Kao što je nekoć govorio slavni kozmonaut Werner von Braun, najgora zapreka istraživanju svemira nije gravitacija, već papirologija. Novac da ne spominjemo. Kad je Bas Lansdorp prije više od 10 godina počeo sanjati o prvoj trajnoj ljudskoj koloniji na Marsu, glavni mu cilj nije bilo svladavanje tehnologijskih izazova nego razvoj poslovnog modela. "Sva potrebna tehnologija već postoji, ili gotovo postoji. Samo nisam znao kako ću to financirati", kaže. Taj nizozemski inženjer i poduzetnik nije poznat kao Dennis Tito, američki financijaš i putnik u svemir, koji je nedavno najavio da će 2018. poslati dvoje turista na Mars. Ne može se Lansdorp približiti ni dubokim džepovima Elona Muska, milijardera i osnivača tvrtki SpaceX i Tesla Motors, koji planira čak 80.000 ljudi poslati na Crveni planet, a svakome bi za to naplatio 500.000 dolara. Richard Branson, vlasnik Virgina, također ima svemirskih ambicija. No, Lansdorp je uvjeren u to da je pronašao savršen plan za prikupljanje šest milijardi dolara, koliko mu je potrebno da početnu četveročlanu posadu dovede na površinu Marsa do 2023. godine. 

Znao je s energijom 
Cijela misija – od odabira astronauta i obuke do njihova dolaska i gradnje trajne nastambe – prenosit će se kao globalni, višegodišnji televizijski reality show. "Što mislite, koliko bi ljudi htjelo gledati dolazak prvih ljudi na Mars?", zapitao se nedavno Lansdorp, prisjećajući se više od 600 milijuna gledatelja koji su 1969. navodno pratili mutnu crno-bijelu snimku Armstrongovih prvih koraka na Mjesecu. "Ovo će biti jedan od najvećih događaja u ljudskoj povijesti. Govorimo o stvaranju golemog medijskog spektakla, znatno većeg od slijetanja na Mjesec ili Olimpijskih igara, a ima golem potencijal za zaradu od televizijskih prava i sponzorstava." Lansdorp će u tom raskošnom projektu biti izvršni producent, a ne glumac: on se, naime, na putovanje neće uputiti. Unatoč sumnji koju je njegov plan ponegdje izazvao, ponosno ističe uspjeh u pokretanju i prodaji tvrtke Ampyx Power, koja se bavi iskorištavanjem energije vjetra i proizvodnjom električne energije putem bespilotnih vezanih letjelica. To smatra dokazom da nedostižne ideje zna pretvoriti u financijski ostvarivu realnost. Lansdorp nije htio otkriti koliko je zaradio prodajom udjela u privatnoj tvrtki Ampyx. Samo je dao do znanja da je zaradio dovoljno da ne mora raditi barem nekoliko godina. Kako ima samo 10 godina da odabere i pripremi prvu posadu, projekt Mars One ovog će proljeća početi sa selekcijom budućih astronauta putem interneta. Prijavljeni moraju biti stariji od 18 godina, u dobroj fizičkoj formi, moraju znati engleski i moraju pristati na cijeli proces selekcije i osmogodišnji program obuke pod stalnim okom TV kamere. Ne traže se nikakve tehničke vještine i iskustvo, no svakako pročitajte i sitna slova: zbog troškova i logističkih razloga, ovo je putovanje u jednom smjeru. 

Stiglo 8000 životopisa
"Ovo je spoj realityja i talent showa, nema kraja i cijeli vas svijet gleda". Tako je Paul Romer, nizozemski producent i jedan od tvoraca prvog "Big Brothera", opisao Mars One. Ovih dana taj projekt češće izaziva nedoumicu nego što privlači novac. Do ove godine gotovo u potpunosti financirao ga je sam Lansdorp. Prošloga je mjeseca Mars One primio prvi novac vanjskih ulagača, a on će se uložiti u prvi konceptualni dizajn različitih dijelova tehničke opreme, od letjelice i sletišta do sustava za održanje života. Otkako je stranica pokrenuta u lipnju prošle godine, prema podacima Google Analyticsa, prikupila je 1,7 milijuna jedinstvenih posjeta. Već je više od 8000 ljudi iz više od 100 zemalja poslalo svoje životopise otkako je u siječnju počela internetska prijava. Dr. Norbert Kraft, specijalist kozmonautičke medicine i bivši znanstvenik NASA-e i svemirskih agencija u Japanu i Rusiji, predvodi tim stručnjaka koji će ispitati jesu li kandidati prikladni za misiju. U uži krug 2014. ući će nekoliko stotina kandidata, a Mars One nada se da će se cijeli postupak prenositi na TV programima u odabranim zemljama. 

Za kampanju 50 mil. dolara
Lansdorp je Mars One pokrenuo kao neprofitnu zakladu, no ona je glavni dioničar profitne tvrtke Interplanetary Media Group, koja je vlasnica ekskluzivnih prava na prodaju prijenosa misije i prava na oglašavanje. Nitko ne zna koliko bi ta prava mogla vrijediti, ali Mars One misli da vrijede poprilično. Lansdorp se poziva na izvještaj koji je lani objavio Međunarodni olimpijski odbor, u kojemu stoji da su ljetne i zimske OI – trotjedni događaj koji se organizira svake dvije godine – od 2009. do 2012. ostvarile prihod od pet milijardi dolara, od čega je čak 3,9 godine pristiglo od prodaje prava na televizijski prijenos. Nešto bliža usporedba su reality emisije, koje već godinama TV kućama donose značajne prihode. Iako više nije na vrhuncu gledanosti, britanski je "Big Brother" 2006. zaradio čak četvrtinu godišnjega prihoda od oglašavanja na javnom Kanalu 4. Američka medijska tvrtka Viacom smatra da je za dvoznamenkasti rast prodaje TV reklama u posljednjih nekoliko godina zaslužan uspjeh realityja "Jersey Shore", koji je u prosincu okončao šestogodišnje prikazivanje na MTV-ju.

Lansdorp se pomalo gnuša etikete reality šoua: "Jako je teško balansirati između ciljeva ovog projekta i financiranja misije. Ovo nije 'Big Brother na Marsu'. Vrlo je važno da ljudi shvate da je riječ o vrlo ozbiljnom projektu". Upravo se iz tih razloga, kaže, Mars One ponajprije usmjerio na izgradnju kredibiliteta u očima potencijalnih ulagača, sponzora i dobavljača. Nije htio reći koliki je budžet za inicijalnu javnu kampanju, no stručnjaci poput Zubrina smatraju da je riječ o iznosu od 30 do 50 milijuna dolara. Peter Meijer, voditelj operativnog poslovanja nizozemskog ogranka softverske tvrtke Trifork sa sjedištem u Kopenhagenu, kaže da je njegova tvrtka, koja je projektu Mars One omogućila usluge internetskog posluživanja i mrežne tehnologije, pristala uložiti nepoznatu svotu s ciljem poboljšanja vlastitog profila putem suradnje s misijom. "Ovakvih projekata nema puno", kaže Meijer. "Nama je to prilika da se pridružimo, ne samo iz perspektive tehnologije, nego i radi marketinške koristi i izloženosti. Usto, ovo nam jako dobro posluži kad se nečime u razgovoru želimo pohvaliti." U međuvremenu se pregovara s potencijalnim dobavljačima. Iz projekta Mars One kažu da su obavili prve razgovore s pet ili šest tvrtki, među kojima su i veliki igrači kao što su SpaceX, s kojima su razgovarali o mehanizmima za lansiranje, i Thales of France, s kojima pregovaraju o pokretnoj tlačnoj opremi. Uskoro će, najavljuje Lansdorp, najaviti ugovor s prvim dobavljačem, jednom američkom kozmonautskom tvrtkom. 

Tvorac ostaje na Zemlji
Kad govori o tome kako sam neće putovati na Mars, Lansdorp nije nostalgičan već praktičan: "Kad mi je bilo 20 godina i kad sam tek počeo sanjati o ovome, razmišljao sam da ću i sam ići. No, otad je prošlo 15 godina i u tom sam se vremenu dobro upoznao. Ja sam poduzetnik. Nisam jednostavno prava osoba za to. Nestrpljiv sam, a to je jedna od najgorih mana u malom timu".  

Nicola Clark, The New York Times

Mnogi sumnjaju u isplativost projekta

Interes javnosti će jenjati, što onda?

Ne vjeruju, međutim, svi u uspjeh projekta. "Ideja o letu na Mars u jednom smjeru nije toliko neobična kao što se čini"', kaže Robert Zubrin, bivši ravnatelj Američkoga svemirskog društva i dugogodišnji zagovornik privatno financiranih ljudskih misija na Mars. Smatra da se to može izvesti s "iznosom jednoznamenkastih milijardi dolara". No, ozbiljno sumnja da bi se to moglo financirati zaradom od prikazivanja. "Prva bi misija privukla veliku pozornost, no koliko dugo možete održati toliko jak interes javnosti za 'Malu kuću u preriji' na Marsu da bi se zarada zadržala na potrebnoj razini?", pita se Zubrin.