Lijeva koalicija NFP (Novi narodni fron) i krajnje desna stranka Nacionalno okupljanje (RN) masovno su glasovale protiv bivšeg glavnog pregovarača za Brexit nakon što je Barnier iskoristio članak 49.3 Ustava kako bi progurao proračunski plan za socijalnu sigurnost za 2025. bez glasovanja u parlamentu. Ukupno 331 zastupnik podržao je izglasavanje nepovjerenja, čime je premašen prag od 289 glasova potrebnih za uspjeh.

Što slijedi za Francusku?

Michel Barnier vjerojatno će ostati na čelu tehničke vlade, kao što je to ovog ljeta učinio bilo s bivšim premijerom Gabrielom Attalom, nakon što je francuski predsjednik Emmanuel Macron raspustio Nacionalnu skupštinu zbog teškog poraza njegove stranke na izborima za Europski parlament.

Tehnička vlada morat će obavljati tekuće poslove, ali ono što ne može jest donositi nove zakone.

Od Macrona ovisi imenovanje novog premijera, a za to nema određen rok. Predsjednik je izrazio namjeru da brzo reagira, najkasnije u sljedeća 24 sata. Elizejska palača također je potvrdila da će u četvrtak u 20 sati po lokalnom vremenu biti održano televizijsko obraćanje, prenosi Euronews.

Desna i lijeva oporba udružile su snage

Pala francuska vlada. Drugo europsko gospodarstvo bačeno u duboku krizu

No, odabir novog premijera bit će složen proces jer je trenutačna Nacionalna skupština, formirana nakon posljednjih izbora, fragmentiranija nego ikad i nema jasnu većinu.

Ovog ljeta trebalo je oko dva mjeseca da šef države pronađe osobu za koju je bio uvjeren da je zastupnici neće odmah biti odbiti. Novi parlamentarni izbori mogu se raspisati tek u srpnju sljedeće godine.

Tko bi mogao biti novi premijer?

Od srijede se spominje nekoliko imena, uključujući trenutačnog ministra oružanih snaga Sébastiena Lecornua ili Françoisa Bayroua, čelnika centrističke stranke MoDem.

Neke stranke koje čine lijevu koaliciju NFP ostale su pri svom početnom prijedlogu Lucie Castets, ekonomistice i državne službenice.

L. Castets, čije je ime prvi put ovog ljeta predložio NFP , a brzo dobilo odbijenicu Macrona, izjavila je da je “spremna preuzeti vlast”.

Macrona su oštro kritizirali jer je ovog ljeta samostalno odlučivao o kandidatu, bez uključivanja političkih stranaka.

„Ako predsjednik ovaj put želi spriječiti još jedan kolaps vlade, morat će dopustiti zastupnicima da izaberu osobu koja ima veću podršku,“ rekao je François-Xavier Millet, politolog i profesor javnog prava na Sveučilištu Francuskih Antila.

Za Emmanuela Rivièrea, stručnjaka za javno mnijenje i političkog savjetnika, izbor budućeg premijera trebao bi se temeljiti na projektu, a ne na osobi.

„Potrebni su nam projekt i dogovor, a ne samo osobnost. Nije na Macronu da sam bira. Potreban je dogovor kako bi se prebrodile proračunske prepreke. Možda bi najbolje rješenje bio čisti tehnokrat s jasnom misijom osiguravanja proračuna za 2025. godinu,“ rekao je Rivière u telefonskom intervjuu za Euronews.

Što slijedi za Macrona?

Iako Macronov predsjednički mandat traje do proljeća 2027., neke stranke traže njegovu ostavku zbog političkog kaosa koji je uslijedio nakon njegove odluke o raspuštanju parlamenta.

Prema Rivièreu, ovo je još jedan udarac za Macrona čija popularnost pada.

Samo 22 posto Francuza zadovoljno je Macronom, prema anketi Ifopa objavljenoj krajem studenog.

Macron je na ove zahtjeve odgovorio obećanjem da će ispuniti svoju ulogu.

„Ostavka je moguća, ali trenutak nije pravi. To bi samo dodatno povećalo kaos i konfuziju, a ne bi ništa promijenilo u pogledu fragmentiranosti Nacionalne skupštine,“ rekao je Millet.

Što je s proračunom?

Ako proračun ne bude izglasan do 20. prosinca, vlada može koristiti svoje ustavne ovlasti za donošenje proračuna putem uredbe, objasnio je Millet

Naime, za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, gdje politički zastoj može dovesti do paralize vlade, situacije u kojoj vlada prestaje financirati svoje operacije jer proračun nije odobren – Francuska ima ustavne mehanizme koji to sprječavaju. Istina samo privremeno.

A unatoč funkcioniranju vlade putem ustavnih odredbi, politička nestabilno okruženje sigurno nije privlačno investitorima. Francuska je ujedno i pod pritiskom EU-a zbog svoje potrošnje. Državni deficit procjenjuje se na šest posto BDP-a, dok fiskalna pravila EU-a zahtijevaju da ostane ispod tri posto.

Kombinacija političke nestabilnosti i fiskalnog pritiska može oslabiti povjerenje u sposobnost Francuske da odgovorno upravlja svojim financijama, osobito u kontekstu rastućih kamatnih stopa i konkurencije među zemljama članicama za privlačenje kapitala. Ovo može utjecati na gospodarski rast zemlje i njezinu ulogu u europskoj ekonomiji.