WWF-ov izvještaj, koji je razvio Dalberg, upozorava da stvarni trošak plastike za okoliš, zdravlje i gospodarstva može biti čak deset puta veći za zemlje s niskim prihodima, iako one troše skoro tri puta manje plastike po glavi stanovnika u odnosu na zemlje s visokim prihodima.
Izvještaj procjenjuje da kilogram plastike u svojem cijelom životnom vijeku – od proizvodnje do odlaganja – zemlje s niskim i srednjim prihodima ukupno košta oko 150 američkih dolara, što je osam puta više od 19 američkih dolara ukupnog troška jednog kilograma plastike za zemlje s visokim prihodima.
Neodrživi sustav
Takvi nejednaki troškovi imaju značajne posljedice za zemlje s niskim i srednjim prihodima poput Kenije, koja posljedice globalne plastične krize osjeti puno više nego zemlje s visokim prihodom.
Ona je prije šest godina, poduzela hrabar korak protiv plastičnog zagađenja i zabranila plastične vrećice za jednokratnu upotrebu. Danas se bori s njihovim nezakonitim uvozom, što naglašava prekograničnu prirodu problema i užasavajuće nejednakosti karakteristične za trenutni lanac vrijednosti plastike koji stavlja zemlje poput Kenije u nepovoljan položaj bez obzira na akcije koje poduzimaju kako bi se izborile s plastičnim zagađenjem. WWF-ov izvještaj otkriva tri strukturne nejednakosti koje osnažuju trenutni neodrživi sustav upravljanja plastikom i na zemlje s niskim i srednjim prihodima stavljaju nerazmjerno velik teret.
Prva je da postojeći sustav stavlja zemlje s niskim i srednjim prihodom u nepovoljan položaj, jer imaju minimalan utjecaj na to koji plastični proizvodi se proizvode i kako su dizajnirani, a ipak se od njih često očekuje da upravljaju ovim proizvodima na kraju njihovog vijeka.
Nedostatak sustavnih pravila
U ovom trenutku, oko 60 posto svjetske proizvodnje plastike odnosi se na proizvode za jednokratnu upotrebu.
Druga nejednakost je što količina proizvedene plastike, naročito plastike za jednokratnu upotrebu, daleko premašuje dostupnost tehničkih i financijskih resursa za upravljanje otpadom kad dođe do kraja svog životnog vijeka u zemljama s niskim i srednjim prihodima.
Treća nejednakost je nedostatak sustavnih pravila za određivanje odgovornosti država i kompanija za vlastito djelovanje i neaktivnost u vezi s plastičnim zagađenjem i njegovim utjecajem na naše zdravlje, okoliš i gospodarstvo uzrokuje veće ekološke, ekonomske i ljudske troškove za zemlje s niskim i srednjim prihodima.
