovremeno, sve velike ekonomske sile smanjile su svoj udjel u globalnom gospodarstvu – SAD sa 28 posto na 24 posto, Japan sa 12 na šest posto, a Velika Britanija s četiri na tri posto. U potrazi za boljim životom deseci milijuna Kineza otišli su sa sela u gradove, a mnogi su osnovali poduzeća i obogatili se.

Danas privatni sektor generira 60 posto nacionalnog dohotka, 70 posto inovacija i 90 posto radnih mjesta. Kako piše Bloomberg, Andy Yu iz provincije Wuhan u središnjoj Kini tipičan je primjer Kineza koji je uspio selidbom u grad. U Shenzen je došao 2003. i zaposlio se u tehnološkoj kompaniji. No, svega nekoliko godina kasnije osnovao je vlastitu tvrtku za proizvodnju mobitela Shenzen Garlant Technology. "Neki kažu kako Kina može proizvoditi samo jeftino smeće, ali to nije istina.

Možemo proizvoditi stvarno dobre proizvode i to je razlog zašto kompanije poput Applea imaju tvornice ovdje. Kina može ponuditi najbolji omjer cijene i kvalitete", kaže Yu. Tijekom godina Kina je postala sve integriranija u globalno gospodarstvo, posebno nakon 2001. kada je primljena u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Međutim, desetljeća brzog ekonomskog rasta stvorile su i probleme – golemo zagađenje vode i zraka za čije će saniranje trebati desetljeća te visoku razinu zaduženosti državnih poduzeća koja je narasla na 115 posto BDP-a. 

Najvažnija imovina
No, oslanjanje ekonomskog rasta na jeftinu i često nekvalificiranu radnu snagu rezultirala je propuštanjem ulaganja u najvažniju kinesku imovinu – ljude, smatra ekonomist Scott Rozelle sa sveučilišta Stanford. "Kina ima jednu od najnižih razina obrazovanja u svijetu", ističe Rozelle. Prema službenim statističkim podacima iz 2015., samo trećina radne snage ima završenu srednju školu, čime je Kina iza usporedivih država poput Meksika, Turske, Južne Afrike i Tajlanda.

Iako niska razina obrazovanja radne snage nije problem u dosadašnjem modelu kineskog gospodarstva temeljenog na proizvodnji, postat će problem prilikom preobrazbe u tehnološki napredno gospodarstvo temeljeno na uslugama i osobnoj potrošnji. Promjena ekonomskog modela neophodna je kako bi Kina izbjegla "zamku srednjeg dohotka", pojavu u ekonomiji kada prihod po stanovniku počne stagnirati zbog pada profitabilnosti poduzeća.

U istočnoj Aziji samo je pet država od 1960. uspjelo izbjeći tu zamku – Japan, Hong Kong, Singapur, Južna Koreja i Tajvan. "Nijedno veliko gospodarstvo bez demokratskog političkog sustava nije izbjeglo zamku srednjeg dohotka, pa šanse nisu na kineskoj strani, čak i bez trgovinskog rata", smatra Steve Tsang, direktor SOAS Kineskog Instituta na londonskom sveučilištu.