Svijet je tek počeo zamišljati što će odluka američkog predsjednika Joea Bidena o isporuci kazetnog streljiva Ukrajini značiti za buduću kontaminaciju područja na kojem se koristi, a ovih dana je u fokus europske javnosti došla tema koja problematizira opasnosti streljiva zaostalog iz Prvog i Drugog svjetskog rata i to, ni više ni manje, nego po Zeleni plan EU-a i razvoj obnovljivih izvora energije.

Kako je jučer upozorio visoki predstavnik EU-a za okoliš Virginijus Sinkevičius, litvanski političar, nužno je pojačati napore na čišćenju neeksplodiranih mina u Baltičkom moru kako bi se spriječile slučajne ozljede, streljivo ostavilo izvan ruku kriminalaca i smanjila kašnjenja projekata vjetroelektrana.

Kriminalcima na pladnju
Sinkevičius je rekao Financial Timesu da je oko 300.000 tona neeksplodirane municije, uglavnom iz Prvog i Drugog svjetskog rata, zatrpano na dnu Baltičkog mora. “Sada ono prijeti ljudima, morskom životu i gospodarskim aktivnostima, poput obnovljivih izvora energije, ali i dovodi ribarska plovila i njihove posade u opasnost”, rekao je Sinkevičius.

Dodao je da se boji da bi do odbačenog oružja, u širokoj lepezi od raketa i granata do neeksplodiranih mina i streljiva malog kalibra, mogli doći kriminalci i da bi im mogao poslužiti za eksploziv ‘kućne’ izrade budući da je relativno plitko.

Streljiva i eksplozivne naprave koji su zadnjih desetljeća sedam desetljeća korodiraju na morskom dnu, također ispuštaju otrovne kemikalije, uključujući bijeli fosfor i iperit. Navodi da je populacija istočnog bakalara, koji se uobičajeno lovio na Baltiku, nestala kao posljedica utjecaja na okoliš.

Podvodna ‘skladišta’ smatrana su najbržim i najsigurnijim načinom zbrinjavanja oružja nakon svjetskih ratova, ali mnogo je municije nasumično bačeno i od tada je otplutalo daleko od originalnih deponija. Glavna uprava EU-a za pomorstvo i ribarstvo prošle je godine situaciju opisala kao “pravu ekološku tempiranu bombu”.

Sinkevičius je rekao da će s baltičkim ministrima na sastanku u rujnu razgovarati o koordiniranju čišćenja mora. Dodao je da želi da se napravi “zajednička karta Baltičkog mora” i da se “definira što se može sigurno izvaditi i zbrinuti”. “Teško je procijeniti cijenu takvog čišćenja jer je teško znati opseg onoga što se može učiniti”, rekao je.

Njemačka se među baltičkim državama dosad najaktivnije uključila u čišćenje streljiva. Berlin je uložio milijun eura u razvoj robota za otkrivanje i izvlačenje neeksplodiranih naprava, umjesto da koristi ronioce. NATO savez, također, je koordinirao napore čišćenja, uključujući partnerstvo s latvijskom mornaricom u svibnju.

Mapiranje dna
Baltičko more, koje je okruženo s devet zemalja EU-a i Rusijom, smatra se posebno osjetljivim ekosustavom zbog polagane cirkulacije vode, ograničene povezanosti s oceanima i plitkoće, s prosječnom dubinom od 54 metra. Istodobno, vrlo je prometan pomorski pravac kojim u svakom trenutku, prema Baltičkoj komisiji za zaštitu morskog okoliša, cirkulira do 2000 plovila.

Sinkevičius je rekao da bi napori u Baltičkom moru mogli predstavljati predložak za čišćenja Crnog mora jednog dana nakon rata u Ukrajini, ali je dodao da bi to moglo biti “generacijsko pitanje” s obzirom na razmjere šteta.

Giles Dickson, izvršni direktor interesnog udruženja OIE WindEurope, rekao je da neeksplodirane mine “nisu najveći izazov s kojim se suočavamo u izgradnji pučinskih vjetroelektrana” jer se mapira morsko dno kada se lokacije istražuju te osigurava da su područja očišćena prije početka izgradnje. Europska OIE industrija, navodi, više je zabrinuta kašnjenjem dozvola i povećanom konkurencijom kineskih developera.