Povratak Donalda Trumpa na Twitter sada se čini kao sigurna stvar. Ili ipak nije? Konture pompozne uvertire comebacka postavio je Elon Musk – od klasnog zabavljača ništa manje i nije bilo za očekivati. Samoprozvani “chief Twit” i “Technoking of Tesla” anketom je odluku prepustio običnom puku koji je (pa makar i tankom većinom) glasao za povratak bivšeg američkog predsjednika i kontroverznog poduzetnika (u posljednje vrijeme iznimno aktivnog na prijateljskom Bliskom istoku). “Narod je odlučio – Trump se može vratiti na Twitter”, obznanio je Musk, čije motive ne treba posebno objašnjavati – Twitteru nasušno treba krupan poslovni iskorak.

Omča oko vrata

Novi vlasnik je dio tereta preuzimanja prebacio na Twitter i time kompaniji stavio omču oko vrata: procjenjuje se da bi godišnji trošak otplate kamata po obveznicama na godišnjoj razini mogao dosegnuti i 1,5 milijardi dolara (dio duga nosi varijabilnu kamatnu stopu, sve do maksimalnih 11,75%!). Budući da su prihodi u prošloj godini jedva premašili pet milijardi dolara, a ove godine se vjerojatno i smanjili (zahvaljujući upravo Musku), iluzorno je govoriti o profitabilnosti dok se kompanija grčevito bori – za opstanak. Provokativnim porukama i zapaljivim sadržajem Musk pokušava etablirati Twitter kao atraktivnu platformu i na taj način namamiti veći broj korisnika, a bolju statistiku potom i na adekvatan način monetizirati. Naravno, u kombinaciji s opsežnim programom rezanja troškova koji je već iznjedrio masovne otkaze.

Prostora očito ima dovoljno, jer sa 4,5 milijardi dolara (prošlogodišnjih) prihoda od oglašivača, na Twitter otpada manje od jedan posto globalnog (digitalnog) reklamnog kolača. Nije, doduše, baš najjasnije kako se u taj plan uklapaju verbalni sukobi i prijetnje oglašivačima, kojima k tome nikako nije po ukusu (deklarativna) posvećenost apsolutnoj slobodi govora. Ali možemo, barem za trenutak, pretpostaviti, kako je sve to dio master plana kojim Musk namjerava unovčiti svoju investiciju.

S druge strane, Trump je upravo najavio kandidaturu na sljedećim predsjedničkim izborima i makar je prisegnuo na vjernost vlastitoj društvenoj mreži Truth Social, u kampanji bi mu sigurno dobro došla pozornica poput Twittera (čije je prednosti itekako dobro kapitalizirao na izborima 2016. godine). Ponajprije zbog činjenice da je Truth Social dosad uspio privući svega dva milijuna korisnika (u usporedbi s više od 200 milijuna na Twitteru), od kojih većinu ionako čine tvrdokorni Trumpovi fanovi koje ionako ne treba previše nagovarati. I tu se priča komplicira, jer Truth Social nasušno treba injekciju svježeg kapitala koja je trebala doći u kombinaciji s kompanijom Digital World Acquisition Corp (DWAC) i izlaskom na burzu. U SPAC modelu (koji je neko vrijeme žario i palio Wall Streetom), DWAC već kotira na burzi, a upravo zbog najavljenog spajanja cijena dionica je već na samom startu, krajem listopada prošle godine, doslovno eksplodirala, doguravši (s početnih 10) sve do 175 dolara. Najavljeni deal, međutim, nikako da dobije zeleno svjetlo regulatora (iz niza razloga), zbog čega je i entuzijazam ulagača zamjetno splasnuo (već mjesecima dionice ne uspijevaju preskočiti granicu od 30 dolara).

Oprobani recept

Nema nikakve dvojbe kako u toj priči Trump figurira kao najveća zvijezda i pravi magnet za investitore, bilo one konzervativnije provenijencije ili pak one koji nisu skloni miješati politiku i posao. U službenoj dokumentaciji bivši predsjednik se obvezao na vrlo specifičnu proceduru zbog koje sve njegove objave na društvenim mrežama moraju najprije biti objavljene na Truth Socialu (i ne smiju se replicirati drugdje idućih šest sati).

Taj bi mehanizam trebao biti na snazi barem do sredine lipnja iduće godine, a datum očito nije odabran nimalo slučajno. Naime, u lipnju je Trump po prvi puta najavio svoju kandidaturu uoči predsjedničkih izbora 2016. godine. Doduše, dio pravnika tvrdi kako dotična konstrukcija ostavlja i ponešto prostora za manevar, ali Trumpa svejedno čini ranjivim na moguće tužbe investitora. Vrati li se na Twitter prije navedenog roka, poplava tužbi prilično je izvjesna, a argument jasan – gnjevni ulagači s pravom se mogu žaliti da su prevareni, nakon što su se svoj kapital stavili na kocku, polažući na neki način pravo na (političku) karizmu Donalda Trumpa. U tom slučaju, prilično široka primjena koncepta “prijevare s vrijednosnicama” u američkom pravosuđu nudi investitorima oprobani recept na putu do financijskog obeštećenja.

Ali time priča još uvijek nije završena. Jer čak i da se suzdrži od pojavljivanja na Twitteru do lipnja iduće godine, potencijalni problem za Trumpa predstavlja činjenica da je u više navrata javno isticao kako se “nikada neće vratiti na Twitter”. A to onda ulagači opet mogu iskoristiti kao povod za tužbu, zahtijevajući adekvatnu kompenzaciju za gubitničku okladu.

Nitko, naime, ne dvoji kako bi njegov povratak na Twitter ujedno označio i kraj za Truth Social, društvenu mrežu koja zapravo parazitira na karizmi Donalda Trumpa. To je vjerojatno i najvažniji razlog zbog kojeg bi se Trump mogao držati podalje od Twittera – u suprotnom se može pozdraviti s idejom (koliko god bila klimavo zamišljena) stvaranja medijskog konglomerata. Naravno, ako prije toga ne propadne i najavljeno spajanje. U tom slučaju, Trump doista nema šta izgubiti (a Elon Musk ima puno toga za dobiti).