Austrijsko mjestašce koje je prije pandemije bilo poznato kao “Ibiza Alpi”, a početkom 2020. došlo na zao glas kao žarište iz koje se koronavirus proširio Europom, ponovno pokušava vratiti stari turistički sjaj.

Kako piše Financial Times, Bernhard Zangerl imao je samo 25 godina kada je prije dvije godine preuzeo vođenje obiteljskog bara u Ischglu i tako pokazao da je dovoljno zreo za nastavak obiteljske ugostiteljske tradicije.

Međutim, samo dva tjedna kasnije Ischgl je postao središte iz koje je krenuo prvi val koronavirusa u svoju smrtonosnu “turneju” po Europi. Štoviše, Zangerlov bar postao je mjesto zaraze prvih pacijenata.

Među najgorima
Kada je krajem veljače 2020. zrakoplov s islandskim turistima koji su bili na zimovanju u austrijskom zimovalištu sletio u Reykjavik, 15 Islanđana bilo je pozitivno na koronavirus. I svi su se tijekom zimovanja zabavljali u Zangerlovom baru.

Ubrzo kasnije, Island je stavio austrijsku regiju Tirol na popis epidemiološki riskantnih mjesta, rame uz rame s kineskim Wuhanom i Iranom. Ischgl je ubrzo postao europski rasadnik COVID-a: polovica svih početnih slučajeva u Norveškoj posjetilo je to mjesto, kao i trećina danskih te šestina švedskih.

Dvije godine kasnije Bernhard Zangerl ističe kako se dio turista vratio, ali je popunjenost i dalje 50 do 60 posto manja nego u vremenima prije pandemije.

Stav javnosti prema Ischglu se mijenja, ali to ide vrlo sporo, dodaje Zangerl. “Na početku je javno mnijenje smatralo da mi u Ischglu nismo činili što nam je rečeno – da smo jednostavno ignorirali problem. Ali u ožujku 2020. nitko nije znao ništa o ovome, to je bila potpuna novost za sve. Mislim da je danas više razumijevanja”, kaže Zangerl.

“Na kraju smo svi naučili lekciju da se virus ne može kontrolirati”, kaže tirolski ugostitelj. Sumnje s lokalnog stanovništva naposljetku je skinulo i regionalno tužiteljstvo u Innsbrucku koje je nakon provedene istrage utvrdilo da stanovnici nisu učinili ništa što bi potaknulo širenje zaraze.

Ischgl se smjestio na kraju doline Paznaun. Većina turista dolazi slijećući u zračnu luku u obližnjem Innsbrucku koji je udaljen od mjesta sat i pol vožnje automobilom.

Iako je veliki koncert na otvorenom kojim se svake godine označavao početak skijaške sezone otkazan, Ischgl i dalje ne odustaje od svoje reputacije mjesta za partijanje, zbog čega je i prozvan “Ibizom Alpi”.

Međutim, nije teško primijetiti što je to mjesto učinilo tako atraktivnom skijaškom destinacijom. U cijeloj Ischgl-Samnaun regiji ima više od 239 kilometara skijaških staza, a gotovo sve se nalaze na više od 2000 metara nadmorske visine, pa je mogućnost uživanja na prirodnom snijegu gotovo zajamčena.

Vlasnik tamošnjeg hotela Arnold Tschiderer ističe kako se Ischgl mijenja. Dok je hotelski lobi prilično tih, u obližnjem baru Champagnerhütte – također u Tschidererovom vlasništvu – mnogo je bučnije.

“Mjesto se ne mijenja u onome što temeljno nudi – lokaciju i skijanje – već u kvalitativnom smislu”, kaže Tschiderer. Otvaranje iznimno luksuznih hotela jedan je element te promjene. Sve je i veći broj restorana u kojima se prakticira vrhunsko kulinarstvo.

Međutim, fokus turističkih djelatnika trenutno je ponajprije na obnovi povjerenja posjetitelja. Još jedno zaključavanje, smatra Tschiderer, bilo bi katastrofalno za turizam Ischgla.

Zbog toga su epidemiološke mjere još uvijek potrebne, ocjenjuje taj hotelijer, poput striktne provjere Covid-potvrda koja vrijedi za sve, kako stanovnike tako i posjetitelje.

Na spavanje u 22 h
Ipak, i Tschiderer se pita koliko pojedine mjere doprinose obnovi turizma. Primjerice, u 22 sata s radom moraju prestati svi ugostiteljski objekti. Turistički slogan mjesta “Ischgl: Opustite se – ako možete” ne zvuči baš najtočnije kada vlasti propisuju kada turisti moraju na spavanje.

“To je štetno za restorane koji žele biti otvoreni do sitnih noćnih sati. Mnogo toga nema smisla. Preko dana postoje mjesta prepuna turista koji su potpuno ciljepljeni i sa provjerenim covid-potvrdama, a u 22 sata kažete kako njihovo druženje može postati epidemiološki riskantno”, kaže Tschiderer.

Druga stvar koja ne ide na ruku povratku turista jest “policija za maske”. Nošenje maski je obvezno i na otvorenome u cijelom Ischglu, unatoč činjenici da selom struji svježi planinski zrak. Sve koji se ne pridržavaju tog pravila – ili maske ne nose pravilno, preko nosa – upozoravaju uniformirani pripadnici civilne zaštite.

Maske su obvezne i u žičarama, ali i vučnicama. Taksist Markus kaže kako je za većinu stanovnika na kocki mnogo više od činjenice da bi nakon dvije godine epidemioloških ograničenja opet željeli živjeti normalno.

Cjelokupno gospodarstvo Ischgla – kao uostalom i mnoštva ostalih alpskih zimovališta – ovisi isključivo o zimskoj turističkoj sezoni, ističe Markus. Osim vožnje taksija, Markus je i profesionalni glazbenik, ali u protekle dvije godine imao je samo dvije svirke.

Za usporedbu, prije pandemije odradio bi i do 40 nastupa godišnje. Dobar dio stanovnika stoga i dalje ima ozbiljnih ekonomskih problema.

Zbog toga se većina oštro protivi dodatnim epidemiološkim ograničenjima. No, to ne znači da se prema virusu odnose olako – čak 61 posto stanovnika primilo je tri doze cjepiva.