Brak iz interesa, kako recentno političko i ekonomsko približavanje Rusije i Kine tumače zapadni analitičari ima potencijal značajno pomrsiti američke planove u indopacifičkoj regiji, područja svijeta koje je za Washington od primarne važnosti.

Kako piše Bloomberg, dužnosnici američke administracije ističu kako veze Rusije i Kine mogu preoblikovati globalnu politiku. Valja istaknuti kako jačanje suradnje dviju država, ponaprije na trgovinskom planu, traje već nekoliko godina.

Rekordna trgovina
Bilateralna trgovina lani je porasla 36 posto dosegnuvši rekordnih 146,9 milijardi dolara, prema podacima kineske carinske uprave. Štoviše, Rusija zahvaljujući izvozu energenata – nafte, plina i ugljena – te poljoprivrednih proizvoda održava trgovinski višak s Kinom.

Od aneksije Krima 2014. godine trgovina između dvije države povećala se za 50 posto, a Kina je postala vodeće rusko izvozno tržište. Dvije vlade do sada su ciljale dostizanje vrijednosti bilateralne trgovine od 200 milijardi dolara do 2024. godine.

Međutim, posjet predsjednika Vladimira Putina tijekom Zimskih olimpijskih igara u Pekingu pokazao je da dvije strane žele rast trgovine sve do razine od 250 milijardi dolara.

Sastanak Xija Jinpinga i Putina završen je zajedničkom izjavom od čak 5000 riječi u kojoj se govorilo o partnerstvu “bez zabranjenih zona”. Američka administracija tumači taj dokument kao poziv dviju država na uspostavljanje sfera utjecaja u njihovim susjednim regijama.

Glasnogovornik Pentagona John Kirby tvrdi kako taj dokument pokazuje kinesku podršku ruskoj prijetnji Ukrajini. Analitičari procjenjuju kako će američka vlada morati početi razmišljati kakav će biti rusko-kineski odgovor na cijeli niz globalnih izazova.

David Shullman, nekadašnji američki obavještajni časnik za istočnu Aziju, smatra kako će partnerstvo Rusije i Kine utjecati na američku sposobnost rješavanja izazova koji se tiču sigurnosti u istočnoj Aziji i Europi. Bilateralni odnosi te dvije države u idućim će se mjesecima samo produbljivati kako Rusija bude sve međunarodno izoliranija, dodaje Shullman.

No, administracija u Washingtonu vjeruje kako Peking ipak ne stoji potpuno uz Rusiju u njenoj agresiji na Ukrajinu. Vidljivo je to i iz izjave kineskog ministarstva vanjskih poslova koje je u utorak objavilo kako je “iznimno zabrinuto” zbog civilnih žrtava u ukrajinskim gradovima koji su se našli na meti ruskog topništva. Dio analitičara smatra kako je kineska vlada svjesna da azijska supersila može mnogo izgubiti u ukrajinskoj krizi.

Urušavanje priče
Peking je utrošio niz godina kako bi europske političke elite uvjerio kako se ne trebaju bojati političkog i gospodarskog uspona Kine. Podrška ruskoj invaziji tu bi priču urušila. Štoviše, Kina je godinama inzistirala na poštivanju državnog suvereniteta u međunarodnim odnosima, djelomično kako bi odbacila kritike zbog svoje unutarnje politike.

U tom kontekstu, podrška ruskoj agresiji na suverenu državu diskreditirala bi principe koje Peking tako dugo zagovara. Na kraju, ne treba zanemariti kako je ove godine glavni fokus predsjednika Xija na domaćem planu s obzirom da namjerava osigurati treći mandat na čelu Komunističke partije te mu ne treba kriza u inozemstvu koja će ga odvratiti od tog ključnog cilja.

S ruskog gledišta, u odnosima s Pekingom očito je da je Moskva “mlađi brat”. Kina je 2020. sudjelovala sa 17,3 posto u globalnom BDP-u, a Rusija sa svega 1,7 posto, prema podacima Svjetske banke. Takva neravnoteža mogla bi navesti Kinu da od Rusije traži usluge u pitanjima koje Moskvi nisu najugodnije, poput osjetljivih pitanja Tajvana i Južnog kineskog mora.

“Rusija će sve više biti ovisnija o Kini u nadolazećem razdoblju i ta će ovisnost pružiti Kini priliku da zatraži potporu za svoje regionalne i globalne ambicije”, kaže Bonnie Glaser, direktorica programa za Aziju u Marshallovom fondu.

Kako se sankcije protiv Rusije budu gomilale, Kina može ponuditi pomoć, ali pri tome mora pripaziti da se i sama na nađe na meti odmazde Zapada. Najvažnije područje ekonomske suradnje je, naravno, trgovina energentima. Izvoz ruske nafte i plina u Kinu konstatno raste. Rusija je drugi po važnosti dobavljač nafte za Kinu, nakon Saudijske Arabije, navodi Reuters.

Prošle godine iz Rusije je dnevno pristizalo 1,6 milijuna barela dnevno, odnosno 15,5 posto kineskog uvoza nafte. Oko 40 posto te količine pristiže naftovodom Istočni Sibir Pacifički ocean (ESPO) čija je izgradnja financirana sa 50 milijardi dolara kineskih kredita.

Još jedan plinovod
Kada je riječ o plinu, Rusija je treći po veličini opskrbljivač Kine, s izvezenih 16,5 milijardi prostornih metara u 2021. godini što je zadovoljilo 5 posto kineskih potreba za tim energentom. Isporuke putem plinovoda Snaga Sibira – koji nije spojen na zapadnu mrežu ruskih plinovoda – počele su krajem 2019. godine.

Lani su isporuke dosegle 10,5 milijardi prostornih metara, a do 2025. mogle bi narasti na 38 milijardi kubika u sklopu 30-godišnjeg ugovora vrijednog više od 400 milijardi dolara. Rusija namjerava sagraditi još jedan plinovod prema Kini, naziva Snaga Sibira 2, kapaciteta 50 milijardi prostornih metara koji će se protezati preko Mongolije.

Također, Rusija je prošle godine postala drugi po veličini kineski dobavljač ugljena. Što se tiče trgovine hranom, ona je za sada mala, ali raste. Kina je 2019. dopustila uvoz ruske soje iz svih regija, a dvije su države potpisale sporazum o produbljivanju suradnje.

Prošle godine Kina je uvezla 543.000 tona ruske soje, a do 2024. uvoz bi trebao narasti na 3,7 milijuna tona. Lani je vlada u Pekingu dopustila i uvoz govedine iz Rusije. Kina je također i veliki kupac drveta s ruskog Dalekog istoka, a uvezene količine lani su vrijedile 4,1 milijardu dolara.

Zapadne sankcije prisile su Rusiju da među kineskim investitorima potraži prilike. Kineske državne banke pomažu Rusiji u financiranju praktički svega, od izgradnje infrastrukture do razvoja naftnih i plinskih projekata u sklopu programa Pojas i put.

Rusija je daleko najveći primatelj kineskih kredita – od 2000. do 2017. dobila je 107 zajmova i izvoznih kredita ukupno vrijednih 125 milijardi dolara. Valja naglasiti kako dvije države od 2010. koriste vlastite valute u međusobnoj trgovini u sklopu namjere smanjivanja korištenja američkog dolara.

U prvom polugodištu prošle godine juan je činio 28 posto plaćanja kineskog izvoza u Rusiju, u usporedbi s tek 2 posto u 2013. godini. U lipnju 2021. kineska valuta činila je 13,1 posto ruskih deviznih rezervi dok je u lipnju 2017. taj udjel iznosio samo 0,1 posto. Istovremeno, udjel dolara u ruskim rezervama u istom je razdoblju pao 46,3 posto na 16,4 posto.