Ovisnost o ruskoj nafti i plinu sada je prošlost, tvrdi predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Ukrajinski dužnosnici i poslovni ljudi iz energetike kažu, međutim, da se velike se količine ruskih ugljikovodika, posebno nafte, i dalje slijevaju u Europu i financiraju Putinov ratni stroj.

Posrednici kupuju rusku sirovu naftu i zaobilaznim putevima prevoze je do Europe gdje su im stražnja vrata širom otvorena, piše portal Politico.

“Prijatelj iz New Yorka žalio mi se da žohari uvijek nađu neku rupicu da mu uđu u stan – upravo tako Rusija čini sa svojim energentima”,  kaže za portal Oleg Ustenko, ekonomski savjetnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskija.

“Te rupe Europa mora začepiti i onemogućiti Rusiju da krvavim novcem financira svoj ratni stroj koji uništava našu zemlju i ubija naš narod”, napominje Ustenko.

Sirova nafta uvijek nađe put do globalnog tržišta. Nafta se lako može miješati s drugim pošiljkama u tranzitnim zemljama pa se stvaraju pošiljke kojima je osobito teško odrediti zemlju podrijetla. Proces rafiniranja neophodan je za svaku praktičnu primjenu i tim procesom uklanjaju se tragovi primarnih sirovina.

S druge strane brodovi plove pod raznim zastavama i nimalo ne pridonose transparentnosti: neki brodari optuženi su da raznim načinima pomažu Rusiji prikriti zemlju podrijetla izvozne sirove.

“Za razliku od plinskog, naftno tržište je globalno. Razmjena, kompenzacije, kombinirani načini plaćanja, uobičajena su praksa”, kaže Mihail Hodorkovski, istaknuti kritičar Putinova režima koji danas živi u egzilu, a do pada u Putinovu nemilost bio je prvi čovjek naftnog i plinskog diva Jukosa.

“Rezultat embarga je taj da su troškovi prijevoza ruskih energenata uvelike porasli, velika je redistribucija prihoda u korist posrednika, a ponekad se daju i popusti ako je smanjen broj kupaca”.

Zaobilaznice

Europska unija uvelike je zabranila uvoz ruskih fosilnih goriva od ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022., uz određene iznimke: ograničene količine sirove nafte, plina i ukapljenog plina (LNG) te naftnih proizvoda.

Međutim, velike količine ruske sirove nafte – a to je mnogo veći izvor prihoda nego plinsko poslovanje – i dalje se isporučuju na globalna tržišta te neki stručnjaci misle da te količine ulaze u Europu na stražnja vrata.

“Od uvođenja sankcija, količine sirove nafte koje Rusija izvozi uglavnom su stabilne”, kaže Saad Rahim, vodeći ekonomist za trgovačko društvo Trafigura. “Moguće je da se ruska nafta i dalje prodaje u EU-u i zapadnim zemljama putem prekupaca (posrednika)”.

Jedna od potencijalnih ruta je Azerbajdžan koji graniči s Rusijom i početna je točka naftovoda Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC) kojim upravlja kompanija BP.

Luka Ceyhan u Turskoj veliko je čvorište iz kojeg se sirova nafta šalje u Europu; u Ceyhan se slijevaju i velike količine nafte iz Iraka preko naftovoda Kirkuk-Ceyhan.

François Bellamy, francuski parlamentarni zastupnik i član Odbora Europskog parlamenta za industriju, istraživanje i energiju, postavio je Europskoj komisiji pitanje upravo o toj ruti. Podaci pokazuju da je Azerbajdžan dnevno izvozio 242.000 barela više nego što je proizvodio od travnja do srpnja 2022., kaže Bellamy.

“Kako je moguće da zemlja smanjuje proizvodnju, a istodobno povećava izvoz? Nešto tu debelo ne ‘štima’ i budi sumnju u to da se sankcije zaobilaze”, kaže Bellamy.

Glasnogovornik Komisije zadužio je bivšeg veleposlanika EU-a u SAD-u Davida O’ Sullivana da istraži eventualno zaobilaženje sankcija. O’ Sullivan je rekao da su podaci koje je Bellamy citirao zastarjeli, odnosno iz razdoblja su prije nego što je EU nametnuo sankcije Rusiji.

“Azerbajdžan ne izvozi rusku naftu u EU putem naftovoda BTC”, tvrdi Aykhan Hajizada, glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova pa dodaje da isporuku njegova zemlja čini pomno prateći i poštujući sve važeće sankcije i propise.

BP je prethodno opovrgnuo da da se putem BTC-a izvozi ruska nafta, a podaci u koje je POLITICO imao uvid o isporukama sirove nafte iz Ceyhana pokazuju nedavni pad izvoza s oko 3 milijuna tona na mjesec početkom 2022. godine na oko 2 milijuna tona na mjesec ove godine.

Vješte operacije

Istodobno, Turska je lani udvostručila izravan uvoz ruske nafte i odbila je nametnuti sankcije ruskoj nafti unatoč tome što istodobno vojno i humanitarno pomaže Ukrajinu.

Finski Centar za istraživanje energije i čistog zraka (CREA) upozorio je lani da “novi put za rusku naftu do EU prolazi Turskom koja je danas sve važnije odredište za rusku sirovu naftu”. U Turskoj se ta ruska nafta rafinira u derivate, a oni ne podliježu sankcijama pri prodaji.

“Imamo dovoljno dokaza da neke međunarodne tvrtke kupuju rafinirane proizvode prerađene iz ruske nafte i prodaju ih u Europu”, kaže Ustenko, Zelenskijev savjetnik.

“To je posve legalno, ali i posve nemoralno. Samo zato što je nešto dopušteno ne znači da ne bismo trebali ništa ne poduzimati u vezi s tim”, rekao je Ustenko.

U ponedjeljak je britanska nevladina udruga Global Witness objavila izvješće koje pokazuje da se ruska nafta konstantno prodaje po cijeni koja daleko premašuje gornju utvrđenu granicu od 60 dolara koju je u prosincu utvrdila skupina G7 (industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta)

“Činjenica da ruska nafta i dalje kola svijetom svjesno je zaobilaženje zapadnih sankcija, a ne slučajnost”, kaže Mai Rosner, koja je radila na izvješću. “Vlade su fosilnim gorivima širom otvorile stražnja vrata, a trgovci i velike naftne tvrtke služe se rupama u zakonima i propisima kako bi mogli nastaviti i poslovati kao i obično”.