Veliki potencijal vide u proizvodnji zobi, piše Agroklub.

Finska Nokia je dugo vremena držala poziciju vodećeg branda mobitela širom svijeta, a još uvijek ima onih koje besprijekorno služe njihove Nokie stare više od 10 godina. No, nakon što je Nokiu 2013. godine kupio Microsoft, vodeća pozicija je izgubljena. Sada Finska traži novi proizvod koji će ju izdići iz mase drugih kao što je nekada Nokia bila u moru drugih brandova. 

Finska kao "zobena supersila" 

Finski poljoprivrednik i član organizacije Copa Cogeca, Max Schulman, misli kako bi to mogle biti finske zobene pahuljice. Naime, ova žitarica ima odlične uvjete na krajnjem sjeveru zemlje. Sezona rasta je vrlo kratka, ali intenzivna. Dvije trećine godišnje dnevne svjetlosti se uglavnom odnosi na, zapravo kratko ljetno razdoblje, navodi bauernzeitung.at. Zob se ondje sije u svibnju a žanje u kolovozu i rujnu. Ljeti sunce u južnoj Finskoj sija do 19 sati, a zbog arktičke zime manja je potreba za pesticidima i herbicidima. 

Ovakvi uvjeti Finsku čine "zobenom supersilom", kaže znanstvenik, dr. Veli Hietaniemi. 

Zob je žitarica bez glutena 

Max Schulman u južnoj Finskoj posjeduje farmu Stor-Tötar Gård (Gård znači farma, op.a.) koja se proteže na 300 hektara poljoprivrednog zemljišta i šuma, a godišnje proizvede 500 tona poljoprivrednih proizvoda. Glavna kultura mu je zob koja inače ne sadrži gluten i kao takva je sve popularnija. A osim brašna, prerađuje se u zobene pahuljice te mnoge druge proizvode od ove hranjive žitarice. 

Prošle, 2018. godine prosječni je Finac pojeo više od sedam kilograma zobi. Finski farmeri već sada proizvode 14% od ukupne količine europske kvalitetne zobi. 

I Schulman i Hietaniemi u uzgoju zobi vide puno potencijala za budućnost, posebno zbog toga što zob ne sadrži gluten. Uvjereni su da će, poput Nokia telefona, i proizvodi od zobi, svih vrsta, postati sljedeći finski izvozni hit. 

Mljekarstvo ugroženo zbog ruskog embarga

Treba napomenuti kako je stočarstvo drugi glavni poljoprivredni sektor u Finskoj. Lindo Gård jedna je od najvećih farmi u zemlji, u kojoj mljekar Jan de la Chapelle drži 180 muznih krava i 140 junadi. Pored 140 hektara travnjaka i 80 hektara oranica pod ječmom i zobi, koristi i 1.500 hektara šume. Čak 40% godišnjeg prihoda, od oko 1,4 milijuna eura, ostvaruje farma mlijeka. De la Chapelle je ponosan na prinos mlijeka svog stada koje prosječno da 12.000 litara po kravi godišnje. 

Do prije pet godina, ovaj je stočar mlijeko izvozio u Sankt Peterburg. No, nakon krize, na snagu je nastupio ruski trgovinski embargo. Do kolovoza te godine Finska je izvozila 500 milijuna litara mlijeka u Rusiju. Iako dobivaju potporu iz EU, prihodi u ovom sektoru više gotovo ne pokrivaju troškove. De la Chapelle zahvaljujući prihodima iz šumarskog sektora može još uvijek pokriti proizvodnju mlijeka. 

U Finskoj ni jedno stablo nije starije od 80 godina 

A kada je o šumarstvu riječ, Finska je poznata po obiteljskim poduzećima koja brinu o šumama. Ondje se isključivo sade smreka, breza i bor. No, šume Finske zahtijevaju drukčije gospodarenje od onih u srednjoj Europi. Ondje ni jedno stablo nije starije od 80 godina. Kako objašnjava radnik u šumarstvu, Matti Keronen, da do te dobi ne srušite stablo, ono bi samo "umrlo". 

Velika pažnja se posvećuje i čistoći šuma i kontroli štetnika, a sve kako ne bi ugrozili finsko "zeleno zlato". 

U finskom šumarstvu je održivost šuma već dugo vremena glavni prioritet. Prema njihovom Zakonu o šumama usvojenim davne 1886., dakle prije više od 120 godina (!), svaki posječeni dio šume mora se odmah zamijeniti. U toj se zemlji posadi više stabala nego što se godišnje uzme. 

S obzirom na klimatske promjene, ne bi čudilo da Finska osim ratarstva, stočarstva i šumarstva intenzivnije razvije i koju drugu granu poljoprivrede. 

A hoće li ikoji finski proizvod moći steći popularnost kao Nokia, pokazat će vrijeme.