Otkako je EU u 2019. objavio najnoviji dokument o politici prema Kini, nakon pandemije COVID-19, uzajamnih sankcija i antisankcija te sukoba između Rusije i Ukrajine, odnosi Kine i EU-a u 2022. pali su bez presedana na najnižu razinu. Međutim, nakon što su njemački kancelar Olaf Scholz i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel krajem godine sukcesivno posjetili Peking, odnosi Kine i EU počeli su se zagrijavati. Do sada su španjolski premijer, Pedro Sánchez, francuski predsjednik Emmanuel Macron, visoki predstavnik EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Josep Borell Fontelles i njemačka ministarica vanjskih poslova, Annalena Baerbock posjetili Kinu gotovo u isto vrijeme, ubrizgavali su snažan zamah u razvoj odnosa Kine i EU u doba nakon pandemije. Zapravo, u ovom trenutku produbljivanje suradnje između Kine i EU-a je veoma potrebno. Međutim, iza oporavka i nastavka razvoja odnosa Kine i EU-a postoje strukturne proturječnosti koje se ne mogu zanemariti i koje će donijeti skrivene brige i izazove razvoju odnosa Kine i EU-a. Na temelju toga, odnosi Kine i EU-a zasigurno će nastaviti napredovati u pozadini punoj izazova u budućnosti.

Snažan poticaj

Iz kineske perspektive, otvaranje prema vanjskom svijetu uvijek je bio prioritetni izbor politike. Stoga nakon završetka epidemije obnavljanje vitalnosti inherentnog mehanizma razmjene između Kine i Europe i razvijanje bilateralnih svestranih odnosa unutarnja je težnja kineske vlade. Postoje višestruki motivi europske strane, nakon uzastopnog pogoršanja odnosa Kine i EU-a, da se opet aktivno nastoje poboljšati odnosi s Kinom.

Prvo, u pozadini rusko-ukrajinskog vojnog sukoba i energetske krize u Europi, gospodarski razvoj svih zemalja općenito se suočava s ozbiljnim izazovima. Zbog visokih cijena energije, pada kupovne moći kućanstava, slabog vanjskog gospodarstva i sve lošijih uvjeta financiranja Europa je skliznula u recesiju u zadnjem kvartalu 2022. Kako bi se preokrenuo gospodarski pad, suradnja s Kinom kao dugoročnim gospodarskim i trgovinskim partnerom od velike je važnosti za stabilizaciju i poboljšanje europskog gospodarstva koji je u opadanju.

Drugo, Europa je sve više zaglibila u dugotrajni rusko-ukrajinski vojni sukob i ne može se sama izvući. S obzirom na dalekosežnu štetu koju je sukob prouzročio Europi na raznim područjima, Europa jedva čeka učiniti sve što može kako bi okončala sukob. Uzimajući u obzir ulogu Kine u reguliranju odnosa između Saudijske Arabije i Irana, utjecajne međunarodne sile, i njezine dugoročne napore da na miran način riješi rusko-ukrajinski sukob (uključujući relevantni “dokument o političkom stajalištu”), Europa se raduje suradnji s Kinom na pomoći u rješavanju rusko-ukrajinskog sukoba.

Treće, u području globalnog upravljanja, EU treba potporu Kine. Posebno u rješavanju trenutne energetske krize, smanjenju emisija ugljika i promicanju upravljanja klimom, promicanju biološke raznolikosti i rješavanju problema globalnih žarišta, Europa treba surađivati ​​s Kinom. Četvrti je promicanje europske strateške autonomije. U pozadini sukoba između Rusije i Ukrajine, transatlantski odnosi ojačali su bez presedana, ali inherentna proturječja između dviju strana nisu razriješena, a čak su se u određenoj mjeri pojavili novi sukobi, uključujući ozbiljno gušenje europske obrambene autonomije od strane SAD-a. Stoga, iako je sve tješnje europsko-američko savezništvo korisno za održavanje europske sigurnosti, ono također nagriza proces europske strateške autonomije. U ovoj situaciji, suradnja s Kinom može pomoći Europi u nastavku promicanja svog strateškog plana autonomije.

Strukturne proturječnosti

Budući da i Kina i EU imaju snažnu motivaciju za razvoj bilateralnih odnosa, u doglednoj budućnosti dvije će strane pokušati revitalizirati mnoge zaustavljene mehanizme razmjene i promicati suradnju na svim razinama u gospodarskim, trgovinskim, kulturnim i multilateralnim prilikama.

Međutim, trenutačni oporavak odnosa Kine i EU-a i obostrane potrebe za suradnjom između dviju strana ne znače da će odnosi Kine i EU-a od sada biti glatki. Neki strukturni čimbenici koji dovode do sukoba u odnosima Kine i EU-a zaslužuju pozornost. Oni uključuju, kao prvo, uspon europske geopolitičke svijesti. Ova svijest čini da EU na Kinu gleda ne samo kao na partnera, već i kao na konkurenta i suparnika u određenim područjima. EU je obećala ispitati odnose Kine i EU-a iz perspektive “politike moći” i natjecati se, pa čak i suprotstaviti Kini na mnogim poljima.

Drugi je afirmacija europske strateške autonomije. Iako je ova strategija u određenoj mjeri korisna za Kinu i Europu da zajedno oblikuju multipolarizaciju međunarodnih struktura i promiču obostranu suradnju, ona će također potaknuti europske zemlje da se pokušaju riješiti “strateške ovisnosti” o Kini u gospodarskom i trgovinskom području kako bi se ostvario cilj “uklanjanja rizika”. To će donijeti mnoge potencijalne izazove gospodarskim i trgovinskim odnosima Kine i EU-a.

Treće je dugoročno postojanje europskih i američkih saveza u pozadini kinesko-američke konkurencije. U svakom slučaju, europske zemlje stavovima SAD-a pridaju veliku važnost. U pozadini kinesko-američke igre, europska politika prema Kini bit će pod stalnim pritiskom SAD-a. Što je intenzivnija igra između Kine i Sjedinjenih Američkih Država, odnosi Kine i EU će se suočiti s većim izazovima.

U svakom slučaju, odnosi Kine i EU važan su dio sadašnjeg odnosa između velikih sila, a njihov razvoj i promjene iznimno su važni za evoluciju međunarodne strukture i stabilnost međunarodne zajednice te su od iznimnog značaja za odgovarajući razvoj obiju strana. Za Kinu je stabilan i zdrav odnos sa EU od velike važnosti za promicanje njezina visokokvalitetnog otvaranja, poboljšanje razine društvene modernizacije i promicanja mirnog procesa razvoja zemlje. Kina treba pridavati veliku važnost Europi i održavati stabilnost odnosa Kine i EU.