Kolovoz je tradicionalno najprofitabilniji mjesec u talijanskom gradiću Ostiji. U Tibidabu, jednom od povijesnih kupališta blizu Rima, otvorenom 1935. godine, često već prijepodne možete vidjeti znak “Ombrelloni esauriti”, što znači da su suncobrani rasprodani. Preporučuje se dolazak na plažu već u devet ujutro, ali ovog petka to možda neće biti dovoljno rano za sve one koji žele uloviti dobro mjesto na plaži.

Koncesionari mnogih od ukupno 7.200 plaža u zemlji prvi put stupaju u štrajk usred glavne sezone, piše Deutsche Welle. Štrajk će za početak trajati dva i pol sata ujutro. Ako vlada premijerke Giorgije Meloni ne reagira, plaže bi sredinom kolovoza, još uvijek tijekom praznika, mogle ostati zatvorene pola dana, a krajem mjeseca čak cijeli dan. Razlog štrajka je direktiva Europske unije koju Italija izbjegava provesti gotovo 20 godina.

Za milijune turista na više od 7.500 kilometara mediteranske obale, štrajk ne bi nužno bio katastrofa, ali bi bio neugodan. Ležaljke i suncobrani gotovo su nacionalna kulturna dobra. Stranci koji samo s ručnikom sjednu na pijesak ili stijenu često su predmet podsmijeha, čak i ako je to samo 20 centimetara iznad njih.

No, taj komfor dolazi s cijenom. Prosječna dnevna najamnina za dvije ležaljke i suncobran prošle godine je bila 30 eura. Na nekim ekskluzivnim lokacijama, poput beach clubova u Toskani ili na Amalfijskoj obali, cijene mogu doseći nekoliko stotina eura. Mnoge domaće obitelji su se obogatile zahvaljujući ovom unosnom poslu.

Talijanska obala i koncesije

Talijanska obala pripada državi, odnosno svima. No, više od polovice plaža dano je u koncesiju privatnim osobama, često već desetljećima, bez natječaja i po niskim cijenama. Neki to nazivaju nepotizmom, drugi mafijaškim strukturama.

Koncesionar plaže u prosjeku plaća oko 8.200 eura godišnje, dok su prihodi višestruko veći. Centar za europsku politiku (CEP) izračunao je prosječni godišnji prihod od 260.000 eura po plaži za razdoblje od 2016. do 2020. godine. Procjene idu i daleko iznad toga.

Većina Talijana prihvatila je da vrijeme provedeno na moru mora dobro platiti. “Ne znam za drugo,” kaže Giulia Toninelli, državna službenica iz Rima. “Ovdje sam dolazila s roditeljima, a sada s djecom. To jednostavno ima svoju cijenu.” Međutim, neki nisu zadovoljni ovim sustavom. Spisateljica Manuela Salvi kritizira “plaže nalik kavezima za nesilice, u kojima kokoši moraju čak i platiti za svoj boravak”. Ipak, prosvjedi su još uvijek ograničeni.

Održavanje povlastica i EU direktiva

Status quo ugrožava EU direktiva koja je trebala biti provedena još 2006. godine. Direktiva nalaže da se za državne koncesije za plaže treba redovito provoditi natječaj, jer se radi o javnom dobru. Različite vlade u Rimu kontinuirano su to odgađale.

Jedan od vladinih argumenata bio je spriječiti da plažama upravljaju strani koncerni umjesto talijanskih obitelji. Primjerice, u Tršćanskom zaljevu energetski gigant Red Bull dobio je koncesiju za 120.000 četvornih metara. Natječajni proces na nacionalnoj razini trebao bi konačno započeti u siječnju 2025. godine.

Razočaranje premijerkom Meloni

Dok je bila u oporbi, premijerka Giorgia Meloni bila je među najvećim kritičarima EU direktive. Danas, koncesionari su razočarani njenom vladom. Predsjednik sindikata koncesionara Antonio Capacchione žali se: “Vlada nije učinila ništa već dvije godine. Poslali smo osam pisama s molbom za sastanak – bez odgovora. Što osim štrajka možemo poduzeti?”

Tako dolazi do prvog “štrajka suncobrana” u talijanskoj povijesti. Iako su neki detalji nejasni, jedno je sigurno: blagajne će se otvoriti kasnije ujutro, a cijene ležaljki i suncobrana ostat će iste, unatoč štrajku. Vrijedi uobičajena dnevna tarifa.