Iako je premijer Boris Johnson trgovinski sporazum s Europskom unijom (EU) sklopljen na Badnjak proglasio velikim uspjehom svoje vlade, podrobnija analiza pokazuje kako britanske kompanije nemaju previše razloga za zadovoljstvo.

Kako piše Bloomberg, četiri godine od referenduma London i Bruxelles uspjeli su postići dogovor kojim je izbjegnut najgori mogući scenarij prvim danom 2021. godine: povratak carina i trgovanje po pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Iako to donosi svojevrsno olakšanje kompanijama s obje strane La Manchea, brexit će ipak značajno poremetiti poslovanje u cijelom nizu gospodarskih sektora. Posebice u Velikoj Britaniji.

Dodatna certifikacija

Nakon što je u subotu objavljen cjeloviti tekst sporazuma, mnoštvo sektora najavilo je kako će tražiti razdoblje počeka kako bi se prilagodili promjenama. Primjerice, uzajamno priznavanje standarda, koje bi britanskim kompanijama omogućilo da svoje proizvode prodaju na europskom tržištu bez dodatne certifikacije, nije dio sporazuma.

K tome, zaposlenici u britanskom sektoru usluga – koji sudjeluje s 80 posto u BDP-u – suočit će se dodatnim troškovima i birokracijom jer njihove profesionalne kvalifikacije neće biti automatski priznate u EU. Sporazum također zahtijeva i dodatnu carinsku „papirologiju“ i provjere na europskim granicama.

Na tisuće kamiona koje su ovih dana u najprometnijoj britanskoj luci Dover čekale prelazak u Francusku pokazale su Britancima kako bi život nakon razvoda s EU mogao izgledati.

Lučke vlasti Dovera upozorile su da će produžavanje carinskog pregleda za samo dvije minute prouzročiti kolonu kamiona od 27 kilometara s obje strane La Manchea. Takav scenarij je noćna mora za sektor proizvodnje koji sudjeluje s 10 posto u britanskom BDP-u.

Naime, većina njih oslanja se na precizne dobavne lance koji sprečavaju nepotrebno gomilanje zaliha. Stoga svako kašnjenje u isporuci repromaterijala donosi skupe poremećaje u proizvodnji. Britanske proizvođače očekuju i značajni troškovi zbog dodatne birokracije.

S obzirom da nema uzajamnog priznavanja standarda, proizvode moraju ponovno certificirati regulatori na oba tržišta ako se britanske i europske specifikacije razlikuju. To posebno važi za kemijsku industriju, s 31,5 milijardi funti prihoda najvećeg izvoznika unutar britanskog proizvodnog sektora.

Toj branši još nije jasno kako će se britanski regulatorni okvir uklopiti u europski REACH koji se smatra zlatnim standardom za sigurnost i kontrolu više od 22.000 kemijskih supstanci i fluida ključnih u nizu drugih industrija.

Godine za prilagodbu

Ako bi se primijenio princip „jedna supstanca, jedna registracija“, kompanijama bi trebale godine da se usklade s REACH-om. Ako dodatni pregovori ne riješe to pitanje, kemijska industrija morat će utrošiti milijardu funti na ponovno usklađivanje svoje dokumentacije za poslovanje na oba tržišta, ocjenjuje Neil Hollis, direktor usklađenosti u kompaniji BASF.

Britanska automobilska industrija izbjegla je carine, no ne znači da je ta prijetnja branši koja zapošljava 180.000 radnika i godišnje uprihođuje 107 milijardi dolara potpuno nestala. Naime, električna i hibridna vozila morat će imati najmanje 40 posto dijelova proizvedenih u Britaniji ili EU da ne bile podložne carinama.

To je 10 posto više nego što je tražila Britanija u pregovorima. Taj će zahtjev biti teško ispunjiv kompanijama koje dijelove većinom nabavljaju u Aziji, smatra David Bailey, profesor poslovne ekonomije Poslovne škole Birmingham.

Dodatna carinska papirologija problem je i za velike trgovačke lance, poput Tesca i Sainsburyja s obzirom da je tek polovica hrane na njihovim policama porijeklom iz Ujedinjenog Kraljevstva. Iz Europe se uvozi više od četvrtine hrane. Stoga će sektor koji muku muči s niskim maržama više troškove morati prenijeti na krajnje kupce, smatraju analitičari.