Talijanska industrija već dugi niz godina nije konkurentna, a visoka cijena rada, birokratizirana država i loša infrastruktura ne pridonose rješenju talijanskog problema, piše u novom izdanju britanski The Economist.

Tako će ove godine mnogi od Talijana koji su otišli na već tradicionalni godišnji odmor u kolovozu svoj povratak s godišnjeg obilježiti odlaskom na burzu rada.Naime, od 2009. do 2012. godine jedan od četiri proizvođača odjeće u Italiji zatvorio je svoje pogone, a ukupna proizvodnja pala je između 2008. i 2009. godine za 24 posto. Nažalost bio je to tek početak krize jer od 2011. pa 2011. godine proizvodnja odjeće, koja je tradicionalni talijanski bizis, pala je dodatnih 10 posto. U 2012. godini ponovo je dosegla svoj negativni vrhunac uz pad od 26 posto. Sličnu sudbinu dijele i druge industrijske grane.

Tako je proizvodnja automobila (još jedna tradicionalno talijanska niša) pala 45 posto, najveći proizvođač automobila Fiat lani je proizveo samo 397.000 vozila nasuprot proizvedenih 911.000 vozila 2007. godine, piše The Economist. U padu je i proizvodnja elektroničkih dobara i to za 35 posto.Ovi podaci doveli su do masovnih sniženja plaća, ali i broja zaposlenih u industriji zemlje koja je prije 2007. godine bila uz bok Njemačkoj. Situacija bi bila i još gora da nije pomogao pokušaj talijanske vlade da uvede plaćanje nezaposlenih unutar programa da svaki otpušteni radnik nakon otkaza dobiva 80 posto svoje prijašnje plaće od države. Tako su tvrtke u problemima mogle otpuštati radnike, a ipak ih zadržavati na poslu. 

Sudbina nekad uspješnih
Prema prvotnom prijedlogu vlade proizvođači mogu ovaj program koristiti tri godine zaredom, ali kako se kriza produbila i pravila su postala fleksibilnija, piše The Economist. Poput mnogih proizvođača i Fiat je iskoristio ovaj vladin prijedlog i od 2009. godine otpustio 11.000 radnika. Tešku sudbinu talijanske industrije dijele i proizvođači bijele tehnike. Tvrtke poput Candya, Ignisa i Zanussia o kojima su na ekonomskim školama 60-ih i 70-godina prošlog stoljeća pisali studije o uspješnosti danas su u velikim problemima. Inače, proizvođači bijele tehnike svoj uzlet započeli su jo 50-ih godina i tada su bili nositelji talijanskog ekonomskog čuda. Danas njihovi proizvodni i prodajni podaci pokazuju drugi trend – talijansku ekonomsku propast.Naime, 2007. godine Italija je proizvela 24 milijuna uređaja bijele tehnike, a pet godina kasnije 13 milijuna uređaja. Proizvodnja perlica rublja pala je za 52 posto, perilica posuđa za 59 posto, hladnjaka 55 posto, a štednjaka nevjerovatnih 75 posto, piše The Economist."Ova kriza podcrtala je sve velike sistemske probleme u Italiji, poput visoke cijene rada, loše infrastrukture i birokracije", izjavio je Antonio Guerrini, izvršni direktor CECED-a, talijanskog udruženja proizvođača bijele tehnike. Jedini način da se preživi jeftinu konkurenciju iz Kine je preseljenje proizvodnje u zemlje s nižim troškovima, što talijanske tvrtke i čine. "Proizvodnja dobara masovne potrošnje u Italiji više nije isplativa", kaže  Guerrini, "a ako je tako tada je ugroženo oko 130.000 radnih mjesta".

Problemi kooperanata
Smanjenje proizvodnje kod velikih proizvođača u probleme je gunulo i njihove kooperante, piše The Economist. Mnogi su već propali. Innocenzo Cipolletta, ekonomist sa Sveučilišta Trento, koji je sjedio u upravnim odborima nekoliko velikih proizvodnih tvrtki, kaže kako "zabrinjavajući trend propasti malih kooperanata ustvari samo potpomaže odluku velikh proizvođača o odlasku u inozemstvo". Pored pada proizvodnje talijanske kompanije suočene su i s problemima financiranja. Dok su europske države tradicionalno okrenute bankama kao izvorima financiranja u Italiji je to izrazito izražen trend, piše Wall Streat Journal. Sada se pod utjecajem krize i činjenice da se banke manje izlažu rizičnim financiranjima taj trend u Italiji mijenja. 

Izlazak na burzu
U Italiji je porastao broj tvrtki koje izdaju dionice i to manje količine dionica kao pokušaj dolaska do sredstava. Od 27 kompanije koje su u Italiji u ovoj godine izdale dionice njih 13 prvi puta je izašlo na burzu, piše Wall Street Journal. Zanimljiva je i činjenica kako se većinom radi o srednjim tvrtkama, a devet od spomenutih 13 tvrtki ostvaruje godišnji prihod niži od milijardu eura. Brojka od novih 13 kompanija koje su izašle na burzu ove godine veća je od ukupnog broja malih i srednjih tvrtki koje su izašle na burzu od 2009. do 2012. godine.

Ima nade

Recesija dotakla dno

Aktivnosti u talijanskom gospodarstvu u drugom tromjesečju 2013. pale su po stopi od 0,2 posto u odnosu na prvo tromjesečje, što je manji pad od očekivanja, te je u skladu s ostalim naznakama da je najdulja poslijeratna recesija u Italiji dotaknula dno. Talijanski statistički ured ISTAT objavio je da je bruto domaći proizvod (BDP) u drugom tromjesečju pao 0,2 posto, nakon 0,6-postotnog pada u prva tri mjeseca. Na godišnjoj razini, BDP je pao 2 posto. Riječ je o osmom tromjesečju zaredom da talijansko gospodarstvo bilježi pad. Analitičari u anketi Reutersa očekivali su gospodarski pad od 0,4 posto.

MMF

Ponovno niža prognoza rasta

Međunarodni monetarni fond (MMF) snizio je prognozu rasta talijanskog gospodarstva, upozorivši da su izgledi za treće po veličini gospodarstvo eurozone i dalje slabi, a nezaposlenost neprihvatljivo visoka. U godišnjem izvješću o Italiji MMF je prognozirao da će se aktivnosti u talijanskom gospodarstvu smanjiti 1,8 posto, u odnosu na ranije prognoziranih 1,5 posto. U 2014. trebale bi porasti 0,7 posto iako u MMF-u upozoravaju na moguće prepreke, poput podbačaja u mjerama štednje i nestašice kredita. U MMF-u konstatiraju također da je recesija "nagrizla kvalitetu imovine i profitabilnost talijanskih banaka".