Dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju 2024. godine, akademici Daron Acemoglu, Simon Johnson i James Robinson, nagrađeni su za svoja istraživanja o nejednakostima u bogatstvu među nacijama, s posebnim naglaskom na to kako institucije i vladavina prava utječu na dugoročni gospodarski rast i razvoj.

U obrazloženju Kraljevske švedske akademije znanosti istaknuto je da su njihova istraživanja omogućila bolje razumijevanje globalne nejednakosti, čime su “znatno pridonijeli ekonomskim i društvenim znanostima”.

Jakob Svensson, član Nobelova odbora, pohvalio je njihova istraživanja i naglasio kako su “laureati pioniri u novim pristupima, kako empirijskim tako i teorijskim”. Prema njegovim riječima, njihova su istraživanja pokazala kako zemlje s lošom vladavinom prava i institucijama koje eksploatiraju svoje stanovništvo često ne uspijevaju generirati održivi gospodarski rast.

“Smanjenje velikih razlika u prihodima među zemljama jedno je od najvećih izazova našeg vremena”, istaknuo je Jakob Svensson, inače direktor i profesor ekonomije na Institutu za međunarodne ekonomske studije Sveučilišta u Stockholmu.

Kina je ‘izazov’
Najbogatijih dvadeset posto zemalja sada je oko trideset puta bogatije od najsiromašnijih dvadeset posto, pri čemu prve povećavaju svoje bogatstvo, dok drugi segment nacija ne uspijeva smanjiti jaz, istaknuto je i u priopćenju Nobelova odbora.

Unatoč tome što se u njihovom radu ne nude jednostavna rješenja, on nudi temelj za razumijevanje kako i zašto neke zemlje uspijevaju, dok druge propadaju. Daron Acemoglu, koji se javio iz Atene, gdje je saznao za nagradu, izjavio je kako je njihovo istraživanje najbolje opisati kao studiju “prirodnog eksperimenta” kolonijalizma. Prema njemu, kolonijalizam je “podijelio svijet na vrlo različite institucionalne putanje”, ovisno o resursima koje su europski kolonizatori donijeli i strategijama koje su usvojili.

“Naš rad pokazuje da su zemlje s inkluzivnim institucijama, koje promiču vladavinu prava i demokraciju, u prosjeku uspješnije od onih s ekskluzivnim institucijama koje koriste resurse samo za vlastitu elitu”, zaključio je Acemoglu.

Nobelov odbor također, ističe u obrazloženju, da su njihove spoznaje pokazale kako su demokracije dugoročno uspješnije u promicanju gospodarskog rasta. Acemoglu je naglasio kako njihov rad “široko govoreći, favorizira demokraciju, dok su autoritarni oblici rasta često nestabilni”, iako je priznao da nedavni uspjeh Kine u visokotehnološkim sektorima predstavlja “izazov” tim zaključcima.

Inače, Daron Acemoglu i Simon Johnson predaju na Massachusetts Institute of Technology (MIT), dok je Robinson profesor na Sveučilištu u Chicagu. Iako svi rade na prestižnim američkim sveučilištima, nitko od laureata nije rođen u SAD-u. Acemoglu je rođen u Istanbulu, dok su Johnson i Robinson rođeni u Velikoj Britaniji.

Acemoglu, koji je diplomirao na Sveučilištu York i doktorirao na Londonskoj školi ekonomije (LSE), poznat je po svojim radovima o političkoj ekonomiji, osobito kroz prizmu institucija.

Njegova knjiga Why Nations Fail, napisana u suradnji s Robinsonom, postala je globalni bestseler, pružajući teorijski okvir za razumijevanje kako loše institucije koče razvoj, dok inkluzivne institucije potiču gospodarski rast. Acemoglu je dobitnik brojnih nagrada, uključujući prestižnu medalju Johna Batesa Clarka koju je dobio 2005. godine.

Nejednakosti i sukobi
Simon Johnson, britansko-američki ekonomist, rođen je u Sheffieldu, ali je veći dio svoje profesionalne karijere proveo u Sjedinjenim Američkim Državama. Profesor je poduzetništva na MIT-u, dok je prethodno radio u Washingtonskom Peterson Institutu za međunarodnu ekonomiju, poznat je po svojoj ulozi glavnog ekonomista u Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) tijekom globalne financijske krize 2007.-2008.

Njegovo istraživanje usmjereno je na poduzetništvo, ekonomski rast i ulogu institucija u razvoju. Johnson je također aktivan u političkim raspravama o financijskim regulacijama i reformama.

James Robinson, profesor političke ekonomije na Sveučilištu u Chicagu, doktorirao je na Sveučilištu Yale, nakon što je završio studije na LSE-u i Warwicku. Njegov rad također se bavi proučavanjem političkih institucija i njihovog utjecaja na razvoj, s posebnim fokusom na zemlje u razvoju. Robinsonova istraživanja često se usredotočuju na to kako politički sukobi i nefunkcionalne institucije mogu dovesti do nejednakosti i dugoročne stagnacije.

Dobitnici nagrade, službenog naziva “Nagrada Sveriges Riksbank u ekonomskim znanostima u spomen na Alfreda Nobela”, pridružili su se dugom popisu istaknutih ekonomista koji su osvojili ovu prestižnu nagradu od njezina utemeljenja 1969. godine.

Nagrada za ekonomiju uspostavljena je 1968. godine povodom 300. godišnjice švedske središnje banke. Naknadno je dodana ostalim Nobelovim nagradama koje se dodjeljuju od 1901. godine prema oporuci švedskog industrijalca i izumitelja dinamita Alfreda Nobela. Pripala im je i novčana nagrada od jedanaest milijuna švedskih kruna, odnosno oko 970 tisuća eura, koju će ravnopravno podijeliti.