Ovaj tjedan označava sredinu srpnja, a sat otkucava za europske političke vođe.

Odlučni su u tome da do kraja mjeseca pronađu sporazum o proračunu EZ za sljedećih sedam godina te o fondu oporavka koji bi bio odgovor na krizu radi bolesti Covid-19.

Na to nam posebno ukazuje činjenica da je za ovaj tjedan sazvano Europsko vijeće sa šefovima država, umjesto da ga raspuste tijekom ljeta, a čini se da će se provoditi posrednička diplomacija kako bi se pokušao pronaći konsenzus za sporazum.

U zraku je i mogućnost drugog sastanka kasnije tijekom ovog mjeseca, a neki predani šefovi država odgađaju čak i planove za vjenčanje kako bi mogli raditi na sporazumu.

Ulozi su visoki

Ulozi su visoki. Na Vijeću EU, posljednji je prijedlog predsjednika Vijeća Charlesa Michela EU proračun od malo više od milijardu eura tijekom sedam godina, a Europska komisija dobila je odobrenje za posuđivanje do 750 milijardi eura za fond oporavka. No, i dalje nije riješeno nekoliko kritičnih kriznih točaka.

Glavna među njima je čvrst stav Nizozemske da se odluka o fondu oporavka mora donijeti jednoglasno. Drugo, postoji trodimenzionalni izazov kako osigurati da se tijekom trošenja novca europskih poreznih obveznika, u isto vrijeme osigurati i postavljanje prioriteta zelenog oporavka i poštivanje prava u EU, što treba istovremeno rješavati.

Uz države, kao što su Mađarska i Poljska – koje se vuku za zelenim planom EU i sustavom temeljenim na pravilima – postavljenim kako bi se postigao relativni napredak od dodjeljivanja fonda oporavka, izražena je zabrinutost kako ih nagovoriti na suradnju u budućnosti.

Dakle, postizanje sporazuma na ovotjednom posebnom Europskom vijeću bit će daleko od jednostavnog. To je osobito točno u svjetlu naručene ankete Europskog vijeća za međunarodne odnose (ECFR) koja je provedena krajem proljeća 2020., a u istoj su otkrivene značajne razlike u nacionalnim stavovima o načinu upravljanja oporavkom koji su oblikovani različitim iskustvima u korona krizi do sada.

U anketi 11.000 ljudi koja je provedena u devet zemalja članica EU, što uključuje dvije trećine EU populacije i BDP-a, pronašli smo veliku potporu dijeljenju financijskog tereta u zemljama koje bi najvjerojatnije dobile najviše iz fonda oporavka, ali bez takvog oduševljenja ili bez oduševljenja većine, u zemljama članicama koje trebaju dati najviše.

Čak i u Francuskoj koja je pokušala premostiti štedljivu podjelu između sjevera i juga, samo 47 posto sudionika u anketi podržavaju dijeljenje financijskog tereta. U Njemačkoj taj broj pada na 43 posto, a u Švedskoj i Danskoj na 30, odnosno 24 posto. Kriva reakcija europskih vođa, koja bi u ovom trenutku dozvolila podjelu sjevera i juga EU, velik je rizik.

Podaci iz ankete ECFR-a jasno pokazuju da raznolika iskustva s Covidom-19 vode različite dijelove EU populacije prema različitim zaključcima. Da je podrška Italiji iz institucija EU bila spora na početku krize, dobro je dokumentirano, a naše istraživanje to i potvrđuje. Sa 58%, Italija je zemlja u kojoj se pojavljuje najveće pogoršanje percepcije EU institucija među zemljama koje smo pokrili.

Međutim, u Španjolskoj i u Francuskoj dolazi do zabrinjavajućih razina razočaranja, kod 50%, odnosno 41% ispitanika. Rastući osjećaj razočarenja u EU, koji vidimo u talijanskoj politici posljednjih godina, može biti predviđanje stvari do kojih će doći u južnoj Europi, ako odgovor EU ne bude jasan glasačima.

To može omogućiti i drugim vanjskim igračima ulazak i iskorištavanje povećanog raslojavanja. Kineska maskirana diplomacija, na primjer, značajno se usmjerila na periferiju Europe, gdje se prikazuje manje kao ‘suparnik sustava’, a više kao alternativa europskoj podršci.

Dobre vijesti

Ali, dobre vijesti za EU diplomate koji koriste sate za pronalaženje sporazuma na ovotjednom sastanku Vijeća je da europska javnost vidi jasnu ulogu europske suradnje.

Naše istraživanje pokazuje da Europljani snažno podržavaju Europsku uniju koja oblikuje međunarodni red do kojeg će doći nakon korona krize – 63% Europljana vjeruje da je kriza pokazala potrebu za većom Europskom suradnjom, a kad smo pitali kako se Europa treba promijeniti nakon krize, najveći postotak odgovora, 52%, bio je da EU treba osigurati bolje koordiniran odgovor na globalne prijetnje i izazove.

Globalna priroda pandemije osvijestila je glasače i o važnosti razmjera ekonomije u odgovoru na krize. U Njemačkoj i Francuskoj, osobito, prijavljen je porast podrške za tvrtke koje se ohrabruju da vrate svoju proizvodnju u Europu: s više od 50%, u obje zemlje članice, za medicinske proizvode i oko 40% za ne-medicinske proizvode.

Naši podaci pokazuju da EU ima priliku iskoračiti i poduzeti odlučne korake, uz podršku svojih građana. Stabilan rast populizma u Europi, čije početke treba tražiti u dugom i mučnom odgovoru na financijsku krizu 2008., treba upozoriti na opasnost budućih okolišanja.

Europljani danas hoće vidjeti praktične načine na koje EU može pomoći u oblikovanju njihove budućnosti, zajedno s činjenicom da ono što kažu ima svoju težinu – i očekivat će od svojih vođa ovoga tjedna da stave njihove interese kao Europljana ispred bilo kakvog skupljanja bodova.