Ne postoji službena definicija “ratne ekonomije”, ali postoje mnogi pokazatelji. Ratna ekonomija znači da je država mobilizirala svoje resurse, proizvodne kapacitete i radnu snagu kako bi podržala vojnu pripremu i proizvodnju uoči rata ili tijekom njega. Najočitija ekonomska promjena je preusmjeravanje industrijske proizvodnje s potrošačkih dobara na oružje, streljivo i drugu vojnu opremu, piše Deutsche Welle.

Osim tradicionalnog vojnog hardvera, moderno oružje zahtijeva ulaganja u tehnologiju i digitalne usluge poput softvera, analize podataka, satelitskih sustava i pouzdane internetske infrastrukture, kaže Penny Nass, stručnjakinja za javne politike u američkoj organizaciji Njemački Marshallov fond.

Kako bi se time upravljalo, povećava se centralizirana državna kontrola nad ključnim industrijama i preraspodjelom resursa. Ta kontrola omogućuje vladama da daju prioritet sirovinama i preusmjere ih u industrije i proizvode povezane s ratom. Ostale potrepštine, poput goriva ili hrane, mogu se racionalizirati kako bi vojska imala prednost.

Katalizator napretka
“U pravoj ratnoj ekonomiji, svi elementi društva preusmjereni su na obranu domovine”, kaže Nass. Ta prilagodba je skupa i obično dovodi do velikog povećanja državne potrošnje kako bi se sve financiralo. To može rezultirati većim zaduživanjem, inflacijom, povećanjem poreza i manjim sredstvima za socijalne izdatke.

Armin Steinbach, suradnik briselskog analitičkog centra Bruegel i profesor na poslovnoj školi HEC u Parizu, tvrdi da su najveći dobitnici tvrtke usmjerene na vojne proizvode, digitalne tehnologije, informacije i obavještajne poslove te farmaceutsku i medicinsku tehnologiju.

“Prijelaz na ratnu ekonomiju može biti katalizator znanstvenog i tehnološkog napretka”, rekao je Steinbach za DW. “Novi komunikacijski sustavi, mlazni motori, radari i napredak u obavještajnim sustavima donose koristi – a te tehnologije utječu i na druge industrije”.

Prijelaz s civilne na ratnu ekonomiju može se dogoditi polako ili brzo, ovisno o situaciji. Tijekom Drugog svjetskog rata, Njemačka je imala prednost jer je unaprijed znala da će napasti i pripremala se. SAD, Velika Britanija i ostali saveznici kasnili su s odgovorom i morali su ubrzano nadoknađivati zaostatke.

Danas su Rusija i Ukrajina u sličnim situacijama. Rusija je značajno povećala vojnu potrošnju, pojačala proizvodnju vojne opreme i uvela kontrolu kapitala kako bi usporila odljev novca iz zemlje. Inflacija je porasla, a vlada je povećala javnu potrošnju kako bi održala civilnu ekonomiju. Siromašnija Ukrajina u još je goroj situaciji. Kako je napadnuta, bori se za opstanak i ulaže daleko više u ratne napore. Ukrajina danas troši 58 posto svog proračuna na vojne izdatke, primjećuje Steinbach.

Naplata potraživanja

Dugoročno održivo poslovanje podrazumijeva i učinkovitu naplatu: Kako tvrtke mogu osigurati bolju likvidnost

Hrvatski inovatori

Svjetsko, a naše: Tehnologija koja pomaže svijetu da se prilagodi klimatskim promjenama

Poput Rusije, Ukrajina je mobilizirala radnu snagu, što je mnoge iskusne radnike odvojilo od tradicionalne proizvodnje. Na zahtjev vlade, mnoge su tvornice preuređene za proizvodnju oružja i streljiva. Postoji niz drugih zemalja koje su u određenoj mjeri u režimu ratne ekonomije zbog aktualnih vojnih sukoba. Među njima su Mijanmar, Sudan i Jemen, gdje bjesne građanski ratovi.

Sukobi u Izraelu, Siriji, Etiopiji i Eritreji također su doveli do ekonomskih poremećaja jer su se tamošnje vlade fokusirale na vojne napore. Izrael je povećao svoje izdatke za obranu. Mnogi radnici su regrutirani za borbu, čime su uklonjeni s civilnog tržišta rada. Kako bi financirala te troškove, vlada je povećala porez na dodanu vrijednost (PDV), cijene komunalnih usluga i poreze na imovinu.

Obrambeni plan
EU se nedavno aktivirala zbog slabljenja podrške SAD-a Ukrajini, NATO-u i Europi općenito. Nakon desetljeća američke podrške Europi, administracija Donalda Trumpa približila se ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. To je posebno zabrinulo europske države koje su se oslanjale na transatlantske sigurnosne garancije.

Članice NATO-a, od kojih su 23 dio Europske unije, jedva su uspijevale izdvojiti dva posto BDP-a za obranu. Sada se čak ni taj postotak ne smatra dovoljnim. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen 4. ožujka predstavila je obrambeni plan “Ponovno naoružavanje Europe” (ReArm Europe). Plan vrijedan 800 milijardi eura ima za cilj jačanje vojnih kapaciteta EU-a.

Predviđa ukupno 150 milijardi eura zajmova članicama EU-a. Uz to, popuštanje strogih pravila o proračunskom deficitu omogućit će zemljama da povećaju potrošnju, što bi moglo dovesti do dodatnih 650 milijardi eura vojnih izdataka u nadolazećim godinama. Njemačka je 21. ožujka napravila značajan korak odobrivši nova proračunska pravila u Bundestagu. Od sada će vlada imati veću slobodu ulaganja u obranu jer većina vojnih izdataka više neće biti ograničena fiskalnim pravilima.