Prema procjenama Ujedinjenih naroda Indija je sad zemlja s najvećim brojem stanovnika na zemlji, 1,425 milijardi, piše Deutsche Welle. UN pri procjeni koristi kako popise stanovništva, tako i podatke o stopama smrtnosti i stopama prirodnog rasta.

Prvi put od takve procjene 1950. godine Kina nije na prvom mjestu po broju stanovnika. Ali, ova vijest se ne tumači svugdje kao znak rasta značenja Indije kao svjetske sile.

Glasnogovornik kineskoga ministarstva vanjskih poslova Wang Wenbin izjavio je primjerice da Indija sad, istina, ima više ljudi, ali da Kina još uvijek ima više “talenata”.

Prednost, ne problem
U Njemačkoj je tjednik Der Spiegel s tim u vezi objavio karikaturu na kojoj se vidi pretrpan, zastarjeli “indijski” vlak koji pretječe “kineski” moderni vlak koji vozi izuzetno velikom brzinom Političari i komentatori u Indiji su osudili tu karikaturu kao rasističku.

Sarvesh Kaushal, bivši ministar u indijskoj saveznoj državi Punjabu, objavio je na Twitteru: “Zašto razvijeni svijet ne propušta ni jednu priliku da Indiju napada ispod pojasa i da ponižava njezino stanovništvo? Oni imaju razloga za zabrinutost: oni uživaju u slavnoj prošlosti dok gledaju u tmurnu budućnost.”

Ali, koje značenje osim simboličnog ima činjenica da je Indija sad zemlja s najvećim brojem stanovnika? Srikanth Kondapalli, profesor za kineske studije na Sveučilištu Jawaharlal Nehru u New Delhiju, kaže da su neke reakcije na takav razvitak opterećene predrasudama i rasističke prema Indiji.

“Mislimo da naše stanovništvo predstavlja prednost, a ne problem”, kaže on u razgovoru za DW. On ukazuje na to da je prosječna starost u Indiji 27 godina, što je ispod globalnog prosjeka. To, kaže on, ovoj zemlji stvara “demografsku dividendu”. “Bitni indikatori se poboljšavaju, stopa pismenosti raste, kao i zdravstvena skrb. Trenutno smo peto najveće gospodarstvo na svijetu, 2030. želimo biti na trećem mjestu.”

Indija ima jedno od najbrže rastućih nacionalnih gospodarstava na svijetu. Za 2023. godinu Svjetska banka očekuje da će Indija imati rast od oko 6,9 posto. Međunarodni monetarni fond očekuje za iduću godinu rast indijskoga gospodarstva od 6,1 posto.

Prosječna mladost stanovništva se često tretira kao pozitivan čimbenik, ali Indija se bori i s visokom nezaposlenošću mladih. U prosincu prošle godine nezaposlenost je u indijskim gradovima iznosila 10,1 posto, što je sve veći problem kojem su pridonijela i otpuštanja zaposlenika zbog pandemije.

Za mlade, dobro obrazovane ljude nedostaju prije svega bolje plaćena, kvalificirana radna mjesta. U industrijskoj preradi je stopa nezaposlenosti djelomice gotovo 20 posto.

Izbori iduće godine
Nezaposlenost i inflacija su trenutno najveći problemi u Indiji uoči sljedećih izbora koji bi se trebali održati u svibnju 2024. godine. Za Kondapallija je jasno na što bi se vladina politika trebala koncentrirati, ako bi Indija idućih godina htjela profitirati od rasta svoga stanovništva.

“Nužno je poboljšanje infrastrukture i kvalifikacije, moraju biti stvarana radna mjesta i poboljšavani radno okruženje i drugi temeljni indikatori kadrovskog razvoja”, kaže on. Za Kinu činjenica da ju je Indija pretekla po broju stanovnika predstavlja više od simbolike.

Iako je kinesko gospodarstvo četiri puta veće nego indijsko, Peking je ipak osjetljiv kad se radi o smanjenju i starenju njegovoga stanovništva. Broj Kineza starijih od 65 godina do 2050. godine će se više nego udvostručiti, što će jako opterećivati mlađe zaposlenike.

Vladajuća Komunistička partija Kine poduzela je razne mjere kako bi zaustavila pad prirodnog rasta stanovništva. Reakcije u kineskim državnim medijima na vijest o Indiji ukazuju na određenu frustraciju u Kini s obzirom na situaciju sa stanovništvom.

“SAD povećava nastojanja da zaustavi razvoj Kine i novi povod je našao u izvještaju Ujedinjenih naroda”, kaže se u jednom komentaru kineske državne televizije CCTV. “Pritom nedostaje osnovno razumijevanje zakona razvitka stanovništva”, tvrdi CCTV.

Kondapalli priznaje da je Kina i dalje u prednosti pred Indijom glede ključnih indikatora, kao što su pismenost i zdravstvena skrb. Ali, razlika nije više tako velika kako to predstavlja Peking.