Trenutno medijsku pozornost privlači jedan strateški dokument Europske komisije o atomskoj energiji koji je izašao na svjetlo dana, a iz kojega proizlazi da Komisija namjerava poticati istraživanje o gradnji novih reaktora. Konkretno se radi o razvoju takozvanih minireaktora koji bi, uz odgovarajuće poticaje, 2030. mogli krenuti u pogon.

Mnogi stručnjaci tu ideju smatraju apsurdnom. Planove Europske komisije stručnjakinja Njemačkog instituta za gospodarska istraživanja (DIW) Claudia Kemfert smatra "ekonomskim idiotizmom" i argumentira: "Ekonomske činjenice govore jasno protiv toga."

Za većinu energetskih stručnjaka već odavno nema dvojbe oko toga ima li atomska energija budućnost ili ne. "Danas se više ne mogu graditi nove nuklearke, to se jednostavno ne isplati. Na liberaliziranim tržištima to više nije zamislivo", rekao je još prije tri godine u intervjuu za DW Mycle Schneider, izdavač Izvještaja o svjetskoj atomskoj industriji: "Atomska energija je zamisliva opcija još samo tamo gdje ne samo da postoji politička potpora, nego i spremnost ulaganja državnog novca ili izdavanja jamstava."

 Za loše perspektive atomske energije kriva je prije svega njezina nedovoljna konkurentnost. Dok su nuklearke proteklih godina konstantno poskupljivale, energija iz obnovljivih izvora je postajala sve jeftinija.

U jednoj studiji je berlinski institut za gospodarski konzalting Prognos usporedio troškove proizvodnje energije u novim elektranama u Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Iz nje proizlazi da je struja iz vjetroelektrana na kopnu dvostruko jeftinija nego iz nuklearki. I struja dobivena iz solarnih pogona – i to čak i u Engleskoj i Njemačkoj, zemljama u kojima nema baš puno sunca – jeftinija je od one iz atomskih elektrana. "Atomska energija je sve skuplja, više nije konkurentna i zato se doista može reći da je eri nuklearki, kada se radi o izgradnji novih objekata i održavanju starih, odzvonilo", kaže Frank Peter iz Prognosa u razgovoru za DW.

Troškovi osiguranja dodatno poskupljuju atomsku energiju

Struja dobivena iz novih nuklearki je već danas skuplja nego iz obnovljivih izvora. A ta računica izgleda još gore po atomsku energiju kada se uzmu u obzir dodatni troškovi. Trenutno je najveća subvencija koju atomska energija uživa oslobađanje od osiguranja od rizika. Trenutno nigdje u svijetu, naime, ne postoji niti jedan vlasnik nuklearki koji je dovoljno osiguran.

U članicama Europske unije propisana je svota pokrića između 0,1 i 2,5 milijarde eura. No, kada bi došlo do neke veće nesreće poput Černobila i Fukušime, žrtve bi ostale praznih rukava. Ili bi im odštete morale platiti države iz proračunskih sredstava, dakle, porezni platiše.

Prema računicama tvrtke Versicherungsforen Leipzig troškovi jedne velike nuklearne nesreće u Europi bi iznosili između 150 i 6.363 milijarde eura! Kada bi se koncerni koji upravljaju nuklearkama osigurali od ovakve nesreće, to bi znatno povećalo cijenu atomske energije. Adam Pawloff iz Greenpeaceovog ureda u Beču stoga predlaže osnivanje jednog javnog fonda u koji bi sve tvrtke koje upravljaju nuklearklama uplaćivale doprinose. To bi, međutim, cijenu 1 kW/h struje iz atomskih elektrana poskupljelo za 14 do 67 centi.

Često se potcjenjuju, a i prešućuju dugoročni troškovi proizvodnje struje u nuklearnim elektranama. Prema navodima Europske komisije, koncerni koji upravljaju nuklearkama u EU-u su za demontažu starih pogona i uklanjanje radioaktivnog otpada na stranu stavili 150 milijardi eura dok se računa da će im do 2050. za to biti potrebno 268 milijardi. U jednoj aktualnoj studiji zastupnika Zelenih u Europskom parlamentu se čak govori o troškovima u visini od 485 milijardi eura.