Tijekom ovog mjeseca na tržištu će se naći prva pošiljka američkog LNG-a iz škriljaca, piše internetski portal energetika-net.com. Tvrtka Cheniere Energy uputit će, naime, prvu pošiljku s terminala Sabine Pass u Meksičkom zaljevu, istog koji je tijekom prošlog desetljeća zamišljen kao uvozni, da bi razvojem proizvodnje plina iz škriljaca sada dobio puno bitniju, izvoznu ulogu. Bez ikakve sumnje, Sjedinjene Američke Države time postaju izvoznik plina, što će dugoročno utjecati na drugačiju podjelu snaga u plinu na globalnoj razini.

Ipak, ekonomika izvoza plina iz SAD-a prije nekoliko godina bila je znatno bolja nego što je sada, što je krajem 2015. "glavom platio" osnivač Chenierea Charif Souki, koji je 2010. pionirski predao zahtjev za prenamjenu uvoznog LNG terminala u izvozni. U Sabine Pass tvrtka je uložila gotovo 11 milijardi USD, a terminal bi na tržište nakon dostizanja punog kapaciteta trebao plasirati 22,5 milijuna tona ukapljenog prirodnog plina. U međuvremenu, u SAD-u je trenutno u izgradnji pet izvoznih terminala a predloženo je još sedam projekata, čija realizacija uz sadašnje cijene djeluje diskutabilna. Ipak, računa se da će do kraja desetljeća SAD biti treći najveći izvoznik LNG-a, nakon Katara i Australije. 

Povijesno niske cijene
Cheniere Energy je prvi terminal koji počinje s radom, a kapaciteti Sabine Passa najveći u odnosu na buduću američku konkurenciju. Što će to značiti za globalno plinsko tržište? Kako bi pojava američkog LNG-a odjeknuti u Europi, a kako u Aziji? Na koncu konca, kako će izgledati europsko plinsko tržište na kojem dominiraju dugoročni ugovori s Gazpromom? Ključno je što se sve ovo događa u okolnostima u kojima je cijena nafte (za koju se najčešće vežu ugovori za kupovinu plina) najniža u proteklih 12 godina, a trenutna prezasićenost tržišta mogla bi postati još problematičnija jer ove godine s radom počinju još neki veliki terminali za ukapljivanje.

Dolazak američkog LNG-a iznimno je značajan zbog američkog načina formiranja cijena plina, koji je bitno fleksibilniji samim tim što je vezan za Henry hub (HH), američki plinski hub s najpovoljnijim cijenama globalno. Zahvaljujući škriljcima, lani je prosječna cijena plina na Henry Hubu iznosila oko 2,65 USD/MMbtu, što je daleko najpovoljnije u odnosu na druga tržišta. Cheniere računa da će mu cijena sirovine uvećana za troškove ukapljivanja biti otprilike 115% iznad cijene na HH-u, a tijekom gradnje sklopio je nekoliko dugoročnih ugovora za opskrbu s velikim igračima koji mu jamče zaradu. Prema analitičarima, LNG iz Lujzijane s ukupnim troškovima od 7,4 USD/MMBtu ne djeluje osobito atraktivno.

Krajem 2015. europske cijene na spot tržištu kretale su se oko 5 USD/MMBtu, a u Aziji su bile dva dolara više. Kad se tome dodaju i ekstra davanja za prihvat tereta i osiguranje, pokazuje se da bi za američki LNG ipak trebalo biti kupaca, no za Chenniere ne sa zaradama s kojima se kalkuliralo prije samo dvije godine. Drugim riječima, analitičari smatraju da bi zarade u Aziji mogle biti marginalne, dok bi u Europi, američki LNG čak stvarao gubitke. Tržištem LNG-a i plina općenito od 2014. vlada prevelika ponuda u odnosu na potražnju, posebno u Aziji, koja je glavni kupac LNG-a globalno.

Japan je u recesiji, a stanje nije dobro ni na kineskom tržištu. Procjenjuje se da će Kina ove godine zbog usporavanja gospodarskog rasta prihvatiti tek 77% naručenog plinskog tereta, što je snažan udarac za tržište. S novim terminalima za ukapljivanje (Australija), koji s radom počinju ove godine, konkurencija će biti nesmiljena. Za američki LNG sa Sabine Passa Europa je trebala biti utješno tržište, no čini se da će se Cheniere možda ipak uputiti i u tom pravcu, a tu je riječ o čarobnoj riječi – "diverzifikacija". Europa dominantno plin kupuje od Gazproma a cijene su vezane uz cijene nafte, odnosno loživog ulja, ponekad i uz faktor inflacije. 

Ruski izvoz
Prošle godine Gazpromov izvoz u Europu bio je rekordan, jer su cijene plina pale sljedeći naftu. Kad je riječ o LNG-u, Europa se sve više pokazuje sklonijom kratkoročnijim ugovorima za dobavu plina, jer predstavljaju manje financijsko opterećenje. Ostane li cijena plina ovako niska možda se američkim tvrtkama uopće neće isplatiti izvoziti američki LNG u Europu. Gazprom s druge strane pažljivo prati signale iz SAD-a pa je nekolicini velikih energetskih divova koji su ušli u konzorcij za gradnju plinovoda Sjeverni tok 2 odobrio još fleksibilnije uvjete za kupovinu plina.

Poslovanje Gazproma zbog financijskih sankcija postaje sve više financijski napeto, a i Sjeverni tok 2 treba nekako financirati, a to neće biti jednostavno kreditirati. Konkretnom pojavom američkog LNG-a pregovaračka pozicija europskih kupaca prema ruskom divu i Kataru kao glavnom opskrbljivaču LNG-om bit će svakako bolja, i zato je svaki novi plin na globalnom tržištu dobra vijest.