Iako su se gospodarske veze Ujedinjenog Kraljevstva s ključnim trgovinskim partnerom nesumnjivo pogoršale, zagovornicima izlaska iz Europske unije ni pet godina od referenduma o brexitu ekonomski argumenti nisu bitni, pokazuju posljednja ispitivanja javnog mnijenja.

Britanci su 23. lipnja 2016. na referendumu koji je organizirao tadašnji premijer David Cameron glasali o tome hoće li Ujedinjeno Kraljevstvo napustiti EU nakon 43 godine ili ostati.

Za izlazak je glasalo 52 posto stanovnika, protiv je bilo 48 posto. Rezultati objavljeni 24. lipnja izazvali su šok u zemlji, ali i u Europi i cijelom svijetu.

Kapitalna odluka

O potresu koji je referendum napravio dovoljno govori podatak da je vrijednost funte 24. lipnja ujutro pala 8 posto, na najnižu razinu prema dolaru od 1985. godine. Povodom pete obljetnice referenduma, premijer Boris Johnson istaknuo je prednosti koje je po njemu donijela ta “kapitalna odluka” – stroži odnos prema imigraciji, uspjeh kampanje cijepljenja protiv koronavirusa te novi trgovinski sporazumi.

Johnsonov stav i ne čudi s obzirom da je u kampanji 2016. vatreno zagovarao razlaz Londona i Bruxellesa. “Sada kada se oporavljamo od pandemije, moći ćemo iskoristiti puni potencijal našeg ponovnog suvereniteta”, rekao je Johnson.

Nakon četiri godine dramatičnih zapleta u pregovorima o razlazu koji su se pretvorili u pravu trakavicu, konačni dogovor – službeno nazvan Sporazum o trgovini i suradnji Europske unije i Ujedinjenog Kraljevstva – stupio je na snagu početkom ove godine. Na petu obljetnicu Britanci se ponovno pitaju o njegovim učincima.

Ispitivanje javnog mnijenja čije je rezultate jučer objavio Institut Savanta ComRes pokazuje da bi u ovom trenutku 51 posto Britanaca glasalo za ostanak u EU-u, a 49 posto bi bilo protiv. Ponovljeni tijesni rezultat pokazuje da se u ovih pet godina u glavama simpatizera brexita ništa nije promijenilo.

Kako podsjeća Deutsche Welle, zagovornici ostanka u EU fokusirali su se na upozorenja o ekonomskoj šteti od brexita, što je često bilo potkrijepljeno analizama globalnih institucija, poput Međunarodnog monetarnog fonda.

Čak je i tadašnji američki predsjednik Barack Obama, posjetivši London dva mjeseca prije glasovanja, upozorio svoje domaćine da ne trebaju očekivati lagane pregovore o trgovinskom sporazumu sa SAD-om u slučaju napuštanja Europske unije.

Međutim, gomila podataka o ekonomskim učincima izlaska kod druge je strane stvorila suprotan efekt. Njega je najslikovitije opisao član Konzervativne stranke Michael Gove kazavši da je “narodu dosta mišljenja stručnjaka”.

U suštini, zagovornici izlaska u svojoj su kampanji jedva i spominjali ekonomske teme. Kampanja, osmišljena u radionici Dominica Cummingsa, temeljila se na jednom središnjem sloganu “Vratite kontrolu”. Jedina ekonomska prednost koju su zagovornici brexita spominjali bilo je slobodno trgovanje sa cijelim svijetom.

Ključni saveznici

Njihova je teza bila da Europska unija sprečava Veliku Britaniju u sklapanju trgovinskih sporazuma s “ključnim saveznicima, poput Australije i Novog Zelanda te rastućim gospodarstvima kao što je Brazil, Kina i Indija”. Od tih zemalja, Britanija je do sada sklopila trgovinski sporazum samo sa Australijom.

Što se tiče trgovine s ključnim partnerom, Europskom unijom, kampanja za izlazak je tvrdila da će se trgovina nastaviti na postojećim osnovama (?). Iako je pandemija i restrikcije koje je donijela znatno otežala ekonomsku analizu prednosti i nedostataka brexita, već je sada evidentno da je izlazak iz temelja promijenio britanske trgovinske veze s Europom.

Nedavni službeni podaci britanske vlade pokazuju da je trgovina s EU od siječnja pala za 23 posto. K tome, studija sveučilišta Aston iz Birmighama objavljena u svibnju pokazala je da je britanski izvoz usluga u posljednje četiri godine smanjen za 128 milijardi eura.

Valja naglasiti i kako će sadržaj trgovinskih dogovora Ujedinjenog Kraljevstva s drugim državama ovisiti o tome kako će se razvijati trgovanje s Europskom unijom, smatraju analitičari.

No, kod polovice britanskih glasača riječi poput “suvereniteta” i “kontrole” očito su i dalje važnije od ekonomskih brojki.