Nekoliko dana prije prvog kruga izbora situacija u Francuskoj je tako zbunjujuća da se i njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier odvažio i oprezno umiješao: On upozorava od opasnosti pobjede desnih populista, čije sirene obećavaju Francuskoj veliku budućnost ali i izlazak Francuske iz Europske unije. Upravo u Berlinu se bez daha čeka na rezultat prvog kruga predsjedničkih izbora. Konačno od toga ovisi budućnost EU-a, blagostanje, mir, zajedništvo i mnoga druga podcijenjena dobra, piše Deutsche Welle.

U prvom krugu se odluke donose srcem, u drugom glavom odnosno razumom i to se jasno kaže u pojašnjenju francuskog izbornog sustava. Upravo se tako francuski izborni sustav štiti od ulaska ekstremista u predsjedničku palaču. Samo u međuvremenu meteorski uspon starog komuniste Jean-Luca Mélenchona čini zamislivom konstelaciju u kojoj će on u drugom krugu izbora biti suprotstavljen kandidatkinji desno-populističkog tabora Marine Le Pen. Za koga će se odlučiti Francuzi koji razmišljaju politički? Ono što se prije nekoliko tjedana činilo nemogućim, sada se pomaklo u sferu mogućeg.

Uspjeh Mélenchona pokazuje da mnogi Francuzi u međuvremenu teže radikalnom rješenju. Čini se da im je manje važno naći praktično rješenje za njihove probleme a više važna snažna ideologija koja im obećava slavnu, glorificiranu budućnost. Kako inače objasniti da Le Pen i Mélenchon u anketama zajedno imaju preko 40 posto glasova. I birači na oba kraja političke skale su skoro isti: bivši industrijski radnici, frustrirani, koji su uvijek birali predstavnike lijevog političkog spektra, potom prešli u desni a sada bi se ponovo mogli vratiti i birati ljevicu. Riječ je o mladim biračima, koji bijesni na političare u Parizu, žele samo promjenu, ali i o socijalno zapostavljenima, koji su zahvalni za svaku radikalnu političku poruku koja im obećava bolji život.

Radikalna ljevica mami Francuze parolom "Francuska u pobuni" i obećava da će napustiti EU i NATO, renacionalizirati industriju i uvesti politički i ekonomski model, koji odbacuje financijski kapitalizam. Kako bi tako nešto moglo funkcionirati u Europi nakon sloma komunizma ostaje otvoreno. Ono što Mélechnona razlikuje od Marine Le Pen je ideja internacionalizma, za koju nedostaju partneri.

Kandidatkinja "Nacionalnog fronta" nasuprot tome igra na kartu patriotizma. Njezin moto glasi: "Prvo Francuska", ali njezin ekonomski program se gotovo pa ne razlikuje od programa radikalne ljevice. Imaju čak slične slogane i izborna obećanja. "Van iz EU-a i NATO-a, nacionalizirati industriju" – za mnoge birače, koji nisu u stanju razlikovati, je to primamljivo. Morali bi si dati više truda kako bi kod Le Pen otkrili neofašističko nasljeđe, koje je jasno pokazala u jednom radio-intervjuu, kada je odbacila odgovornost Francuske za deportaciju Židova, koju je provodio tzv. Vichy-režim.

U cijeloj ovoj konstelaciji jedina nada za europske susjede ali i mlađi francuski građanski sloj je Emmanuel Macron. On je nastrojen proeuropski. Zalaže se za progresivno-liberalnu ekonomsku politiku, kojom bi se okoštali francuski sustav konačno reformirao. Na početku je Macron imao veliku podršku, u međuvremenu se u anketama njegovo biračko tijelo pokazalo kao promjenljivo i nepostojano.

I konačno kao kandidat za predsjednika u igri je i dalje kralj skandala Francois Fillon. On u ruralnim krajevima ima svoje pristalice, koje su mu vjerne usprkos svim istragama koje se vode protiv njega. Ti birači su uvjereni konzervativci, koji vjeruju Fillonovom reformskom kursu à la Thatcher. Za socijaliste, kako se čini, je neprihvatljivo da biraju ovog desno orijentiranog konzervativca u drugom krugu izbora. Ne zna se ni hoće li on uopće dogurati do drugog kruga, što bi za Francusku mogao biti politički potres.