Broj napada pomorskih pirata u 2012. smanjen je za 32 posto zahvaljujući nekolicini faktora, uključujući veću prisutnost oružanih snaga u pratnji brodova, objavio je Međunarodni pomorski ured u svom godišnjem izvješću. U prošloj je godini zabilježeno 297 napada, 142 manje nego prethodne godine. Učinak pirata nije bio velik: 28 je brodova oteto, a 585 putnika ili članova posade zarobljeno. Šestero njih izgubilo je život, a 32 je ranjeno ili ozlijeđeno. Prema tom izvješću, najviše se smanjio broj napada na najkritičnijoj pomorskoj ruti – u vodama pokraj Somalije, gdje se dogodilo samo 75 napada, triput manje nego 2011. "Prisutnost oružanih snaga duž istočne Afrike vitalna je za daljnje ograničavanje somalijskoga piratstva. No, ako bi se ratni brodovi povukli iz regije, pozitivan bi se trend mogao preokrenuti", istaknuo je Pottengal Mukundan, direktor Međunarodnoga pomorskog ureda. Najviše je piratskih napada zabilježeno u indonežanskom arhipelagu, sa 81 prijavom tijekom 2012. Ostale su opasne zone zapadnoafrička obala (58 napada) i nigerijska obala (27 napada).

Zaštitare koči administracija
O aktualnoj situaciji u pomorskom piratstvu razgovarali smo s Hérveom Jaubertom, bivšim francuskim mornaričkim časnikom i agentom francuske tajne službe DGSE, koji pokreće vlastitu zaštitarsku kompaniju za oružanu pratnju brodovima. Broj napada, prema njegovu mišljenju, smanjen je iz četiriju razloga: povećane prisutnosti naoružanih zaštitara, koji dosad imaju stopostotan uspjeh u sprječavanju otmica brodova; međunarodnih mornaričkih patrola; smanjenja broja pirata, kojih je više od tisuću uhapšeno ili ubijeno; i loša vremena. "Vlast se u posljednje vrijeme dobro nosi s problemom piratstva. Međunarodni pomorski ured (IMB), specijalni odjel Međunarodne trgovačke komore (ICC), održava bazu podataka radi opskrbljivanja pomoraca mapama i izvještajima o piratstvu. To nije jednostavan posao, jer prostranstvo oceana i broj pirata otežavaju njihov progon. Mornaričke su snage počele napadati pirate u njihovim uporištima, na obali, uništavajući im zalihe, skladišta goriva, matične brodove i druge pomoćne objekte. Brodovi sve češće angažiraju naoružane zaštitare, iako su dokumentacija i administrativni postupci i dalje komplicirani za brodove koji pristaju u luku s naoružanim stražarima. Volio bih kad bi ljudima bilo lakše da naoružani plove morima", kaže Jaubert, koji smatra da su privatne zaštitarske tvrtke najzaslužnije za uspjeh u borbi protiv pirata.

Ključna je oružana pratnja
"Uvjeren sam da se pirati više boje privatnih naoružanih zaštitara nego mornaričkih snaga, jer su sigurni da će od ovih drugih dobiti pošteno suđenje po propisanoj proceduri. Privatni naoružani zaštitari kojima je povjerena zaštita broda prvo će odgovoriti s hicima upozorenja, ali potom neće oklijevati da otvore direktnu vatru u samoobrani. Naoružanim su zaštitarima hapšenje i pošteno suđenje najmanja briga. I pirati to znaju. Zato bih rekao da su privatni zaštitari najvažniji faktor u smanjenju broja uspješnih piratskih napada. Nijedan naoružani komercijalni brod nije bio otet i točka. Oružje na brodu doista donosi prevagu." Jaubert ne smatra da su vlade zemalja čiji su brodovi najčešće na udaru bile "mekane" prema piratima. "Samo poštuju zakone i propisanu proceduru. Kao i u stara vremena, ako pirati ne pucaju i ne opiru se, bivaju uhićeni i izvedeni pred sud. Jedina je razlika da ih se danas ne vješa, osim ako nekoga nisu ubili. A ako pucaju ili se opiru, mogu poginuti od povratne vatre", objašnjava Hérve Jaubert.

Štitit će i privatne jahte
Jesu li brodovlasnici ranije nedovoljno snažno lobirali da bi potaknuli vlade na veću podršku u borbi protiv pirata? Ili su možda sretni već i kad mogu naplatiti osiguranje, neovisno o tome što opasnost od piratstva i dalje postoji? "Ne, oni i tek ako lobiraju kod vlada. Nitko ne želi biti otet i onda naplatiti osiguranje. Ima važnijih stvari od naplate osiguranja: životi mornara su na kocki", ističe Jaubert, koji upravo registrira vlastitu zaštitarsku kompaniju, koja će pratiti i oružjem braniti brodove. "Osnivam zaštitarsku kompaniju sa skupinom profesionalaca iz Francuske i Filipina. Pribavljanje svih odobrenja i vjerodajnica bio je dug i naporan postupak, osobito zato što na brodu nosimo vatreno oružje. Naš je temeljni posao pružanje ugovorene oružane zaštite komercijalnim brodovima i privatnim jahtama na prekooceanskim putovanjima. To je važan posao koji stvara prevagu. Mi smo kao bilo koji privatni naoružani zaštitari, samo na moru. Bavit ćemo se i humanitarnim intervencijama. Mnoge su zemlje Bliskog i Srednjeg istoka u previranjima zbog nereda i građanskih ratova, pa su mnogi ljudi uhvaćeni u klopku i treba im pomoć pri izvlačenju", kaže Jaubert.

Kukavice i lukavci
Pirati su, ističe, kukavice, ali ne i budale.  "Osobno sam se susreo s piratima nekoliko puta. Iznenadilo me je da su oni više kukavice nego ratnici. Kad im čovjek pokaže zube, okreću se i plove u drugom smjeru. Ako na njih zapucate, bacaju oružje u vodu i tvrde da su ribari, tako da vas mogu tužiti. Zato je važno dokumentirati i snimiti na film svaki sumnjiv susret na moru. Pirati su vrlo dobro informirani, imaju pristup internetu i prilagođavaju taktiku razvoju pomorskih obrana. Jedna od njihovih taktika je postavljanje zamki brodovima. Primjerice, vidjet ćete pred sobom dvije ribarske brodice međusobno udaljene tri milje. Nećete biti svjesni da su brodice između sebe povukle kabel s ribarskom mrežom, pa ćete ploviti naprijed i uhvatiti se u zamku. Dok se pokušavate iskopati, mali će gliseri krenuti prema vama da okončaju posao", navodi Jaubert.Borba protiv pomorskoga piratstva dugoročan je projekt, za čije će zaključenje trebati mnogo vremena."Pad broja piratskih napada ne znači da se pljačkaši povlače. Možda će se to pokazati samo taktičkim potezom radi dobivanja na vremenu, da bi se vratili u akciju kad ratni brodovi odu ili ugovori sa zaštitarima budu raskinuti", poručuje Jaubert.

Pobjegao iz Dubaija u bondovu stilu

Burkom i lažnim grudima nadmudrio policiju

Jaubert je svjetsku slavu stekao 2008. spektakularnim bijegom iz Dubaja, čije su ga vlasti lažno optužile za pronevjeru u sklopu ugovorenoga posla na gradnji Dubai Worlda. Budući da su mu tamošnje vlasti oduzele putovnicu u očekivanju suđenja, Jaubert je pobjegao u stilu Jamesa Bonda – morskim putem.  Uz pomoć ronilačke opreme koju su mu saveznici prošvercali u dijelovima, uspio je domoći se obale i zaroniti do patrolnog čamca, onesposobivši ga sabotiranjem tanka s gorivom. No, da bi uopće mogao doći do obale a da ga ne uhite, zamaskirao se u ženu: na prsa je navukao umjetne grudi, a preko svega odjenuo burku!  Idućeg je jutra iskoristio kolektivnu molitvu i pobjegao na gumenom čamcu s vanjskim motorom do međunarodnih voda. Tamo ga je čekao bivši kolega iz tajne službe, koji ga je jedrilicom prebacio do Bombaja u plovidbi koja je trajala osam dana. Svoju je dramu opisao u knjizi "Escape from Dubai", objavljenoj 2009. U međuvremenu, američki je sud odbacio optužbe za pronevjeru i prijevaru protiv Jauberta, koji od 1993. živi na Floridi. "Istina je da mi je bijeg iz Dubaija donio nešto medijske izloženosti i zanimanja kompanija i privatnika. Bilo je to iskustvo za cijeli život i volim govoriti o njemu radi motiviranja drugih ljudi", kaže Jaubert.