Srpski stručnjaci umiruju javnost izjavama da prekid privatizacije luke Pirej neće značiti i kraj projekta modernizacije željezničkog pravca Beograd – Budimpešta.

U siječnju je potpisan trilateralni plan suradnje Kine, Mađarske i Srbije o gradnji i modernizaciji pruge Beograd-Budimpešta, kojim je dogovoreno da izgradnja brze pruge počne krajem 2015. godine, a da cijeli projekt bude završen u roku dvije godine. Željeznice Srbije odgovorile su portalu Danas da je u posjet Srbiji stigao generalni direktor Grčkih željeznica Atanasios Ziliaskopoulos i da nije bilo nikakvog razgovora ili najave o prekidu kontejnerskog transporta, nego da se čak razgovaralo i o zajedničkom unapređenju prijevoza.

Pojedini stručnjaci u Srbiji upozoravaju na to da brza pruga Beograd-Budimpešta nema direktne veze s lukom Pirej jer brza pruga ne služi za teretni promet iz luke Pirej. Kineski Cosco, kao jedan od najvećih svjetskih prijevoznika kontejnera, već je uzeo 35-godišnju koncesiju na terminal u pirejskoj luci, a javio se i za kupnju 67-postotonog udjela, čija je prodaja bila jedan od uvjeta za nove kredite Grčke od strane Trojke. Nova grčka vlada odlučila je suspendirati sve zahtjeve Trojke, pa tako i privatizaciju luke Pirej. Pozicija te luke uklapa se u mnogo širi kineski plan širenja svojih potencijala i utjecaja – oživljavanje novog Puta svile kao spone između Kine i Mediterana, a onda posljedično i Europe. 

Morski Put svile 
Doduše, Put svile danas ima mnogo šire značenje od pukog prometnog pravca jer je u pitanju pojačano investiranje Kine u zemlje Azije i Mediterana. Ekonomski pojas novog Puta svile uključuje nekoliko vrsta prometnih pravaca te gradnju cesta, željeničkih pravaca, luka i aerodoroma diljem središnje i južne Azije. Europa nema kapitala, a Kina ga ima dovoljno i spremna ga je potrošiti na gradnju infrastrukture toga golemog ekonomskog pojasa. Dio tog strateškog povezivanja je morski pravac od Kine do Europe, takozvani morski Put svile. Prva i najvažnija europska zemlja na tom putu je Grčka i njezine luke u Pireju i Solunu. Zato je Cosco odmah nakon potpisivanja koncesije obećao uožiti milijardu eura u modernizaciju dvaju terminala, a u pet je godina utrostručio promet.

Nije na odmet spomenuti da se grčkim brodovima prevozi oko 50 posto kineske robe u Europu. Osim toga, jedna morska točka za primanje kineske robe nalazi se i na sjeveru Jadrana, a za poziciju "novog Pireja" bore se luke u Trstu, Kopru i Rijeci. Najveće šanse zasad ima slovenska luka jer je na nedavnom skupu kineskog političkog vrha s čelnim ljudima 16 zemalja istočne Europe u Beogradu kineski premijer Li Keqiang u svojem govoru izrijekom spomenuo koprasku luku kao jednu od luka koja za Kinu predstavlja strateški interes. Iako Rijeka Luka, da bi uopće mogla konkurirati, još ora izgraditi prometnu infrastrukturu, činjenica je i da je hrvatski vrh nezainteresiran za čvršće povezivanje s Kinom te je očito kako se odlučio za čvršće vezivanje sa SAD-om, koji u posljednje vrijeme kao strateški projekt gura terminal za ukapljeni plin na otoku Krku kao zalog vjernosti Zagreba. Željeznički put svile išao bi od zapadne Kine, preko centralne Azije, Irana, Turske i preko Bospora na Balkan.

To bi smanjilo vrijeme putovanja do evropskih tržišta s prosječnih 36 dana kontejnerskim brodom na desetak dana teretnim vlakom. Ovaj Put svile spaja industrijski grad Yiwu na krajnjem istoku Kine sa španjolskim glavnim gradom Madridom. Prvi vlakovi s 80-ak vagona već su krenuli na putovanje do Madrida, a za to će im trebati 21 dan. Kazahstanci obećavaju uložiti još 44 milijarde dolara u idućih pet godina kako bi to smanjili na 10 dana. Njezina je dužina 9977 kilometara, što je značajno povećanje naspram Transsibirske željeznice s 9289 kilometara. Novi Put svile zamišljen je i kao moćno sredstvo za odvraćanje širenja utjecaja u Aziji jer je SAD u svojim dugoročnim geostrateškim planovima Kinu označio kao najvećeg protivnika u postizanju globalne dominacije, pa je svoje snage usmjerio na područje Azije i Pacifika. U prošlosti je Put svile bio podređen potrebama Europe, a sada su se uloge promijenile.

Željeznički projekt u koji je Kina spremna uložiti stotine milijardi eura već ima utjecaja na i poslovanje specijaliziranih kompanija u Europi, poput hrvatskog Gredelja, koji bi zbog potencijalnog posla u Turkmenistanu mogao imati posla sljedeće četiri godine. Tamošnja vlada raspisala je natječaj baš za željeznički Put svile te je Gredelj u najužoj konkurenciji za dobivanje posla gradnje lokomotiva. Teško je zaključiti da nova grčka vlada želi zaustaviti tako golem strateški projekt Kine te je sigurno da će se naći rješenje jer je partnerstvo važno i za Grčku. Grčki ministar financija Janis Varufakis izjavio je u intervjuu za pariški Le Monde da je investicija kineske kompanije Cosco vrlo pozitivna za Grčku i da smatra da su inozemne investicije, istaknuvši posebno kineske, "veliki izvor nade za poboljšanje naših struktura i jačanja konkurentnosti". Time je naglasio da nova grčka vlada ne namjerava tjerati kineske investitore koji imaju velike planove za pirejsku luku. Kako je naglasio kineski predsjednik Xi Jingping, prostor Puta svile ima potencijal od 4,4 milijarde stanovnika koji čine 29 posto svjetskog BDP-a.

Kinezi misle ozbiljno 
Kinezi misle ozbiljo, pa je u listopadu prošle godine potpisan memorandum s 20 azijskih zemalja o osnivanju 50 milijardi dolara vrijedne Investicijske banke za azijsku infrastrukturu. Među potpisnicima su i regionalni konkurent Indija, kao i dvije zemlje koje nisu u povijesno prijateljskim odnosima sa svojim velikim susjedom – Vijetnam i Filipini. Kina je uvjerena kako će novi Put svile mnogo značiti za cijelu Aziju, a isto očito misle i ostale azijske zemlje. Naime, Put svile će, prema kineskim ekonomistima i politolozima, povezati ionako dvije bogate regije poput zapadnoeuropskih i istočnoazijskih država, ali između zjapi ekonomski nejak prostor koji ima velik potencijal. Put će stoga mnogo značiti i siromašnijim zapadnim kineskim provincijama.

Analitičari, međutim, smatraju da je povjerenje između azijskih zemalja dosta krhko i da golemom projektu prijeti unutarnja nesigurnost, a osobito što je jedan od partnera i Rusija, koja se neće podrediti Pekingu. Druga opasnot po projekt strah je zapada od prevelikog kineskog utjecaja, pa će i on raditi na tome da ga pokuša, ako ne sabotirati, onda usporiti, jer ne treba smetnuti s uma da SAD želi biti dominantna sila u Aziji. Bez obzira na to, Kina nastavlja sa svojom politikom savezništva i partnerstva širenjem ekonomskog pojasa, pa je teško da projekt star dvije tisuće godina, kako to Kinezi vole reći, ugrozi nova grčka vlast koja ionako ne odbacuje dogovor i suradnju s kineskim tvrtkama. 

Stari Put svile

Od turizma do geopolitike 

Put svile naziv je za mrežu karavanskih putova čiji je glavni cilj bio povezivanje Sredozemlja s istočnom Azijom u posljednjih dvije tisuće godina, a naziv je dobio u 19. stoljeću, nekoliko stotina godina nakon što je prestao postojati. Donedavno je imao isključivo romantično značenje, a Kina je rano shvatila da na njemu može turistički zaraditi podsjećanjem na Marka Pola i njegova putovanja tim prometnim pravcem. Kina je ponosna na put svile i svojoj novoj ekonomskoj i geopolitičkoj strategiji daje isti naziv. I dok je put svile nekoć bio važniji Europi, uloge su se danas promijenile.