Indijski poljoprivrednici koji već dva mjeseca na prilazima New Delhiju prosvjeduju protiv reforme tržišta poljoprivrednih proizvoda postali su najozbiljnija politička prijetnja premijeru Narendri Modiju od njegova dolaska na vlast 2014. godine.

Kako piše Financial Times, jedan od prosvjednika, 26-godišnji Chetan Rathi tvrdi da je dva puta glasovao za Modija, impresioniran njegovim tvrdim stavom prema pitanjima nacionalne sigurnosti.

Ne tržište, već burza

Međutim, Rathi je danas jedan od desetak tisuća gnjevnih poljoprivrednika koji od kraja prošle godine kampiraju na rubu prijestolnice prosvjedujući zbog donošenja tri zakona koji uređuju tržište poljoprivrednih proizvoda.

“Modi kaže da je spasio zemlju od vanjskih neprijatelja, ali je sada država prodana iznutra”, ne bira riječi Rathi koji uzgaja pšenicu, rižu i šećernu repu na oranici od 12 hektara u provinciji Uttar Pradesh.

Što se tiče reforme, on smatra da ona neće stvoriti tržište za poljoprivrednike, već burzu. “Dugoročne posljedice bit će katastrofalne. Nekoliko ljudi upravljat će cijelim sustavom”, smatra Rathi.

Iako u BDP-u sudjeluje sa 16 posto, od poljoprivrede u Indiji izravno i neizravno ovisi više od polovice njezina golemog stanovništva od 1,4 milijarde ljudi. Glavni problemi tog sektora niska su produktivnost te ograničene mogućnosti plasmana poljoprivrednih proizvoda.

Naime, dobar dio indijskih poljoprivrednih politika nakon stjecanja neovisnosti bile su motivirane potrebom osiguranja dovoljnih količina hrane za enormno stanovništvo.

Tako su primjerice u provincijama poput Punjaba – odakle je i krenuo val nezadovoljstva reformom – seljaci desetljećima uzgajali pšenicu i rižu koju su prodavali državnim otkupljivačima po zajamčenoj cijeni.

Taj model, kažu njegovi kritičari, ograničava raznolikost usjeva, iscrpljuje zalihe vode te omogućuje bogatim seljacima da “beru vrhnje”. Velik broj ekonomista smatra da bi konkurentni, privatni kanali za trgovinu poljoprivrednim proizvodima – kakvi već postoje u nekim indijskim provincijama – povećali produktivnost i raznolikost usjeva.

Kritičari uzvraćaju da reforma neće ponuditi adekvatnu zaštitu fragmentiranom poljoprivrednom sektoru, oslabljenom godinama stagnacije.

To posebno vrijedi za male poljoprivrednike koji neće moći ispregovarati dobru cijenu s velikim privatnim otkupljivačima, poput Reliance Industriesa u vlasništvu milijardera Mukesha Ambanija. Kako se nezadovoljstvo širi cijelom zemljom, vlastima je sve veći izazov kako okončati prosvjed.

Pomirljivi pristup

Vlada je isprva koristila pomirljivi pristup, pa je s liderima prosvjednika održano 11 rundi pregovora i ponuđena je odgoda početka reforme za 18 mjeseci. No, prosvjednici ustraju da se zakoni ukinu.

Gilles Verniers, politički analitičar na sveučilištu Ashoka tvrdi kako prosvjednici imaju brojnost, resurse i organizacijsku mobilnost i vezani su vrlo snažnim osjećajem solidarnosti koji im omogućuje da dugo izdrže.

“Svaka zajednica poljoprivrednika u zemlji raspravlja o tim zakonima. To nije samo lokalni ili regionalni problem”, dodaje Verniers.

Modijeva vlada do sada se uspješno nosila s protivnicima svojih odluka, poput prosvjeda muslimana zbog izmjena zakona o državljanstvu. Međutim, dobar dio seljaka koji su izašli na ulice donedavno su podržavali Modija.

S obzirom na njihovu brojnost u stanovništvu, to bi moglo imati dugoročne izborne posljedice za Modijevu desnu Indijsku narodnu stranku (BJP), jednu od najznačajnijih u zemlji. Seljaci ističu da se neće predati. “Sve je u Modijevim rukama sada”, kaže jedan prosvjednik.