Švicarski građani su na referendumu podržali inicijativu kojom se zabranjuju određene (neumjereno visoke) otpremnine, odnosno uvođenje veće doze transparentnosti po pitanju plaća top-menadžera, odnosno njihovo ograničavanje. Podrška na referendumu je bila iznimno visoka, radilo se o 68% birača koji su glasali na referendumu, piše Deutsche Welle.

Naknade za rad koje primaju top-menadžeri redovito su tema javnih rasprava i u susjednoj Njemačkoj. Jesu li se u poslovnom svijetu dogodile neke promjene nakon održavanja referenduma u Švicarskoj?

I da. I ne. Upozorenja poslodavaca o tome da će koncerni u slučaju strožih pravila “iseliti” iz Švicarske, čime će ta zemlja izgubiti dio atraktivnosti kao poslovno sjedište, nisu se obistinila. Otpremnine su jednostavno zamijenjene nekim drugim vrstama bonusa. Švicarska inicijativa, dakle, nije rezultirala nekim održivim promjenama u svijetu biznisa.

Nova diskusija oko pravednije raspodjele profita

Nešto se ipak dogodilo, kaže Thomas Beschorner, profesor poslovne etike na Sveučilištu u St. Gallenu. “Danas se u društvu puno više diskutira o tome na koji bi se način trebalo preraspodijeliti novostvorenu vrijednost nekog poduzeća”, odnosno radi li se primarno o dioničarima ili menadžerima, rekao je on za agenciju dpa: “Toga nije bilo prije deset godina u toj mjeri.”

Više u novčaniku

Top menadžeri imaju plaće 136% veće od prosječnih, koje su rasle 7% u odnosu na lani

Profesor Beschorner naglašava da je društvo sito izopačenosti kapitalizma: “Ono je u puno većoj mjeri senzibilizirano po pitanju pravednosti, bez obzira radi li se o aspektima preraspodjele, ljudskih prava ili ekološkog gospodarenja”, kaže on. “Bajka o opravdanom maksimiranju profita od strane poduzeća u grubom kapitalizmu, koji se temelji na dioničarstvu, o takozvanom stakeholder-kapitalizmu, u tu bajku društvo više ne vjeruje”. Što društvo želi? Beschorner kaže da ono želi takav oblik gospodarenja koji će poštivati dostojanstvo ljudi, odnosno “civiliziranu tržišnu ekonomiju”.

I u Njemačkoj su plaće top-menadžera vruća tema, o kojoj se često i intenzivno diskutira. Na jednoj strani pobornici visokih primanja redovito upozoravaju na ogromnu odgovornost koju imaju vrhunski menadžeri, često se tu radi o desecima tisuća radnih mjesta – a kritičari pak (više)milijunske plaće smatraju besramnima.

“Godišnja plaća veća od deset milijuna eura je nešto što društvo teško može shvatiti”, kaže Christiane Hölz, direktorica DSW-a (udruženja za zaštitu ulagača). Ta svota je “granica po kojoj bi se poduzeća trebala orijentirati”, dodaje ona.

Hölz smatra da bi visine naknada za rad menadžera morale biti odraz podataka o razvoju, odnosno poslovanju poduzeća, i to kratkoročno, ali i dugoročno. Nadzorni odbor bi po tom pitanju trebao igrati ključnu ulogu, smatra ona, i što se tiče definiranja zahtjevnih ciljeva, a i po pitanju ostvarivanja tih ciljeva od strane uprave. Ciljevi, kako ona kaže, mogu biti i financijski i nefinancijski, na primjer vezani uz održivost poslovanja. DSW ipak smatra da nije potrebno definirati apsolutnu gornju granicu za plaće vrhunskih menadžera. “Podaci pokazuju da se visine naknada u poduzećima koja su u Dax-u (njemački burzovni indeks, nap. red.) u pravilu kreću ispod granice od deset milijuna eura”, kaže Hölz.

Plaće top-menadžera snažno porasle…

Sudeći po podacima iz analize koju je DSW napravi s Tehničkim sveučilištem iz Münchena, predsjednici uprava 40 dioničkih društava koja su izlistana u burzovnom indeksu Dax u prosjeku zarađuju oko 6 milijuna eura godišnje. Radi se o podacima za 2021. To je manje nego što u prosjeku zarađuju šefovi koncerna uvrštenih u švicarski SMI-indeks (oko 6,5 milijuna eura), odnosno manje nego šefovi firmi izlistanih u francuskom vodećem indeksu CAC 40 (7,8 milijuna eura).

ZAPOŠLJAVANJE

5 neobičnih pitanja koje top menadžeri postavljaju na razgovoru za posao

No, u usporedbi s SAD-om svi već spomenuti iznosi zapravo vrlo skromni. U Sjedinjenim Državama čelni ljudi kompanija okupljenih u indexu Dow Jones u prosjeku godišnje dobiju 27,3 milijuna eura. Članovi uprava 40 firmi iz Dax-a (uključujući i plaće šefova uprava) u prosjeku su 2021. godišnje zaradili po 3,9 milijuna eura. A to znači da su članovi uprava tijekom kalendarske godine dobivali 53 puta više od prosječne godišnje zarade zaposlenika iz njihovih firmi. U 2020. radilo se o 47 puta većim zaradama, jaz dakle raste. I to znatno.

U proteklom desetljeću je odnos između prosječne plaće top-menadžera i njihovih zaposlenika bio relativno konstantan, tvrdi DSW. I dodaje kako su članovi uprava nakon krizne korona-godine 2020 znatno profitirali od snažnog rasta dobiti Dax-ovih kompanija. I to usprkos svim mogućim diskusijama oko (više)milijunskih plaća koje primaju top-menadžeri.