Još su prilično svježe uspomene na kratku i izrazito bolnu epizodu u kojoj su Liz Truss i njen ministar financija Kwasi Kwarteng, poput kakvih srednjovjekovnih alkemičara, pokušali stvoriti nešto iz ničega, ponudivši tržištima paket mjera fiskalne politike bez opipljivog oslonca u proračunu. Nije ni čudo da je ambiciozna premijerka trajala kraće od obične salate.

Dakako, kaos iz listopada 2022. godine redovito se spominje prilikom (relativno čestih) podrhtavanja na britanskoj političkoj sceni, pa ni netom održani parlamentarni izbori nisu nikakva iznimka.

Jer iza nas je uistinu krupna promjena: obećavajući dramatičan zaokret i odmak od dugogodišnje vladavine Konzervativaca, Laburisti su (u uvjetima niske izlaznosti birača i uz svesrdnu pomoć specifičnog izbornog sustava), uknjižili povijesnu pobjedu i osigurali komotnu većinu u parlamentu.

Polako, ali sigurno

A onda opet, novi premijer Keir Starmer uskočio je u vruću fotelju i teško može računati na neupitnu blagonaklonost financijskih tržišta. Uostalom, ni šira javnost, unatoč uvjerljivoj parlamentarnoj većini nove vladajuće garniture, ne odiše osobitim optimizmom – prema najnovijem istraživanju Nacionalnog centra za sociološka istraživanja (NCSR), povjerenje u institucije i ključne poluge vlasti na najnižoj je razini ikad.

Čak 45% ispitanika gotovo nikako ne vjeruje vladajućim strukturama ne obzira na poziciju unutar političkog spektra, njih 58% u pravilu ne vjeruje političarima (bez obzira na političku pripadnost), a nešto manje od tri četvrtine sudionika ankete smatra kako je domaća ekonomija trenutno u bitno lošijoj poziciji zbog izlaska iz Europske unije. Ovo potonje nipošto nije bez osnove, a toga je i Starmer itekako svjestan – neke procjene govore kako je odcjepljenjem od Europske unije Velika Britanija nepovratno izgubila oko 5% BDP-a.

Sve u svemu, Laburiste iščekuje zahtjevan ples po žici i iscrpljujuće balansiranje između (ambicioznih) želja i (puno tmurnije) stvarnosti. Izborni uspjeh Starmer u velikoj mjeri duguje neuspješnoj ekonomskoj politici svojih prethodnika, no okolnosti se u međuvremenu nisu nimalo promijenile i dilema je zapravo ostala ista: kako potaknuti prilično anemičan gospodarski rast u uvjetima iznimno skučenog prostora za manevar?

Ovo potonje u prvom se redu odnosi na segment fiskalne politike, zbog čega će nova vlada vjerojatno biti prisiljena povlačiti nepopularne poteze. Poput povećanja poreznog opterećenja, no i to je bolje od reprize epizode s početka teksta koja se kroz samo nekoliko dana pretvorila u totalni kaos svojstven nestabilnim zemljama Trećeg svijeta, provocirajući u konačnici čak i izravnu intervenciju britanske središnje banke.

I zato je osnovna misao vodilja nove ministrice financija čvrsta kontrola nad proračunskim rashodima koji naprosto ne smiju rasti brže od prihoda, dok na nešto duži rok proračun mora postati poluga smanjenja javnog duga koji se nakon dramatičnog rasta tijekom pandemije u međuvremenu tek neznatno smanjio i trenutno je gotovo jednak nacionalnom BDP-u. Stabilni prinosi na državne obveznice i tek simbolične fluktuacije tečaja funte daju naslutiti kako tržišta vjeruju da ministrica financija Rachel Reeves razumije srž problema i ne očekuju da će se spotaknuti na osnovnim stvarima.

Iz tog razloga Laburisti (baš kao ni Konzervativci) se nisu olako razbacivali grandioznim obećanjima tijekom predizborne kampanje. Uz relativno visok udio javnog duga, nipošto ne treba odbaciti lagani rast troškova zaduživanja (paralelno sa postupnom eliminacijom državnih obveznica u aktivi Bank of England), ali bez elemenata drame koji bi nanovo evocirali uspomene na kraj 2022. godine. Osim … u slučaju da Laburisti nanovo ožive ideju o drukčijem (povlaštenom) tretmanu javnih investicija koje bi u glavama državnih planera opravdale agresivnije zaduživanje.

Sličnom se idejama nekoć davno zabavljao još Gordon Brown (dok je Velika Britanija vodila javne financije u skladu s rigidnim okvirima iz Maastrictha), argumentirajući to tezom kako zaduživanje s ciljem investiranja (najčešće u infrastrukturne projekte) “vrijedi” više od zaduživanja koje se slijeva u tekuću potrošnju. Ali u ovome bi trenutku većina aktera na tržištu tu tezu vjerojatno bitno teže progutala, čega je nova Vlada vjerojatno itekako svjesna.

Privatni kapital u ulozi saveznika

Povijest nas uči kako su bilo kakve prognoze konkretnih implikacija promjene vlasti na financijska tržišta prilično – klimave. Posebice poučna su američka iskustva gdje je pobjednike i gubitnike, zahvaljujući duboko polariziranoj političkoj sceni, naizgled posve lako definirati, makar niz nepredviđenih događaja u pravilu takve prognoze u konačnici obično izvrgne ruglu. Jedan od ilustrativnijih primjera svakako je procvat naftne industrije kojim je dirigirao Joe Biden, predstavnik Demokrata koji su, barem nominalno, prilično neprijateljski nastrojeni prema različitim inačicama prljave energije.

Unatoč tome, projekcija na tragu izborne pobjede Laburista svejedno ne manjka, ali će većina najprije istaknuti kako bi domaće tržište kapitala u prvom redu moglo profitirati stabilnom (ili čak dosadnom) vladavinom svježe političke garniture. U uvjetima sigurne i složne parlamentarne većine, te vlasti koja nije sklona kojekakvim skandalima i eskapadama (Boris Johnson je vjerojatno najslikovitije oličenje takve prakse), tržišta se u načelu i ne bave previše politikom. Uostalom, inicijalne reakcije tržišta, bilo da je riječ o obveznicama, dionicama ili deviznom tržištu, mahom su bile prilično suzdržane; u očima (većine) investitora, zasad se ništa bitno ne mijenja.

Ali zato stabilna Vlada itekako može pridonijeti većem interesu investitora, a Starmer je usto već povukao i nekoliko konkretnih poteza. Konzultant Varun Chandra, vrlo blizak financijskim krugovima u londonskom Cityju (uključujući i private equity fondove dubokih džepova), imenovan je na mjesto posebnog savjetnika za gospodarstvo i investicije; njegova primarna zadaća je privući privatne investitore koji će nadomjestiti tanke državne financije i osigurati val izdašnih infrastrukturnih ulaganja.

Dolazak investicijskog bankara propalog diva Lehman Brothersa ujedno je i potvrda značajnog utjecaja koji će u vladajućoj administraciji imati Tony Blair, no ta činjenica, barem iz perspektive financijskih tržišta, ide na ruku novom premijeru. Kako navode dobro upućeni izvori, Blair je Starmeru savjetovao da se odmah na početku mandata baci na realizaciju kontroverznih i politički nepopularnih mjera, dok još raspolaže solidnim političkim kapitalom.

Pozitivne reakcije

Analitičari i međunarodne institucije zasad su optimistične u odnosu na britansku ekonomiju. Međunarodni monetarni fond je sredinom srpnja podigao svoje izglede za rast Ujedinjenog Kraljevstva za 2024. na 0,7% s 0,5%, dajući daljnji poticaj novoj vladi te zemlje. Gledajući unaprijed, MMF je ponovio je svoju prognozu rasta Ujedinjenog Kraljevstva od 1,5% u 2025. u srpanjskom ažuriranju svojih Svjetskih ekonomskih izgleda.

Poboljšanja dolaze nakon dvije godine stagnacije, pri čemu je Ujedinjeno Kraljevstvo potonulo u plitku recesiju u drugoj polovici 2023. Međutim, rast BDP-a u svibnju bio je iznad očekivanja analitičara na 0,4%, dok bi ljetni događaji uključujući nogometno prvenstvo Euro 2024. pa čak i Eras Tour megapopularne Taylor Swift trebali potaknuti gospodarsku aktivnost.

Investicijska banka Goldman Sachs ranije ovog mjeseca pomaknula je svoju prognozu britanskog gospodarstva za 2025. za 0,1 postotni bod više, na 1,6%. Citirali su fiskalne planove nove laburističke vlade na čelu s premijerom Keirom Starmerom, koji uključuju planiranje reformi i bliže trgovinske veze s Europskom unijom.

Deutsche Bank se odmah potom pridružila Goldmanu u poboljšanju svojih izgleda za Ujedinjeno Kraljevstvo, a ekonomisti su u bilješci rekli da sada očekuju rast bruto domaćeg proizvoda od 1,2% ove godine, znatno iznad njihove ranije prognoze od 0,8%.

Britanski BDP u svibnju pokazao je snagu sektora profesionalnih usluga i građevinarstva, rekla je Deutsche Bank, pri čemu se očekuje da će i nedavno Europsko nogometno prvenstvo dodatno potaknuti ugostiteljstvo i ostale uslužne djelatnosti.

Starmerove velike ambicije

Problem bi mogao ležati u tome što državne institucije u ovome trenutku ne raspolažu osobito izdašnim kapacitetima za krupnija ulaganja. Izuzetak je GB Energy, kompanija u državnom vlasništvu koja bi, u kombinaciji s privatnim partnerima, trebala preusmjeriti milijarde funti svježeg kapitala u projekte zelene tranzicije (od zelenog vodika, preko solarnih i vjetroelektrana, do nuklearki).

Uz klasične oblike zaduživanja, GB Energy će realizaciju svojih projekata dijelom financirati i putem agresivnijeg oporezivanja naftne industrije (spominje se 1,2 milijarde funti tijekom idućih četiri godine). Zauzvrat Laburisti neće dirati porez na dohodak i porez na dodanu vrijednost, ali za nešto detaljniji uvid u poreznu politiku trebat će pričekati jesen i nacrt svježeg državnog proračuna.

Istodobno bi trebalo značajnije živnuti i tržište nekretnina, najprije na krilima očekivanog zaokreta u monetarnoj politici koji će omogućiti jeftinije zaduživanje, a onda i bitnoj aktivnijoj stambenoj politici koju se Laburisti sveudilj najavljivali tijekom predizborne kampanje. Pristupačnije nekretnine za siromašnije slojeve stanovništva (spominje se cifra od 1,5 milijuna novih domova tijekom idućih pet godina) mogle bi građevinare pretvoriti u zapažene dobitnike.

I njima i potencijalnim kupcima itekako ide na ruku vjerojatno smanjenje ključnih kamatnih stopa (prvi konkretni potezi monetarnih vlasti očekuju se u kolovozu ili rujnu) – po prvi puta od srpnja 2021. godine stopa inflacije se u svibnju spustila na ciljanu razinu od 2% godišnje.

Brojke je u zadnji tren (uzaludno!) pokušao iskoristiti bivši premijer Rishi Sunak, navodeći ih kao dokaz uspješn(ij)e ekonomske politike koju bi promjena vlasti mogla ugroziti. Ali priča, kako to obično biva, ima i tamniju stranu medalje: neočekivano intenzivan pad cijena u određenoj je mjeri posljedica i slabašnog gospodarskog rasta, i to će svakako biti jedan od prioriteta novih stanovnika Downing Streeta.

“Vrijeme je da podignemo nogu s kočnice”, poručio je Starmer, imajući na umu kako bi bilo uputno imati na svojoj strani financijska tržišta. Jer u suprotnome bi svaki iole značajniji odmak od konvencionalnog kursa tržišta u hipu mogla žestoko kazniti i time dovesti državne financije u nezavidnu poziciju. I još gore od toga (iz perspektive izbornih pobjednika) – ugroziti ambiciozne planove premijera koji je ciljeve postavio vrlo visoko i neće se zadovoljiti rolom prolaznog protagonista. Kako navode njegovi savjetnici, Starmer u svojim računicama već radi planove za drugi mandat, a za to će mu trebati puno više od simboličnog “popuštanja kočnica”.