Pandemija bolesti Covid-19 oštetila je zalihe fizičkog i ljudskog kapitala. Tvrtke su odgodile ili otkazale investicijske programe i došlo je do nazadovanja vještina otpuštenih radnika ili onih na neplaćenom prisilnom dopustu. Međutim, kriza je potaknula često previđanu varijablu socijalnog kapitala, podižući njegovu ulogu na ključni izvor ekonomskog rasta.

Popularizirao ga je u 1990-ima politolog sa Sveučilišta u Harvardu, Robert Putnam, socijalni kapital odnosi se na “značajke društvenih organizacija, poput mreža, normi i povjerenja koje olakšavaju djelovanje i suradnju na obostranu korist”.

Pomalo maglovit koncept, sadrži zajedničke vrijednosti, konvencije ponašanja i izvore uzjamanog povjerenja i zajedničkog identiteta koji omogućuju funkcioniranje društva. Što grupa ima više socijalnog kapitala, to je veća njena spremnost i sposobnost zajedničkog djelovanja u ostvarivanju vrijednih ciljeva.

Drugim riječima, socijalni je kapital ljepilo koje drži zajednice i nacije na okupu. Pod pravim uvjetima, ponovljene i uzajamno blagotvorne socijalne interakcije dovode do bržeg gospodarskog rasta, boljih zdravstvenih rezultata i veće stabilnosti. U slučaju pandemije, socijalni kapital pružio je prvu liniju obrane od virusa kada cjepiva i učinkovito medicinsko liječenje još nisu bili dostupni.

Pojedinci koji poduzimaju mjere za sprječavanje zaraze predstavljali su javno dobro. Svaki svjestan čin usmjeren na smanjenje izloženosti virusu, smanjio je vjerojatnost zaraze za ostatak zajednice.

U žargonu ekonomista, oni koji su smanjili svoju mobilnost i socijalne interakcije internalizirali su negativne vanjske učinke koje bi inače nametnuli društvu.

I kod kuće ostali produktivni

Osjećaj privrženosti većoj skupini navodi ljude da toleriraju visoku cijenu opreznog ponašanja pojedinca. Veliki i sve veći broj akademskih istraživanja pokazao je da je spontano socijalno distanciranje izglednije na mjestima s bolje razvijenom građanskom kulturom.

Primjerice, usporedba među zemljama Europe pokazala je da je “povećanje socijalnog kapitala s jednom standardnom devijacijom dovelo do između 14% i 40% manje slučajeva bolesti Covid-19 po glavi stanovnika od sredine ožujka do kraja lipnja 2020., kao i između 7% i 16% manje prekomjernog broja smrtnih slučajeva2.

Povrh toga, mjesta s visokim socijalnim kapitalom imaju tendenciju da budu ekonomski živahnija i građanski nastrojenija od mjesta na kojima su ljudi izolirani. Nije iznenađujuće što se u ranim fazama pandemije virus širio brže u gušće naseljenim gradovima poput Pariza, New Yorka, Londona i Milana jer nitko nije shvaćao što dolazi.

No čim se pokazala potreba za promjenom ponašanja, stanovnici građanski nastrojenijih područja usvojili su mjere socijalnog distanciranja čak i prije uvođenja formalnih ograničenja i bili su prijemčiviji na naknadne državne direktive.

Socijalni kapital također je igrao ključnu ulogu u pokretanju gospodarstva kroz višemjesečne blokade i rad na daljinu. Iako su digitalne tehnologije pomogle ljudima da ostanu povezani, upravo je socijalni kapital održavao te veze na životu.

Zaposlenici koji su radili od kuće ostali su produktivni jer su izgradili osjećaj uzajamnog povjerenja, zajedničkog identiteta i zajedničkog cilja sa svojim kolegama. I na toj osnovi mnogi su uspjeli razviti potpuno nove (digitalne) radne odnose.

U većini slučajeva, tvrtke su naposljetku proširile svoj unutarnji socijalni kapital za vrijeme pandemije. Djelomično izgubivši sposobnost izravnog nadzora nad svojim radnicima, naposljetku su ih osnažili. Uz veću fleksibilnost upravljanja vremenom i životom izvan posla, mnogi zaposlenici mogli su preuzeti još veću odgovornost i isporučiti kvalitetniji izlazni proizvod.

Prema anketi Boston Consulting Group, 75% zaposlenika zadržalo je ili povećalo svoju produktivnost unatoč ograničenjima pandemije. Na današnjem hibridnom radnom mjestu, socijalni kapital očito je jedan od najvažnijih čimbenika u pozadini takvih rezultata.

Za razliku od svog fizičkog pandana (tvornica, opreme itd.), socijalni kapital ne propada uporabom – upravo suprotno. No kao bilo koji drugi oblik kapitala, treba ga održavati i nadograđivati, a to će osobito vrijediti u postpandemijskog fazi.

Veća autonomija građana

U normalnim okolnostima, naše veze s vremenom se razvijaju i šire. Ipak, bez odgovarajućih mjera za ponovno aktiviranje i otvaranje društvenih mreža, mjeseci zatvaranja i ograničenja mogli bi iscrpiti neke veze ili rezultirati grupnom segregacijom.

Zahvaljujući onome što Putnam naziva “povezujućim socijalnim kapitalom”, ljudi bi mogli postati tako vezani uz određenu skupinu da postanu podložni stvaranju klanova ili tribalizmu. Doista, populizam i nacionalizam degenerirani su oblici socijalnog kapitala i na nekim mjestima ponovno su oživjeli tijekom pandemije.

Države i korporacije stoga bi trebale pokušati izgraditi više “premoščujućeg socijalnog kapitala”, iskorištavanjem osjećaja odgovornosti, solidarnosti i altruizma razvijenih tijekom krize uzrokovane bolešću Covid-19. Taj oblik socijalnog kapitala povezuje ljude u različitim skupinama i bit će neophodan za sprečavanje sljedeće pandemije i za suzbijanje klimatskih promjena.

No sama briga za opće dobro neće biti dovoljna. Pojedince će trebati uvjeriti da internaliziraju negativne vanjske učinke svojih djela.

Imajući taj cilj na umu, države bi trebale dati veću autonomiju građanima, postavljajući se manje kao kontrolori i regulatori, a više kao katalizatori i pomagači. Što se tiče korporacija, trebale bi tražiti načine poticanja kulture uzajamnog povjerenja, više ulagati u digitalnu tranziciju i istražiti nove načine organizacije posla.

S tog aspekta, Covid-19 mogao bi ostaviti pozitivno nasljeđe: čvršću bazu socijalnog kapitala da podupre odgovornost i altruizam koji će biti potrebni svijetu u suočavanju s izazovima koji predstoje.

© Project Syndicate 2021.