Zuzani Navelkovoj bio je to još jedan običan radni dan. Potkraj mjeseca došla je na posao, a na stolu ju je čekala vrećica s kilogramom smrznutih švedskih mesnih okruglica. "Nije bilo ništa neobično, samo rutinska kontrola", prisjeća se Navelkova, voditeljica odjela virologije u državnom veterinarskom laboratoriju u češkom gradiću Olomoucu, 160 kilometara istočno od Praga. Sve je bilo normalno dok u okruglicama, kupljenim u Ikei u obližnjem Brnu, nije otkrila konjetinu.

To otkriće utemeljeno na DNK testovima u laboratoriju nije izazvalo paniku jer uglavnom tragaju za elementima opasnima za zdravlje, a ne za prijevarama u označivanju sadržaja proizvoda. "Ja bih svejedno jela te okruglice", kaže Zuzana. No, rezultati analize podigli su prašinu diljem Europe, raspirivši skandal koji je počeo nekoliko tjedana ranije s prvim otkrićem konjetine u Irskoj i Velikoj Britaniji, a navodno je riječ trebala biti o govedini. "Nismo očekivali takvu reakciju", kaže. 

Bruxelles nemoćan
A nisu, moglo bi se reći, ni mnogi Europljani, gdje se u normalnim vremenima godišnje pojedu tone konjetine bez ikakve pobune. Skandal je okaljao najveće postignuće Europe: golemo zajedničko tržište koje omogućuje slobodan protok dobara i usluga preko granica, pa čak i ideju da različite europske nacije nekako mogu zajedno raditi na određivanju i provođenju zajedničkih pravila. Potrošači se sve više pitaju zašto u trgovinskom bloku koji je poznat po tome što regulira čak i oblik banana i veličinu slova na deklaracijama prehrambenih proizvoda nešto tako jednostavno poput razlikovanja konjetine i govedine može poći po zlu. U trenutku kad je kriza eurozone na cijelom kontinentu dovela do mjera štednje, protiv kojih istupaju nove, antieuropske političke snage u sve većem broju zemalja, skandal s konjetinom razotkrio je duboke kulturne i ine podjele koje muče Europsku uniju. Meso koje gotovo svi Britanci smatraju odbojnim, primjerice, cijenjena je proteinska poslastica u maloj, ali odanoj manjini u Belgiji, domu bruxelleske demokracije i najvećem potrošaču konjetine po stanovniku u Europi. (Italija, koja ima više stanovnika, ukupno je veći potrošač konjetine.)

Nemogućnost EU da spriječi ono što je Simon Coveney, irski ministar poljoprivrede, nazvao "prijevarom više razine u više zemalja" potječe iz ciljanog oblikovanja u temeljima europskog projekta, u sklopu kojega se nekoć zaraćene europske zemlje guraju u zonu mira na temelju zajedničke gospodarske i političke suverenosti. Vojska dužnosnika Europske komisije donosi regulative i direktive, ali nema autoriteta i resursa primijeniti ih. Time se uglavnom bave pojedine zemlje, što znači da unatoč tome što se Bruxelles u javnosti prijeteći izdiže kao nametljiv, čak i svemoćan autoritet, osobito u zemljama kao što je Velika Britanija, zapravo je slab."Oni koji misle da EU ili EK imaju vojsku inspektora i redara koji provode zakone na ovom ili bilo kojem drugom području trebaju znati da takvo što uopće nije istina", pred Europskim je parlamentom nedavno izjavio Tonio Borg, povjerenik  za zdravstvenu i potrošačku politiku. Europska komisija, objasnio je, uglavnom nema moći skrenuti pozornost na svoja pravila o označivanju hrane i bilo čemu drugom, osobito pred ljudima koji smjerno manipuliraju sustavom. Taj zadatak, kaže, izvršava svaka zemlja zasebno. 

Francuzi vs. Rumunji
Gungula oko konjetine razotkrila je i tvrdokornost kulturnih i nacionalnih stereotipa koji su trebali izblijedjeti širenjem novog, zajedničkog europskog identiteta. Osobito je izražena tendencija bogatijih zemalja zapadne Europe da upiru prstom u siromašne i, smatraju, često nepouzdane rođake iz bivših komunističkih zemalja istočne Europe. Čim se otkrilo da su lazanje prodavane u Francuskoj i Velikoj Britaniji sadržavale konjetinu, odmah je za to okrivljena Rumunjska, jedna od dviju najsiromašnijih zemalja EU. Zahvaljujući uglavnom pretjeranim pričama o masovnom klanju rumunjskih konja nakon uvođenja novih prometnih pravila koja brane konjske zaprege, francuski i britanski mediji prenijeli su vijest da su stotine tisuća rumunjskih konja odjednom završile u prehrambenom lancu. "To je glupost", kaže Lucian Dinita, šef rumunjske prometne policije. Rumunjska je, kaže Dinita, 2006. uvela zakon koja brani prijevoz konjskim zapregama na cestama, no zakon je povučen dvije godine kasnije i nije doveo ni do kakva masovnog pokolja nezaposlenih konja. Dio konjetine koja je završila u hrani koja se prodavala u Francuskoj i drugim zemljama jest potekao iz Rumunjske, no u izvještaju francuske vlade stoji da je jasno označeno da je riječ o konjskom, a ne kravljem mesu. Lažna zamjena govedine konjetinom (razlika u cijeni gotovo je triput veća) dogodila se u jednoj tvornici na jugu Francuske, stoji u izvještaju. 

Šveđani lažu o Česima
Čistunci Šveđani također su se odali prozivanju i poricanju, barem u početku. Kad je Ikea potkraj veljače objavila da povlači svoje mesne okruglice iz trgovina diljem Europe, švedska tvrtka koja ih proizvodi, Gunnar Dafgard AB, porekla je da njihovi proizvodi sadrže konjetinu te istaknula da se češkome laboratoriju ne može vjerovati. Tvrtka je u izjavi istaknula da njihovi testovi i oni neovisnoga laboratorija nisu pokazali prisutnost konjetine te dodala da je pokušala "stupiti u kontakt s laboratorijem u Češkoj radi dodatnih podataka, no u tome nismo uspjeli". Jan Bardon, šef Zuzane Navelkove u Državnom veterinarskom institutu Olomouc, kaže da mu se švedski proizvođač mesnih okruglica uopće nije javio. Tvrtka Dafgard kasnije je priznala da dio njezinih proizvoda stvarno sadrži konjetinu, kao što su Česi i bili rekli. Naknadno su priopćili da je meso vjerojatno došlo iz Poljske. Sve države istočne Europe osim Estonije proizvode konjetinu, no glad za tim mesom sve je manja, osobito na Zapadu.

Tomas Hrouda, izvršni direktor češke prehrambene tvrtke Pribramska uzenina, koja proizvodi kobasice od konjetine, zabrinut je, kaže, što zbrka oko lažnog označavanja proizvoda "šalje lošu poruku kupcima i ruši ugled svih proizvođača mesa". Sve više europskih proizvođača hrane i lanaca utjehu traži u domoljublju te kupce uvjerava da je meso koje prodaju u potpunosti proizvedeno unutar državnih granica. Francuski lanac smrznute hrane Picard i supermarketi Carrefour i Intermarché izjavili su da će u svojim mesnim jelima koristiti isključivo govedinu francuskog podrijetla. Sve glasniji zahtjevi za oznakom zemlje podrijetla na svim proizvodima od mesnih prerađevina podignuli su prašinu u Bruxellesu zbog porasta onoga što Tonio Borg naziva "maskiranim protekcionizmom". Dosad se moralo otkriti podrijetlo samo neprocesiranog mesa. 

Gašenje požara
"Nijemci kažu da ćemo jesti samo njemačke proizvode. Francuzi isto kažu za francuske proizvode. Što se dogodilo sa zajedničkim tržištem?", pita se Françoise Grosset?te, francuska zastupnica u Europskom parlamentu. Glavna reakcija EU zasad je poticanje zemalja članica da provedu jednomjesečni program nasumičnog DNK testiranja radi otkrivanja konjetine. Bruxelles će pokriti 75 posto troška. No, kako su testovi i postupci označavanja sve stroži, povećava se mogućnost novih skandala i narušavanja povjerenja potrošača. "Što ćemo kad se otkrije da u hot dogovima stvarno jedemo pse?", šali se dužnosnik iz Bruxellesa uključen u prehrambena pitanja i dodaje: "No, to barem ne bi bilo lažno označavanje".Neki francuski ljubitelji konjetine nadaju se da će cijela gungula dovesti do povećanja potrošnje konjetine i ukloniti stigmu s prakse koja se čak i u Francuskoj i Belgiji smatra staromodnom i neprihvatljivom. Nekolicina popularnih pariških restorana navodno želi konjetinu uključiti u svoje jelovnike. 

Andrew Higgins, The New York Times

Bijes je nastupio prekasno

Problem krivotvorenje, ne sigurnost

Jakub Sebesta, ravnatelj Ureda za poljoprivrednu i prehrambenu inspekciju u češkom Brnu, smatra da je bijes zbog izmijenjena sastava prehrambenih proizvoda nastupio prekasno. "S time živimo već neko vrijeme. Glavni problem 21. stoljeća nije sigurnost hrane nego krivotvorenje šireg stupnja", kaže Sebesta. Njegova je agencija za inspekciju lani postavila stranicu Food Pillory, kojoj je cilj otkriti i posramiti proizvođače i trgovine u Češkoj koje prodaju krivotvorenu i pogrešno označenu robu. U manje od godinu dana agencija je otkrila više od 200 takvih slučajeva, pa tako i zaleđenu ribu koja je zapravo uglavnom bila led i vino koje nije imalo grožđa. "Na neki je način dobro da je slučaj s konjetinom uputio na to što se događa u prehrambenoj industriji te da su dužnosnici u Bruxellesu konačno osvijestili taj problem", kaže Sebesta. "Možda se stvari promijene nabolje."

Adut britanskim euroskepticima

Dogovor EU nemoguća misija

Za sve veći broj euroskeptika u Britaniji činjenica da je konjetina ušla u prehrambeni lanac putem niza posrednika i tvornica u Europi dokaz je nepremostivih kulturnih jazova koji, prema njihovu mišljenju, upućuju na nefunkcionalnost Europske unije. "Kako 27 različitih zemalja ima posve različite kulturne pozadine, nema kulturnih kočnica kad je riječ o tome što ulazi u našu hranu", kaže Godfrey Bloom, zastupnik Stranke za neovisnost Velike Britanije u Europskom parlamentu. Stranka koju zastupa traži istupanje Velike Britanije iz europskog bloka. "Mislim da nije moguće da se svih 27 zemalja složi o nečemu i drži se tih istih pravila", rekao je Bloom za nedavne rasprave u vezi s konjetinom u Bruxellesu.