Prodaja rabljene odjeće poznatih modnih brendova (second-hand) raste dvostruko brže od prodaje luksuznog segmenta što je nagnalo najveće svjetske kompanije na razmišljanje o ulasku u taj segment. Chanelove torbice, Guccijeve haljine i Rolexovi satovi – ponekad za svega trećinu cijene novog artikla – sve više na specijalizirane internetske trgovine rabljenom odjećom privlače mlađu klijentelu kojoj su štedljivost, ali i zaštita okoliša visoko na ljestvici vrijednosti.

Optimistične prognoze

Kako piše Reuters, analitičari Berenberga smatraju da globalno tržište rabljene odjeće trenutno vrijedi 25 milijardi dolara, a idućih godina rast će do deset posto godišnje. To je više nego dvostruko od projiciranog rasta prodaje luksuzne robe. Optimistične prognoze u neku ruku ni čude s obzirom na cijene odjeće i obuće koje se prodaju na web trgovinama. Tako se Balenciagine ženske štikle iz prošlogodišnje kolekcije mogu pronaći za 374 eura dok nove stoje 876 eura. Givenchyjeva haljina stoji 1210 eura, trećinu originalne cijene. Međutim, dio robe prodaje se po višim cijenama jer s vremenom, kao i automobili-oldtimeri, dobiva na cijeni, naravno, ako se radi o očuvanom primjerku. Tako se kožna Hermes Birkin torba iz 2009. u web trgovini RealReal prodaje za 21.130 eura dok nova stoji oko 15.000 eura.

Zbog takvog zanimanja za kupnju rabljene odjeće američki RealReal planira za dvije godine uvrstiti svoje dionice na burzi. Do tog vremena prodaja bi se trebala udvostručiti na čak milijardu dolara, očekuje osnivačica kompanije i izvršna direktorica, Julie Wainwright. Kako za Reuters otkriva Wainwright, kompanija osnovana koja je u sedam godina postojanja narasla na 600 zaposlenih u pregovorima je o potencijalnom partnerstvu s francuskim divom luksuzne robe, kompanijom LVMH, ali i Guccijevim vlasnikom, tvrtkom Kering.

Prema ocjeni analitičara, kompanije koje stoje iza luksuznih modnih brendova su shvatile kako više ne mogu ignorirati tržište rabljene robe. Istovremeno su smanjile strahovanja da će tržište rabljene robe “razvodniti” njihovu ekskluzivnost i kanibalizirati prodaju najnovijih kolekcija. “Mislim da smo prošli točku kada su oni mogli smatrati da smo prijetnja. Za mnoge milenijalce prvo iskustvo kupnje luksuznih modnih brendova događa se na našoj stranici”, istaknula je Wainwright. Za sada nema bitnijih naznaka da bi luksuzni brendovi osnovali vlastite trgovine rabljene robe, ističu iz RealReala, ali i ostalih web trgovina koje se bave prodajom takve robe.

Cilj razgovora o partnerstvu je, kako dodaju, da luksuzne kompanije shvate kako “izvući” neku vrijednost iz tog sektora. Kako navodi Reuters, LVMH nije odgovorio na upit o komentaru dok su iz Keringa poručili kako “testiraju suradnju s RealRealom”, bez detaljnijeg pojašnjenja. Web trgovine rabljenom odjećom prihode ostvaruju od provizije koje uzimaju na cijenu koju postavljaju (pre)prodavači. Provizija se kreće od 10 do 50 posto, ovisno o proizvodu i koliko robe prodavač prodaje putem pojedine web trgovine. Međutim, i na tom tržištu počela je vladati bespoštedna konkurencija. RealReal pritišće, primjerice ThredUP koji je lani ušao na tržište, ali i već etablirani Vestiaire Collective.

Dragocjeni podaci

Za internetske trgovine partnerstvo s velikim modnim brendovima stoga može povećati njihovu prepoznatljivost i dati im dodatni poticaj u profitabilnosti. U RealRealu nisu htjeli otkriti od čega bi se partnerstvo s LVMH-om i Keringom sastojalo.

No, dio predstavnika drugih kompanija, poput Sebastiena Fabrea, izvršnog direktora Vestiairea, kaže kako bi se sporazumi mogli temeljiti na dijeljenju podataka. To bi luksuznim modnim brendovima dalo uvid koja vrsta klijenata prodaje i kupuje njihove proizvode i kako se kreće vrijednost pojedinog artikla nakon što mu “prođe prva mladost”. Takvi podaci mogli bi biti dragocjeni u marketinškim kampanjama i u određivanju cijena novih kolekcija. No, primjer suradnje može biti već postojeće partnerstvo RealReala sa brendom Stella McCartney. Brend aktivno potiče smanjivanje tekstilnog otpada nudeći bon od stotinu dolara – od čega polovicu plaća RealReal – za svaki artikl prodan preko web trgovine za rabljenu odjeću. Bon se može iskoristiti prilikom kupnje nove odjeće.

Kompanije koje se bave prodajom rabljene odjeće smatraju kako će luksuzni brendovi radije krenuti u strateško partnerstvo s njima nego pokretati vlastite trgovine takve robe. Tim više jer logistika prodaje rabljene robe može biti vrlo zahtjevna. To se posebice odnosi na suzbijanje krivotvorina. Tako u RealRealovu odjelu koji se bavi otkrivanjem krivotvorina radi čak stotinu ljudi koji mjesečno provjere između 200.000 i 300.000 artikala. Vestiaire dnevno na stranicu doda oko 6000 novih artikala nakon što trećinu ponuđenih odbije jer su 
 “lažnjaci”.