Na vrhuncu ekonomskog buma 2008. godine, slovenske kompanije uložile su 6,3 milijardi eura u inozemstvu, koja su od tada su pale za oko milijardu eura.

Krajem 2014. godine, prema podacima iz Banke Slovenije, uložile su 5,3 milijarde eura u inozemstvu, što je daleko više nego 1994., kada su ulaganja iznosila samo 288,6 milijuna eura. Te brojke pokazuju da slovenske tvrtke imaju "više od 20 godina intenzivnog treninga internacionalizacije", često s novcem banaka, što se kasnije zbog pogrešaka investitora u inozemstvu moralo rješavati novcem poreznih obveznika, piše časopis Manager. 

Izgubljeni milijuni
Međutim, zabrinjavajuć je podatak da je 2014. bila šesta godina zaredom u kojoj slovenske kompanije koje posluju u inozemstvu bilježe gubitak. Tako je, 2014. godine, gubitak slovenskih tvrtki u inozemstvu dosegnuo 88,7 milijuna eura, što je još dobar rezultat u odnosu na godinu ranije, kada je gubitak iznosio rekordnih 445 milijuna eura. Većinu dobiti generiraju i reinvestiraju farmaceutske tvrtke, najveći gubitke proizvodi trgovina na veliko. Tako je za pet godina ostvareno više od 1,2 milijarde eura gubitaka od ulaganja u inozemstvu.

Odlazak u Meksiko
Među velikim slovenskim kompanijama koje su organizirale proizvodnju u inozemstvu ističu se Gorenje, Krka i Petrol, a tu su i Don Don, Studio Moderna, Roto, Cablex i Spica International. "Zanimljivo su mala i srednja poduzeća koja organiziraju proizvodnju izvan Slovenije. Na primjer, mali proizvođač strojeva Gostol TST, koja zapošljava 80 ljudi, otvara proizvodnju u Indiji i Kini", kaže Marko Jaklič s Ekonomskog fakulteta.

Mnoge slovenske tvrtke dio proizvodnje preselile su u Srbiju, kako bi se sačuvala radna mjesta u Sloveniji, optimizirale troškove i bile bliže korisnicima. To su, na primjer, Gorenje, Impol, Jub, Fragmat Izolirka, Lisca, Cablex, TPV, Marmor Hotavlje, Kolektor i Kolpa. Zbog nižih troškova rada ili proizvoda koji ne mogu izdržati dugotrajne troškove prijevoza, brojne slovenske tvrtke proizvode u Bosni i Hercegovini. Među njima su Kolektor, Iskra Mehanizmi, Mahle Letrika, Calcit, Fragmat Izolirka. Dok proizvodne tvrtke u inozemstvu uglavnom traže mjesta za ekonomičnu proizvodnju, visokotehnološka poduzeća zadržavaju razvoj u Sloveniji, ali posluju diljem svijeta.

Takav primjer je Cosylab, proizvođač mjernih sustava za akceleratore, koji je nedavno otvorio tvrtke u Japanu i SAD-u, gdje su organizirali i dio razvoja i prodaje. Takav koncept također imaju informatičke tvrtke koje imaju razvojnu bazu u Sloveniji, ali prodaju imaju drugdje u svijetu, kao npr. Outfit7, Celtra, Databox ali Zemanta. Zanimljiva je i strategija proizvođača dijelova za automobilsku industriju, koji su se okrenuli Meksiku, gdje su se smjestili veliki proizvođači automobila. U Meksiku su proizvodnju već otvorili Kolektor i TBP iz Lenarta, a o tome su razmišljali i u Polycomu iz Škofje Loke, proizvođaču plastičnih dijelova za automobilsku industriju.
 

Pljačka na Balkanu
Upozoravajući su gubici koje su stvorile tvrtke poput Intereurope. U vrijeme kada je kompaniju vodio Andrej Lovšin u logistički centar Čehov u Rusiji uložili su 140 milijuna eura, a 2012. su ga prodali za 45 milijuna eura. Gubitke stvaraju financijske tvrtke, promet nekretninama, trgovci, pa i tvrtke poput Cimosa, kojeg su morali spašavati vjerovnici i banke, te su u kapital morali pretvoriti 150 milijuna eura loših kredita. U najboljim vremenima Cimos je u Sloveniji imao tri tisuće zaposlenika, a u tvrtkama u Srbiji, BiH i Hrvatskoj četiri tisuće.

Zbog lošeg upravljanja na Balkanu nestao je, na primjer, kredit koji je Cimosa Koper dobio od SID banke za ulaganje u istraživanje i razvoj, kaže Marko Jaklič. "Ima mnogo razloga da su slovenske tvrtke u inozemstvu imale tolike gubitke. Prvo, riječ je o nedostatku znanja, a drugo tu su nečiste namjere. Naša nesreća je bila u tome je da je u tim zemljama relativno lako ukrasti novac. Kruži npr. puno priča o tome kako su menadžeri velikih slovenskih tvrtki za milijune kupili bezvrijedne kolibe," objašnjava Jaklič.