Odluke Organizacije zemalja izvoznika nafte očito više nisu nešto od čega će strepiti čitav svijet, čak ni kad je riječ o sastanku zemalja OPEC+, što znači da su tu i zemlje partneri kao što su Rusija, Azerbajdžan ili Kazahstan.

Kako prenosi Deutsche Welle na njihovom sastanku je odlučeno da će se nastaviti dragovoljno ograničavanje vlastite eksploatacije kako bi se spriječio ozbiljan pad cijene nafte barem do travnja sljedeće godine, a onda će se postepeno povećavati ponuda do normalnih kapaciteta u rujnu sljedeće godine.

Nije iznenađenje
O tome je među zemljama OPEC+ proteklih dana bilo mnogo rasprava i diskusija. Kad je prošlog lipnja bilo dogovoreno smanjenje ponude na svjetskom tržištu, zemlje izvoznice nafte nadale su se skoku cijene, da bi za manju količinu imali otprilike slične prihode. Cijena nafte je doista skočila nakon što je objavljena ta vijest i onda pala da bi zapravo i uz manju ponudu ostala prilično stabilna, na oko 70 dolara po barelu za najkvalitetniju naftu tipa brent, piše Deutsche Welle.

Zbog toga naftne stručnjake odluka o nastavku dragovoljnog ograničenja ponude nije iznenadila. Gabriele Widmann iz Deka Bank kazala je za postaju ARD da je s postojećom odlukom OPEC+ otprilike uravnotežio ponuda i potražnju. “Oscilacije na tom tržištu stalno se događaju, ali potražnja je zapravo u padu. Mnoge zemlje kreću putem dekarbonizacije, utoliko se i zemlje OPEC-a okreću alternativama kako bi nadoknadili manje prihode od nafte”, istaknula je Gabriele Widmann.

Slično misli i Carsten Fritsch iz Commerzbanka koja je potvrdila da je ponuda nafte veća od potražnje. “Kad bi se još više nafte nudilo tržištu, to bi moglo današnju cijenu dovesti u pitanje. Tako nešto ne želi ni najveća članica OPEC-a Saudijska Arabija tako da je privremeno ostalo sve po dogovoru od prošlog lipnja”, smatra Carsten Fritsch.

To međutim, ne znači da o tome vlada sloga među zemljama izvoznicama nafte. Neke od njih vape za prihodima i rado bi prodavale više, a neke zapravo i prodaju više nego što bi smjele. No neke članice, na primjer Irak ili Libija, ne uspijevaju eksploatirati koliko bi smjele i mogle, tako da je ukupna proizvodnja negdje oko plana članica OPEC+.

Najglasniji prigovori čuju se od zemlje-partnera Rusije. Igor Sečin iz Rosnefta tvrdi kako od takvog dragovoljnog smanjivanja ponude najveću korist ima SAD. Ta zemlja je daleko na prvom mjestu po eksploataciji nafte (827 milijuna tona), puno više i od Rusije (541 mil.) ili Saudijske Arabije (531 mil.). “Dok se zemlje OPEC+ odriču prihoda, SAD ubire novac”, smatra Sečin.

Još teže s Trumpom
Kako se čini, zemljama OPEC+ bit će još teže s predsjednikom Donaldom Trumpom. Prema svemu sudeći, tamošnji ministar energetike bit će Chris Wright, naftaš ‘do kostiju’ koji ne vjeruje u ikakve probleme s klimom i energijom dok ima nafte.

Stručnjak Commerzbanka misli kako je eksploatacija u SAD-u već sad na vrhuncu i kako “neće moći ići puno više”. No to je veliko pitanje od životne važnosti i za članice OPEC+ jer će više nafte iz SAD-a neminovno spustiti cijenu, a račun će zapravo platiti one.