Iako statistički podaci pokazuju da je američko gospodarstvo itekako imalo opipljive koristi od ulaska na kinesko tržište, predsjednik Donald Trump sve više govori o mogućnosti razdvajanja dva vodeća svjetska gospodarstva. Kina i njezini trgovinski odnosi s Amerikom i u ovoj su Trumpovoj predizbornoj kampanji zauzeli središnju poziciju. Naime, govoreći na konferenciji za novinare u praznični ponedjeljak ispred Bijele kuće, Trump je još jednom naglasio svoj tvrd ekonomski pristup prema Pekingu.

Zanimljiva riječ

Američki je predsjednik kazao da je razdvajanje – termin kojim ekonomisti opisuju potencijalni permanentni pad u trgovini između dvije zemlje – „zanimljiva riječ“. „Ako ne poslujemo s Kinom, ne bi gubili milijarde dolara. To se zove razdvajanje. Počnite o tome razmišljati. Počnite razmišljati da uzimaju naš novac i troše ga na gradnju zrakoplova, brodova, projektila i raketa“, izjavio je Trump. Također je zaprijetio da će blokirati kompanije koje angažiraju radnu snagu u Kini u dobivanju ugovora sa saveznom vladom te je ponovio zahtjev – kao i tijekom predizborne kampanje 2016. godine – da se radna mjesta u proizvodnji vrate iz inozemstva u SAD. „Stvorit ćemo od Amerike proizvodnu supersilu svijeta i prekinuti oslanjanje na Kinu jednom za svagda“, poručio je predsjednik. „Bilo kroz razdvajanje, bilo kroz uvođenje velikih carina kao što već radimo, dokinut ćemo oslanjanje na Kinu jer se na Kinu ne možemo osloniti“, dodao je Trump. Iako je njegova administracija uvela carine na veći dio kineskog uvoza, a početkom godine dogovorila „fazu 1“ trgovinskog sporazuma između dvije države, američki manjak u trgovini s Kinom primjetno ne opada. Posljednji podaci objavljeni krajem prošloga tjedna pokazali su da je trgovinski deficit u srpnju povećan za 1,6 milijardi dolara te je dosegao 28,3 milijarde dolara. Koliko bi Trumpovo zalaganje za razdvajanje američkog i kineskog gospodarstva napravilo štete za kompanije iz SAD-a pokazuju podaci Američkog trgovinskog predstavnika za 2018. godinu.

Skok od 527 posto

Kina je najveći američki trgovinski partner kada je u pitanju trgovina robama s ukupnom vrijednošću od 659,8 milijardi dolara. Američki robni izvoz u Kinu vrijedio je 2018. godine 120,3 milijarde dolara, što je 7,4 posto manje nego godinu ranije, ali i 72,6 posto više nego 2008. godine. Od 2001. godine, kada je Kina ušla u članstvo Svjetske trgovinske organizacije, američki je izvoz u tu državu skočio za 527 posto. Istovremeno, uvoz kineske robe u SAD povećan je između 2008. i 2018. za 60 posto, dok je od 2001. zabilježio rast od 427 posto. Još su zanimljiviji podaci o stranim ulaganjima. Američke su kompanije samo 2017. u Kinu uložile 107,6 milijardi dolara, a kineske tek 39,5 milijardi dolara. Na pitanje je li moguće provesti razdvajanje koje će značajno umanjiti trgovinu između dva vodeća svjetska gospodarstva, Luka Brkić, profesor međunarodnih ekonomskih odnosa na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, ističe da je sve moguće, pa čak i politike koje mogu biti kontraproduktivne s aspekta nacionalnih interesa.

„Ali to bi bilo kontraproduktivno ne samo za SAD, već i za Kinu, pa i globalno gospodarstvo u cjelini. Ključni problem Amerike nije Kina, već postojanje dviju vrsta kapitalizma, jednog političkog u Kini te drugog, liberalno-meritokratskog u SAD-u. A te dvije vrste kapitalizma donose i različite poglede na pitanja produktivnosti i redistribucije.

Potpuna autarkija i izolacija ne bi donijela ništa dobroga, ne bi repozicionirala SAD kao najveću silu svijeta“, smatra Brkić. Prema njegovu mišljenju, problem praktički „vječitog“ američkog deficita u trgovini s Kinom leži u činjenici da Amerikanci žive iznad svojih mogućnosti. „Američka je prednost što imaju valutu koja je dominantna u međunarodnim financijskim tokovima. A to vam omogućuje da komotno živite na dug. No, dug se kad-tad mora vratiti“, tvrdi Brkić.