Podatak da je Kina prošle godine smijenila SAD i postala najveći trgovinski partner Europske unije mogao bi imati dalekosežne posljedice na kinesko-europske političke odnose.

U tom kontekstu, to baš nije najbolja vijest za Washington koji u sklopu najavljene obnove transatlantskih odnosa računa na europske saveznike u multilateralnom pritisku na Kinu, svojevrsnom Bidenovom nastavku Trumpova trgovinskog rata.

Povećanje deficita

Ovotjedni podaci Eurostata pokazali su da je tijekom prošle godine, značajno opterećene pandemijom koronavirusa, bilateralna trgovina EU i Kine narasla, dok je uvoz i izvoz prema SAD-u dramatično opao.

Naime, izvoz europske robe u Kinu od 202,5 milijarde eura povećan je 2,2 posto, dok je uvoz narastao 5,6 posto dosegnuvši 383,5 milijardi eura. Time je deficit EU-a u trgovini s Kinom porastao sa 164,7 milijardi eura u 2019. na 181 milijardu eura.

Istovremeno, europski izvoz u SAD smanjen je 8,2 posto na godišnjoj razini dok je uvoz potonuo čak 13,2 posto. Značajan je podatak da je prošle godine među 10 najvećih trgovinskih partnera EU jedino s Kinom bilježio rast uvoza, a izvoza još samo s Turskom (2,3 posto) i Južnom Korejom (4,6 posto).

Carsten Brzeski, ekonomist banke ING, za CNBC je komentirao kako je promjena na ljestvici najvećih europskih trgovinskih partnera uzrokovano činjenicom da je Kina, odnosno Azija, jedina regija u svijetu koja prolazi kroz ekonomski oporavak u obliku slova V.

Važnost Kine

Podsjetimo, na političkom planu SAD i Europa ne gledaju blagonaklono na ulogu Huaweija u izgradnji 5G mreža, a problem predstavlja i odnos Pekinga prema ujgurskoj manjini. S druge strane, EU i Kina krajem 2020. sklopile su investicijski sporazum.

Trgovinske odnose treba pratiti kako bi se mogli razumjeti i politički odnosi, upozorava profesor međunarodnih ekonomskih odnosa na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Luka Brkić.

“Europskoj uniji Kina je važna. Povećanju lanjske trgovine doprinijela je pandemijska situacija u kojoj je lani Kina postala ‘tvornica svijeta’.

S druge strane, ponašanje Trumpove administracije i rast trgovinskih tenzija i s Europom išli su u prilog promjeni među najvećim trgovinskim partnerima EU-a”, kaže Brkić.

“Pored ovih okolnosti, kod Kine je važno primijetiti da je od tvornice svijeta s jeftinom radnom snagom postala tehnološka sila. To znači da je kvaliteta njezinih trgovinskih odnosa sa svijetom bitno drugačija. Kina je globalni subjekt kojeg se ne može zaustaviti i pametno je s njom trgovati, razvijati odnose i artikulirati interese”, ocjenjuje Brkić.

Na pitanje koliko je kinesko preuzimanje vodeće pozicije među trgovinskim partnerima EU-a loša vijest za Washington koji najavljuje okupljanje saveznika radi zajedničkog pritiska na Kinu, Brkić kaže kako činjenica da je u Bijeloj kući sada demokratska administracija ne znači radikalnu promjenu politike “Amerika na prvom mjestu”.

“Ako dođe do zajedničkog okupljanja protiv Kine, to će biti izraz nerazumijevanja svijeta. Svaka politika koja želi osiromašiti susjeda je kontraproduktivna za onoga koji ju provodi. Primjerice, za vrijeme Trumpa povećan je američki trgovinski deficit s Kinom”, poručuje Brkić.