Piše: Deutsche Welle

Clonakilty je gradić od oko 4 tisuće stanovnika. Zbog gospodarske krize mnogi mladi ljudi napuštaju ovaj grad. No, oni koji su odlučili ostati, ne sjede prekriženih ruku. Jedan od njih je profesor Bevis Cotton koji je u veljači prošle godine osnovao Clonakilty Favour Exchange.

Riječ je o burzi razmjene usluga koja funkcionira bez novca. A stvar funkcionira ovako: članovi međusobno trguju, ali valuta nije novac nego vrijeme. A njega zarađuju onime što najbolje znaju. Recimo, Bevis Cotton voli dizajnirati internetske stranice, dok neki drugi rado rade kolače od marcipana, čokoladu ili pletu torbe. Svaki od 150 članova ima svoj račun. Učine li nešto za nekog drugog, na njega im se uplaćuje vrijeme koje im je za to bilo potrebno; bilo da je riječ o šetanju pasa, satovima salse ili pranju automobila. Na taj način manje novca odlazi iz grada. Stvari koje su njime prije plaćali sada mogu platiti vremenom. Međutim, na prvom je mjestu nešto mnogo važnije od toga – osjećaj korisnosti i pripadnosti zajednici.