Stotinu sati nakon katastrofalnog potresa koji je pogodio Tursku i Siriju, nada da će iznemogli spasioci ispod ruševina izvući preživjele blijedi pred hladnoćom, gladi i očajem. Broj poginulih popeo se iznad 21 tisuća, a sa svakim satom nezaustavljivo raste.

Brutalna statistika i službeno je potvrdila da je broj žrtava nadmašio 17 tisuća stradalih kada je sličan snažan potres pogodio gušće naseljeni sjeverozapad Turske. Iako je na seizmički vrlo aktivnom području pa potresi u toj regiji nisu rijetka pojava, doduše ne tolike jačine, u prvi plan je izbila manjkava pripremljenost vlasti.

Turski predsjednik Tayyip Erdogan priznao je probleme u odgovoru na krizu, no politička obećanja da će se stvari ubrzati još uvijek demantira situacija na terenu.

Za stotine tisuća ljudi koji su ostali beskućnici u par minuta realnost je spora dostava pomoći i kašnjenja u započinjanju spasilačkih napora. Mnogi više ni ne skrivaju bijes što bi Erdoganu moglo predstavljati probleme na izborima sredinom svibnja.

‘Ne spavamo zbog hladnoće’
Situacija u susjednoj Siriji još je teža zbog građanskog rata koji bukti zadnjih 12 godina, i u kojem je uništena infrastruktura, a resursi opustošeni. U četvrtak, tri dana nakon potresa, prvi konvoj Ujedinjenih naroda s humanitarnom pomoći Sirijcima prešao je granicu iz Turske.

UN-ov konvoj ušao je u Siriju na prijelazu Bab Al Hawa, spas za pristup područjima pod kontrolom oporbe u kojima se oko četiri milijuna ljudi raseljenih zbog rata već oslanja na humanitarnu pomoć.

U sirijskoj pokrajini Idlib, Munira Mohammad, majka četvero djece koja je pobjegla iz Alepa nakon potresa, rekla je Reutersu: “Ovdje su sve djeca, trebamo grijanje i zalihe, sinoć nismo mogli spavati jer je bilo jako hladno. Vrlo je loše”, rekla je.

Stotine tisuća ljudi u Turskoj i Siriji ostalo je bez svojih domova usred zime. Slike koje odlaze u svijet pokazuju da mnogi kampiraju u improviziranim skloništima na parkiralištima supermarketa, džamijama, uz ceste ili usred ruševina, često očajnički tražeći hranu, vodu i toplinu.

Na benzinskoj postaji u blizini turskog grada Kemalpasa ljudi su prebirali po kartonskim kutijama donirane odjeće. U lučkom gradu Iskenderunu novinari Reutersa vidjeli su ljude okupljene oko logorskih vatri na cestama i u uništenim garažama i skladištima.

U turskom Marasu ljudi su kampirali u banci, zalijepivši plahtu na prozor radi privatnosti. Drugi su se smjestili na travnatom rubu glavne ceste, grijući instant juhu na vatri, umotani u deke. U Antakyi je svega nekoliko benzinskih postaja imalo gorivo, a kilometarski redovi su se protezali od onih koje su imale.

Nedostatak opreme i stručnosti
U Siriji je potvrđeno oko 3000 poginulih, no strahuje se da će konačna brojka biti dramatično veća. U razorenom sirijskom gradu Jandarisu, Ibrahim Khalil Menkaween hodao je ulicama zakrčenim ruševinama držeći u rukama bijelu vreću za tijelo.

Rekao je da je izgubio sedam članova svoje obitelji, uključujući suprugu i dva brata. “Držim ovu torbu kad izvedu mog brata, bratovog malog sina i obje njihove žene, tako da ih možemo spakirati u torbe. Situacija je jako loša. A pomoći nema”, rekao je nastavljajući dalje.

Mnogi se u Turskoj žale na nedostatak opreme, stručnosti i podrške za spašavanje zarobljenih ispod ruševina, ponekad čak i kad su mogli čuti povike za pomoć. Glavna cesta za Antakyu bila je zakrčena prometom dok su stanovnici pokušavali napustiti zonu katastrofe, a kamioni s humanitarnom pomoći krenuli su prema njoj.