Francuska naftna kompanija Total postala je jedna od najprofitabilnijih u svojoj branši, a to može zahvaliti izvršnom direktoru Patricku Pouyanneu, menadžeru s izvrsnim vezama u tamošnjoj politici koji pazi na doslovno svaki euro. Total je prije nekoliko dana objavio izvješće za prošlu godinu koje je pokazalo prilagođenu dobit od 8,2 milijarde dolara. To je gotovo rame uz rame s ExxonMobilom, uz "malu iznimku" da američki div proizvodi dvostruko više nafte i plina od Totala.

Dobra financijska kondicija
Uspjeh je tim veći ako se Totalov rezultat usporedi s ostalim konkurentima. Tako je anglo-nizozemski Shell objavio dobit od 7,2 milijarde dolara, a američki Chevron od 1,8 milijardi dolara. No, Total je ujedno i jedina velika naftna kompanija koja je povećavala iznos dividende u proteklih godinu dana. Za prošlu godinu predložena je dividenda od 2,45 eura opo dionici. Dobru financijsku kondiciju kompanije prepoznaju i analitičari. Prema podacima Thomson Reutersa, pet analitičara trenutno preporučaju za Totalovu dionicu "snažnu kupnju", njih 14 savjetuje "kupnju", a 11 preporuča "držanje". Ni jedan ne preporuča prodaju dionica. Trenutno je samo britanski BP bolje ocijenjen kod analitičara.

Na burzi se Totalovom dionicom trenutno trguje po 48 eura što je 24 posto više nego prije godinu dana. No, u odnosu na vrhunac cijene nafte od stotinu dolara iz sredine lipnja 2014. godine, cijena dionice i dalje je 10 posto niža. Razlog impresioniranosti burze s Totalom valja potražiti – kao i u slučaju BP-a – u velikom broju novih partnerstva i akvizicija koje je kompanija sklopila u posljednjih godinu dana. Tako su kupljeni udjeli u kompanijama koje istražuju naftu i plin u SAD-u, Obali Bjelokosti, Ugandi, Brazilu, Meksiku, Azerbajdžanu, Kataru te Iranu. Potonji je osobito bitan jer se radi o razvoju golemog plinskog polja South Pars. "Sretni smo s Totalovim napretkom. Dobro je vidjeti da napreduju s razvojem novih projekata i brane budući rast", ocjenjuje Jonathan Waghorn, fond menadžer londonskog Guinness Asset Managementa koji drži dionice Totala. No, za razliku od britanskog rivala kojemu je potrebna cijena nafte od 60 dolara za barel da bi poslovao na "pozitivnoj nuli",

Totalu je potrebna cijena od 50 dolara, uključujući i isplatu dividende, tvrdi švicarska banka UBS, a prenosi Reuters. Za ilustraciju, u utorak se cijena barela Brent nafte kretala oko 56 dolara. Profitabilnost kompanije u uvjetima najvećeg pada cijena nafte u posljednjih 20-ak godina rezultat je politike stroge štednje po kojoj je 53-godišnji Patrick Pouyanne odavno poznat. Pouyanne štedi i na sebi – kao šef ima godišnju plaću od tri milijuna eura, dva puta manje nego šef Shella te 6,5 puta manje od prvog čovjeka BP-a. Naglasak na štednju prvi je puta pokazao 2011. kada je preuzeo upravljanje Totalovim gubitaškim rafinerijskim poslovanjem.

Kompanijska legenda tvrdi da je Pouyanne odmah zatražio spisak troškova doslovno svih odjela. Njegovi suradnici rekli su mu da tako detaljni podaci ne postoje, pa je zatražio da obiđu sve odjele i popišu troškove. Gotovo manijakalna opsjednutost štednjom donijela je uspjeh – tri godine kasnije Totalove rafinerije utrostručile su dobit. Te 2014. godine u pomalo bizarnoj nesreći na moskovskom aerodromu Vnukovo život gubi tadašnji šef Totala Christophe de Margerie, a nasljednikom je postao Pouyanne, diplomant jednog od najprestižnijih francuskih sveučilišta École Polytechnique. Christophe de Margerie je slovio za čovjeka s dobrim vezama među francuskom aristokracijom i političkom elitom, a bio je idealni šef naftne kompanije, ali u vremenu skupe nafte. 

Gradio na starim temeljima
Naime, de Margerieva strategija temeljila se na velikim, skupim projektima istraživanja bušotina s gotovo neograničenim budžetima. U njegovo vrijeme Total je uložio čak 10 milijardi dolara u projekte koji nisu donijeli gotovo nikakav uspjeh. Takvo razbacivanje novca za Pouyannea nije dolazilo u obzir, posebno jer je preuzeo kormilo kada su cijene nafte već počele klizati nadolje. Međutim, mudro je postupio što njegov zaokret nije uništio de Margerijevo nasljedstvo. Za Jasona Kenneya, analitičara španjolske banke Santander, Pouyanneovo veliko postignuće jest što je brzo promijenio Totalov smjer, ali je očuvao de Margerieve dobre veze s mnogim državama.

"Pouyanne je gradio na tim temeljima, ali je donio komercijalni smisao poslovanju što smo mogli vidjeti tijekom protekle dvije, vrlo teške godine", kaže Kenney. Ruku na srce, Pouyanne sada dobrim dijelom ubire plodove projekata koje je prije nekoliko godina pokrenuo upravo de Margerie. No, za Jasona Gammel, analitičara u Jefferiesu, glavni rizik za ultraštedljivog Pouyannea bit će sposbnost pokretanja novih projekata kako bi zadržao trenutni godišnji rast proizvodnje između četiri i pet posto, daleko više od konkurenata. "Kašnjenje u pokretanju velikih projekata, kao što je slučaj s golemim plinskim poljem Laggan Tormore u Sjevernom moru, jedno je od najvećih opasnosti za dionicu", smatra Gammel. Drugi rizik je mogući pad cijena derivata, pa je Pouyanne stavio naglasak na istraživanje plina i obnovljive izvore.