Broj ljudi koji žive u uvjetima modernog ropstva skočio je za četvrtinu zadnjih pet godina dosegnuvši 50 milijuna. Krivica za rast snose dijelom i globalni opskrbni lanci kojima upravljaju najrazvijenije zemlje svijeta, grupa G20. Sjeverna Koreja, Eritreja i Mauritanija imaju najveću prevalenciju modernog ropstva u svijetu, no visoko na listi je i SAD.

Trgovina među bogatim nacijama G20 pogoršava uvjete prisilnog rada jer se proizvodi isporučuju iz zemalja sa slabom zaštitom radnika, pokazalo je izvješće Global Slavery Index.

Spomenute zemlje uvoze 468 milijardi dolara vrijednosti ‘rizičnih’ proizvoda, uključujući elektroniku, odjeću, palmino ulje i solarne ploče, prema izvješću dobrotvorne zaklade za ljudska prava Walk Free iz Australije, prenosi Bloomberg.

Moderno ropstvo definira se kao “prisilni rad, prisilni ili ropski brak, dužničko ropstvo, prisilno komercijalno seksualno iskorištavanje, trgovinu ljudima, prakse slične ropstvu te prodaju i iskorištavanje djece”.

Odjeća, hrana, elektronika…
Temeljno načelo ropstva podrazumijeva “sustavno oduzimanje slobode osobe” – od prava da prihvati ili odbije rad do slobode da odlučuje hoće li se, kada i za koga vjenčati. “Moderno ropstvo prožima svaki aspekt našeg društva – utkano je kroz našu odjeću, osvjetljava našu elektroniku i začinjava našu hranu”, rekla je osnivačica Walk Free Grace Forrest, kćer rudarskog milijardera Andrewa Forresta.

Uvjeti koji pridonose porastu ropstva uključuju degradaciju okoliša, migracije zbog klimatskih promjena, ukidanje prava žena i pandemija, ističe se. U šest zemalja skupine najviše ljudi koji žive u robovskim uvjetima su Indija, Kina, Rusija, Indonezija, Turska, ali i Sjedinjene Američke Države.

Sjeverna Koreja na vrhu je liste, ističe se u izvješću. Deset zemalja s najvećom rasprostranjenošću modernog ropstva imaju neke zajedničke karakteristike, uključujući “ograničenu zaštitu građanskih sloboda i ljudskih prava”.

U prvih deset našli su se i Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Kuvajt, gdje su ograničena radnička prava migranata. Ostale zemlje u top deset su Turska, “koja prima milijune izbjeglica iz Sirije”, Tadžikistan, Rusija i Afganistan.

Problem u globalnim lancima
U usporedbi s 2016. godinom, izvješće procjenjuje da je oko 50 milijuna ljudi ‘’živjelo u situacijama modernog ropstva’’ u 2021., što je porast od 10 milijuna. Procjenjuje se da je 28 milijuna ljudi na prisilnom radu, a 22 milijuna ih živi u prisilnom braku.

Situacija se među ostalim pogoršava zbog “rastućih i sve složenijih oružanih sukoba, raširenog uništavanja okoliša” i utjecaja pandemije koronavirusa.

Prema definiciji modernog ropstva, autoritarna Sjeverna Koreja ima najveću prevalenciju od 104,6 na 1000 stanovnika, slijede Eritreja s 90,3 i Mauritanija s 32. Ta posljednja je tek 1981. postala posljednja zemlja na svijetu koja je nasljedno ropstvo proglasila nezakonitim.

Neke od zemalja, poput Australije, Kanade, Njemačke i Norveške, posljednjih su godina donijele zakone kojima se poduzeća i vlade smatraju odgovornima za iskorištavanje radnika koje se događa u globalnim opskrbnim lancima, navodi se u izvješću.