Nakon što je dvadeset godina pisao kolumne o ozbiljnim pitanjima, kao što je širenja NATO-a ili proturaketna obrana, politički analitičar Nikolaj Zlobin nedavno je zbunjenom ruskom čitateljstvu pokušao objasniti američki fenomen tinejdžerice koja čuva djecu.

U Rusiji djecu čuvaju bake, a ako bake ne mogu, čuvaju ih druge starije žene i neumorno ih štite od opasnosti koje prijete u svakodnevnom životu. Prosječna bi ruska majka odgoj djeteta povjerila tinejdžeru koliko i čoporu divljih pasa. No, dakako, mnogi su aspekti američkog života Rusima bizarni, kao što Zlobin objašnjava na 400 stranica svoje knjige "Amerika – Kakav život!". Čudno je da su obični Rusi još dvadeset godina nakon pada Željezne zavjese željni detalja o tome kako obični Amerikanci jedu i kako plaćaju kredite. No na Zlobinovo iznenađenje, njegova knjiga, koja je objavljena ove godine, a reklamira se kao vodič za Ruse koji razmišljaju o preseljenju u inozemstvo, već je u petom izdanju, a nakladnik je naručio i nastavak. Zlobin u tančine opisuje poriv Amerikanaca da neznance ispituju detalje o trudnoći, neobičnu naviku da noću ne navlače zavjese, a Rus bi se istog trena izolirao od znatiželjnih pogleda susjeda. Uglavnom se bavi time zašto Amerikanci ne lažu, zašto ne piju žestoka pića, zašto vole zakone, a s prezirom gledaju na državne vođe. "Tajna je u tome što svi žele znati kakav je život u Americi bez ideološkog pokrivnog sloja", kaže Zlobin, koji u Americi živi dvadesetak godina. "Mislio sam da treba promatrati važna pitanja, no pokazalo se da su vrlo temeljne stvari zapravo bitne."

Zlobin knjigu piše u trenutku kad državna televizija Sjedinjene Američke Države opisuje kao nasilnika koji uzburkava stanje u svijetu i potajno potkopava predsjednika Vladimira Putina. Zlobin ne razvija tu tezu, već ističe da bi ruski čelnici mogli imati koristi od razumijevanja naravi Amerikanaca. Zlobin je dosad živio u St. Louisu u Missouriju, Chapel Hillu u Sjevernoj Karolini i Washingtonu, a kreće se u četvrtima srednje klase kakve većina Europljana nikad neće doživjeti. Čitatelji su ga preplavili pitanjima o životu u slijepoj ulici. Većina Rusa, naime, odrasta u gusto naseljenim blokovima zgrada, a slijepa ulica u Rusiji se prevodi kao "tupik", riječ koja asocira na nemogućnost bijega, ranjivost i opasnost. "Njima je posve nova ideja da se sigurnost postiže tako da se udaljiš od drugih", kaže. "Rusi smatraju da si jedino u okruženju drugih siguran." Zlobin piše: "Rusi rješavaju probleme kad stvar dođe do kritične točke  to je naš nacionalni stil. Amerikanci se pak trude da stvari ne dođu do kritične točke." Na nedavno održanom sajmu knjiga u Moskvi čitateljica Tatjana prisjetila se razgovora s prijateljem petnaest godina nakon što je odlučio odseliti u Ameriku. Kaže da je i nakon što se naviknuo na glasne razgovore, brza jela i lažne osmijehe, i dalje čeznuo za Rusijom. "Kaže da mu je dosadno", kaže Tatjana. "Dobro mu je, ali dosadno."

Ellen Barry