Gospodarska recesija određuje sadržaje političke godine u regiji jugoistočne Europe u 2012 i prvoj polovici 2013. Parlamentarni, predsjednički i lokalni izbori, nepovjerenje i nova članica EU bile su osobine političke slike u regiji.

Većina zemalja izabrala je ljevičarske vlade kao rezultat teških ekonomskih uvjeta. Izbori su održani u Albaniji, Crnoj Gori, Rumunjskoj, Srbiji i Bugarskoj. U Albaniji, Crnoj Gori i Rumunjskoj su lijeve stranke pobijedio na izborima i formira vlade.

Bugarska

U Bugarskoj, stranka desnog centra GERB osvojila je tanaku pobjedu na prijevremenim izborima, ali nisu uspjeli osigurati dovoljan broj mjesta u parlamentu kojim bi regulirali rad Vlade. Uz potporu socijalista formirana je koalicija za Bugarsku i Pokreta za prava i slobode.

Albanija

Savez za europsku Albanije na čelu sa Socijalističkom partijom ostvarila je uvjerljivu pobjedu na parlamentarnim izborima u Albaniji. Prema Organizaciji za sigurnost i suradnju u Europi (OESS) izbori su provedeni uz poštivanje temeljnih sloboda, ali pogibija jednog od stranog promatrača u gradu Lac, sjeverozapadne Albanije i drugi izolirani slučajevi nasilja bude zabrinutost o stanje demokracije u zemlji.

Crna Gora 

Nakon što je njegova lijevog centra koalicija pobijedila na parlamentarnim izborima u prosincu 2012 Crnogorski parlament je glasovao za novu vlade na čelu sa Milom Đukanovićem. U svom govoru pred parlamentom Đukanović je obećao da će dovesti Crnu Goru u EU i NATO. Izbori za predsjedničku dužnost u Crnoj Gori održani su u travnju 2013. Tadašnji predsjednik države Filip Vujanović osvojio i treći mandat. Vujanović je predsjednički kandidat Demokratske partije socijalista.

Rumunjska

U 2012. Rumunjska je doživjela protuvladinie prosvjedie, ostavku na mjesto premijera, uspješno glasovanje nepovjerenje vladi, lokalne izbore, nacionalni referendum o opozivu predsjednika i parlamentarne izborie. Nakon nekoliko tjedana protuvladinih prosvjeda diljem zemlje u veljači 2012., rumunjski premijer Emil Boc iz Demokratske liberalne stranke odlučio je podnijeti ostavku. Demonstracije su bile protiv strogih mjera štednje. Mjere su nametnute od strane Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u zamjenu za više milijardi dolara kredita. Prosvjednici su također zatražili ostavku predsjednika Traiana Basescua i to je dovelo do nacionalnog referenduma o njegovom opozivu u srpnju 2012. Basescu je preživio referendum zbog slabog odaziva birača, iako je više od 87% glasova bili protiv njega .Nakon općih izbora održanih u prosincu 2012., rumunjski parlament odobrio je kabinet vlade koji je predložio premijer Victor Ponta, čelnik ljevičarske Socijaldemokratske partije .Politička previranja u Rumunjskoj će vjerojatno ometati strukturne reforme, ugroziti fiskalnu konsolidaciju i negativno se odraziti na kreditni rejting zemlje, prema Moody Investors Serviceu.

Srbija

U svibnju 2012 Srbija je održala kombinirane predsjedničke i parlamentarne izbore. Glasovanju je prethodio prosvjed protiv nepovoljnog socioekonomskog okruženja i raširene korupcije. Prosvjedi su organizirani od strane desnog centra, Srpske napredne stranke (SNS). Nakon izbora SNS je dobio 73 zastupnička mjesta u novom zakonodavnom tijelu zemlje, dok je savez na čelu vladajuće lijevog centra Demokratska stranka (DS) osvojio 67 mandata.SNS je osvojio i predsjedničke izbore u svibnju 2012. 

Slovenija 

Slovenski politički život doživo je odbacivanje premijerovog mandata, uspješnogo glasovanja o povjerenju i predsjedničke izbore u 2012. i početkom 2013. Kriza vlade u Sloveniji je počela u rujnu 2011, kada je parlament glasovao o povjerenju vladi na čelu s Borutom Pahorom. To je dovelo do prijevremenih izbora u prosincu 2011. Situacija se ohladila u veljači 2012, kada je slovenski parlament odobrio vladu premijera Janeza Janše. Međutim, samo godinu dana kasnije je parlament potvrdio Alenka Bratušeka, privremenog čelnika lijevog centra Pozitivna Slovenija (PS) stranke, na mjesto premijera nakon svrgavanju Janez Janša u glasovanju o povjerenju.U prosincu 2012 bivši premijer Borut Pahor osvojio je predsjedničke izbore u zemlji s velikom većinom.

Makedonija i Moldava

Glasovanje o nepovjerenju obilježio je politički krajolik u Makedoniju i Moldaviju u 2012, u prvoj polovici 2013. U Makedoniji je vlada na čelu s premijerom Nikolom Gruevskim preživjela u listopadu 2012 glasovanje o povjerenju. Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM), na čelu s bivšim predsjednik Branko Crvenkovski, podnio je zahtjev za glasovanje o povjerenju, optužujući vladu da potiče napetosti između Makedonaca i kosovskih Albanaca, koji čine četvrtinu stanovništva zemlje.

Republika Srpska

U Republici Srpskoj, Aleksandrom Đombićem dao je ostavku na čelo Vlade u veljače 2013, jer nije mogla ublažiti posljedice ekonomske krize, uključujući i rastuću nezaposlenost u zemlji. U ožujka 2013. parlament Republike Srpske izabrao je novu vladu na čelu s Željkom Cvijanović.

Hrvatska

Ulazak Hrvatske u EU-u 1. srpnja 2013. došao je s malo entuzijazma zbog gospodarske nestabilnosti. Hrvatsko gospodarstvo je u recesiji od početka globalne ekonomske krize u 2009 sa stopama nezaposlenosti koje dopiru do rekordnih 15,8% u 2012. Manje od 44% građana Hrvatske sudjelovalo je u nacionalnom referendumu o pristupanju EU u siječnju 2012, a 66,27% birača podupire članstvo zemlje u Uniji. Prema političara i analitičara razlozi malog odziva birača su nedostatak interesa od strane hrvatske dijaspore, kriza u eurozoni i izborna neumjerenost imajući u vidu parlamentarnih izbora, na kraju 2011.

Dolaze teška vremena
Gospodarski razvoj u zemljama jugoistočne Europe će odrediti političku stabilnost u 2013. Bit će teško za vlade  u ovim zemljama preživjeti cijeli mandat zbog ekonomske nestabilnosti i visoke stope nezaposlenosti koje i dalje vrše pritisak na životni standard stanovništva. Usporavanje gospodarskog rasta u jugoistočnoj Europi, u kombinaciji s visokom nezaposlenošću, raširenom korupcijom i birokracijom, je stvorila povoljan ambijent za nastanak novih političkih lidera, uključujući i više radikalnih. I iako je ukupna ekonomska situacija u regiji poboljšana očekuje se socijalno nezadovoljstvo koje se nakupilo od početka globalne krize.

Članak je preuzet iz posebnog priloga Top 100 SEE.