Dugovima opterećena Italija opet se našla na raskrižju, baš u vrijeme kada se pad vlade pod vodstvom tehnokrata Marija Draghija “poklopio” s prvim podizanjem ključnih kamatnih stopa Europske središnje banke (ECB) u posljednjih 11 godina.

Kako navodi Reuters, poput ostalih zaduženih država eurozone, i Italija je protratila proteklih nekoliko godina iznimno jeftinog novca bezuspješno pokušavajući smanjiti svoju ranjivost na više kamatne stope i posljedičnu paniku investitora na financijskim tržištima.

Koliko mogu izdržati?
Prema Reutersovoj analizi, Italija je danas izloženija negativnom utjecaju viših kamata nego što se naizgled čini. Posebno u kontekstu zabrinutog stava investitora što pad vlade premijera Draghija i raspisivanje prijevremenih izbora može donijeti te koliko druga najzaduženija država eurozone može izdržati skok cijene zaduživanja.

Mario Draghi predao je u četvrtak ostavku predsjedniku Sergiju Mattarelli, koji ga je zamolio da ostane u svojstvu vršitelja dužnosti, navodi se u priopćenju ureda predsjednika. U priopćenju se ne navodi hoće li Mattarella raspustiti parlament ili sazvati prijevremene izbore.

Politički izvori rekli su ranije ovog tjedna da će vjerojatno raspustiti parlament i raspisati prijevremene izbore u listopadu. Draghi je u srijedu dobio povjerenje u Senatu, no tri vodeće koalicijske stranke – Forza Italija, stranka desnice koju vodi bivši premijer Silvio Berlusconi, zatim krajnje desna Liga, koju vodi poopulist Matteo Salvini te populistički Pokret 5 zvijezda (M5S) – bojkotirale su glasanje i time zapravo srušile njegovu vladu.

Kriza vlade nastupila je prošli tjedan kada članovi M5S-a nisu željeli glasati o velikom paketu pomoći gospodarstvu zbog rata u Ukrajini. Draghijeva vlada zadržala je većinu i bez te stranke, no on je tada je ponudio ostavku jer se raspao koalicijski “pakt povjerenja”, ali je rekao da je spreman nastaviti ako sve stranke stanu uz njega, što se nije dogodilo.

Razlika u prinosu između talijanske 10-godišnje obveznice i istovjetne njemačke koja se uzima kao mjerilo jučer se povećala na 245 baznih bodova. Jedan od problema koji ističu financijaši jest da talijanska vlada proteklih nekoliko godina nije iskoristila za značajnije produživanje ročnosti državnih dugova, kao što su to učinile slične južne članice eurozone.

Naime, ročnost talijanskih obveznica lani je u prosjeku iznosila 7,1 godinu, kao i 2011. godine. Za ilustraciju, Grčka je ročnost produžila sa 9 na 28 godina, Španjolska sa 6 na 8 godina, a Irska sa 11 na 13 godina. Do kraja 2024. Italija mora refinancirati 35 posto svog duga od 2,75 bilijuna eura, Španjolska 25 posto, a Portugal tek petinu.

Tek polovica plana
Drugi je problem što je Italija do kraja lipnja ove godine dovršila tek 52 posto planiranog plasmana obveznica, nasuprot 68 posto u istom lanjskom razdoblju, pokazuju podaci tvrtke Janus Henderson.

To znači da će Rim gotovo polovicu ovogodišnjeg duga morati prikupiti po nepovoljnijim uvjetima. Unatoč tome, šef agencije za upravljanje dugom, Davide Iacovoni, kazao je prošlog mjeseca kako ministarstvo financija ima fleksibilnost i financijskih alata za apsorbiranje kolebljivosti na tržištima duga.

“Nikome ne može biti ugodno u ovakvim vremenima, ali ovo je upravljiva situacija, imajući u vidu cijeli instrumentarij na raspolaganju, uključujući 80,2 milijarde eura likvidnosti na kraju svibnja”, izjavio je talijanskim medijima.

Na razini od 3,59 posto, prinos na talijanski 10-godišnji dug skočio je tijekom 2022. za 200 baznih bodova. Ugrubo, toliko je narastao i tijekom dužničke krize 2011. godine. Investitori kažu kako prelazak granice od 4 posto za financijska tržišta znači – paniku.