Brojni stanovnici središnje Turske i sjevera Sirije proveli su treću noć bez krova nad glavom nakon što je razorni potres magnitude 7,8 u ponedjeljak pred jutro pogodio to područje.

Unatoč naporima spasilaca koji vode trku s vremenom i niskim temperaturama, broj žrtava raste zapanjujućom brzinom, u srijedu poslijepodne premašio je 15 tisuća.

Očaj, tuga i plač preživjelih koji su ostali bez bližnjih i cijele imovine, miješa se s bijesom zbog logističkih problema organizaciji spasilačkih napora koje je priznao i sam turski predsjednik Tayyip Erdogan.

Diljem južne Turske ljudi su tražili privremeno sklonište i hranu po hladnom zimskom vremenu, tjeskobno čekajući pored hrpa ruševina u kojima bi mogle biti zatrpane obitelji i prijatelji, prenosi Reuters. Spasioci izvlače neke žive, za mnoge je prekasno.

Broj poginulih će u narednim danima još porasti jer su stotine srušenih zgrada postale grobnice za one koji su spavali/Reuters

Slične scene i pritužbe mogu se čuti i u susjednoj Siriji, zemlji otprije opustošenoj ratom. Očekuje se da će u narednim danima broj poginulih još porasti jer su stotine srušenih zgrada postale grobnice za one koji su spavali, kao i ograničene kapacitete spasilačkih ekipa i razmjere katastrofe.

Nedostaje mrtvačkih vreća
Erdogan, pred kojim su izvori u svibnju, posjetio je zonu potresa rekavši da operacije da sada normalno odvijaju obećavši da nitko neće ostati bez krova nad glavom. Reporteri Reutersa svjedoče o desecima tijela poredanima na tlu ispred bolnice. Dio ih je prekriven dekama i plahtama, a dio je u mrtvačkim vrećama kojih nedostaje na tisuće.

Mnogi su zoni katastrofe noći proveli u automobilima ili na ulicama ispod deka, u strahu od novih tremora. Tlo se u toj velikoj regiji trese kontinuirano nakon najsmrtonosnijeg potresa u posljednja dva desetljeća. Nakon razornog pred zoru, nekoliko sati kasnije u ponedjeljak u rano poslijepodne udario je novi snažan potres.

”Gdje su šatori, gdje su kamioni s hranom?” pita 64-godišnja Melek u gradu Antakyi, dodavši da nije vidjela nijedan spasilački tim. “Preživjeli smo potres, ali ćemo tu umrijeti od gladi ili hladnoće”, strahuje.

Broj smrtnih slučajeva u Turskoj se u srijedu popeo na 8.574, dok je u Siriju službeno potvrđeno više od 2500 stradalih. Medijima i društvenim mrežama kruže videi spašenih preživjelih u pidžamama, prekrivenih prašinom.

U sirijskom Alepu, osoblje bolnice Al-Razi pomoglo je čovjeku s modricama na očima koji je rekao da mu je više od desetak rođaka, uključujući njegovog oca i majku, poginulo kada se zgrada u kojoj su bili srušila.

“Bilo nas je 16 i umrlo 13. Izvukli smo se brat, nećakinja od godinu i pol i ja. Hvala Bogu”, rekao je. “Moj otac, moja majka, moj brat, njegova žena i njihovo četvero djece. Žena i dvoje djece mog brata koji su izvučeni sa mnom također su umrli”, rekao je.

Test uoči izbora
Erdogan je proglasio izvanredno stanje u iduća tri mjeseca u deset pokrajina te u pomoć poslao vojsku. Obraćajući se novinarima, uz zavijanje sirena hitne pomoći u pozadini, priznao je da je bilo problema s cestama i zračnim lukama, no “danas smo bolji. Bit ćemo bolji sutra i kasnije. Još uvijek imamo nekih problema s gorivom… ali ćemo i njih prevladati”, rekao je Erdogan iz grada Kahramanmarasa.

Čitave ulice u tom gradu u blizini epicentra pretvorene su u ruševine, pokazuju snimke dronova, s oblacima dima koji se dižu iz požara diljem grada. Stotine šatora postavljeno je kao sklonište na sportskom terenu. Za turskog predsjednika uspješnost borbe s posljedicama potresa mogla bi odrediti ishod izbora u svibnju.

Percepcija da ne rješava katastrofu izvjesno bi mu mogla otežati, kako se očekuje, ionako najteže izbore u dvadeset godina. Uspije li prevladati logističke probleme, mogao bi osigurati nacionalnu podršku i ojačati svoju poziciju.

Turske vlasti kažu da je oko 13,5 milijuna ljudi pogođeno u području koje se proteže otprilike 450 km od Adane na zapadu do Diyarbakira na istoku. U Siriji je potres ubio ljude južno od Hame, 250 km od epicentra. Preko puta stambene zgrade u Alepu od koje su ostale tek ruševine, 25-godišnji Youssef dva dana je čekao vijesti o svom ocu, majci, bratu, sestri i njezinu sinu.

Rekao je da je čuo njihove glasove i razgovarao s njima, no loše opremljeni spasioci nisu uspjeli doći do njih. “Razgovarao sam s njima i čuo njihove glasove, ali nažalost, kao što vidite ovdje, jako su spori u poslu i nemaju dovoljno opreme”, rekao je.

Spasioci se bore da dođu do najteže pogođenih područja, spriječeni uništenim cestama, lošim vremenskim uvjetima i nedostatkom teške opreme. Neka područja su bez goriva i struje.