Na jugu glavnoga grada Seoula bi trebao nastati kompleks pogona za proizvodnju čipova koji će biti najveći na svijetu. Naravno da tu glavnu riječ imaju nacionalne uzdanice,koncern Samsung Electronics i SK Hynix, ali tu će i država sudjelovati u investiciji koja će do 2047. narasti na 622 bilijuna korejskih wona, oko 428 milijardi eura. Predviđene su i porezne olakšice kod investicija, ali i potpore u povećanju konkurentnosti na svjetskom tržištu. Tu je i pitanje samodostatnosti Južne Koreje u opskrbi čipovima što bi već do 2030. trebalo porasti s 30 na 50%.

Kako najavljuje južnokorejski predsjednik Yoon Suk-yeol, taj mega-pogon bi trebao stvoriti ukupno oko 3,5 milijuna radnih mjesta. Kako bi se dostigao cilj u proizvodnji čipova će biti potrebno i proširiti kapacitete atomskih elektrana da bi ta proizvodnja imala dovoljno električne energije, piše Deutsche Welle.

Ne više samo memorijske čipove 

Južna Koreja nije nova na tržištu čipova: ona već dominira  60% svjetskog tržišta memorijskih čipova, kako DRAM, tako i NAND memorija. Do 2030. bi njihov udio i u proizvodnji drugih, između ostalih i procesorskih čipova trebao porasti sa sadašnjih 3 na 10%. Tu onda Samsung želi prestići tajvanskog konkurenta TMSC i u proizvodnji “kolača” – waffer, dakle ploča na kojima se posebnim postupkom tiskaju integrirani krugovi čitave skupine čipova. Upravo je taj tajvanski proizvođač glavni isporučitelj takvog poluproizvoda na svjetskom tržištu za druge proizvođače.

Planirani pogon u Južnoj Koreji će obuhvaćati različite industrijske zone u provinciji Gyeonggi ukupne površine 21 tisuću hektara – dakle oko 30 tisuća nogometnih igrališta (ili trećina površine Zagreba). Tu već jesu 19 proizvodnih pogona, a do 2047. će ih doći još 16. Tri pogona i dva istraživačka centra bi trebala početi s radom već do 2027. Prema informacijama južnokorejskog ministarstva industrije, Samsung i SK Hynix žele već 2030. svakog mjeseca proizvoditi 7,1 milijun takvih “kolača” punih čipova. “Ako izgradimo našu mega-koncentraciju proizvodnje čipova i prije roka, dospjet ćemo na svjetski vrh po konkurentnosti u proizvodni čipova i mlađim naraštajima omogućiti vrhunska radna mjesta”, smatra ministar industrije Ahn Duk-geun.

“Kolateralna šteta” u natjecanju divova

Samsung Electronics tu želi uložiti, preračunato, oko 32 milijarde eura, od toga 23 milijarde za šest novih proizvodnih pogona u Yonginu, 33 kilometara južno od Seoula. Još prije godinu dana je Samsung najavljivao bitno manji iznos ulaganja, nekih dvadesetak milijardi eura do godine 2042., ali očito je na zahtjev vlade povećao svoje ambicije. Jer tu su i oko 7,7 milijardi eura za tri nove tvornice u Pyeongtaeku, 54 kilometra južno od Seoula i tri istraživačka proizvodna pogona u Giheungu. Tu je onda i SK Hynix koji želi uložiti 7,9 milijardi eura za četiri tvornice na prostoru Yongina.

Potez Južnoafričke republike

Donedavno je Zapad artikulirao što je genocid, hoće li ove tužbe to promijeniti?

Razlog tih velikih ambicija Južne Koreje je u ukupnim zbivanjima na tržištu čipova. Najprije iz opasnosti od izvoza visoke tehnologije, a onda su došli i veliki poremećaji u isporuci za vrijeme pandemije, koji  su i Sjedinjene Američke Države i Europu natjerali da znatno povećaju vlastitu proizvodnju. Moguća “kolateralna šteta” u tom natjecanju bi mogla biti upravo Južna Koreja: izvoz čipova i poluvodiča je toj zemlji 2022. donio 129 milijardi dolara što čini 19% vrijednosti ukupnog izvoza.

Državne potpore na svim stranama

Čipova će se tražiti sve više, ali ako bi se tražilo manje čipova iz Južne Koreje, to bi bio ozbiljan udarac za čitavo nacionalno gospodarstvo. “Koreja je na prvoj liniji borbe na svjetskom tržištu u poluvodičima, što je ekonomska prilika, ali i tamošnje tvrtke izlaže riziku”, sažima Troy Stangarone iz Korejskog ekonomskog instituta u Washingtonu.

Glavni konkurenti tu ne štede u potporama: SAD je proglasio CHIPS and Science Act kojim s 52,7 milijardi dolara potpore želi privući što više proizvođača čipova u tu zemlju. Tu se odazvao i Samsung koji u Texasu gradi tvornicu čipova vrijednu 17 milijardi dolara. S druge strane i nakon što je SAD strogo ograničio izvoz čipova najviše tehnologije, Kina također podupire što brži razvoj vlastitih tvornica poluvodiča. Tu je onda i Japan koji na glavnom otoku Kyushu također potiče gradnju još jednog industrijskog parka za čipove s pogonima Sonya i tajvanskog TSMC-a. A novih čipova najviših sposobnosti će trebati mnogo: tako i šef OpenAI-ja, Sam Altmann još traži partnera koji će biti u stanju proizvoditi čipove u razvoju umjetne inteligencije.

Sve manje naklonosti prema proizvodnji u Kini

Južna Koreja je do sad imala koristi što su to bila “mala vrata” kroz koja je i američka tehnologija mogla dospjeti u Kinu: posebnim ukazom su južnokorejski proizvođači izuzeti od američkih sankcija protiv Kine i oni su smjeli izvoziti u Kinu opremu i strojeve. Od toga su koristi imali pogoni za NAND-memorijske čipove prije svega za mobilni prijenos podataka i Samsunga i SK Hynixa u kineskom Dalianu. Ali južnokorejski koncerni sve više imaju dvojbi oko proizvodnje u toj državi: i ovog tjedna je SK Hynix još jednom morao zanijekati glasine kako planira prodaju pogona u toj kineskoj metropoli. Zapravo je on postao vlasnik tek nedavno: u prosincu 2020. ga je kupio od američkog Intela za devet milijardi dolara.

POTRAGA ZA KADROM

Trgovački lanci masovno traže radnike, nije potrebno ni iskustvo

Prema analizi instituta Bloomberg Intelligence, Sjedinjene Države dominiraju u pet od deset stupnjeva proizvodnje čipova, između ostalih nanošenje silikonskih slojeva na “kolače”, njihovu kemijsku obradu u željene sheme i u “točkanju”, spajanju slojeva tamo gdje trebaju biti u doslovce mikroskopskim razmjerima. Japan, ali i Nizozemska, dominiraju u ostalim stupnjevima kao što je čišćenje “kolača” i u litografiji. Time Južna Koreja već zaostaje u ključnoj ulozi proizvođača čipova, u odnosu na SAD i njegove saveznike, i u tehnologiji, materijalima i know-howu. Zato i južnokorejski proizvođači svojim tvornicama žele navesti američke tvrtke da i njih prihvate kao važnog partnera kako bi ojačali vlastitu proizvodnju.