Kako toplinski val prži Europu, tako i vodostaji ovdašnjih rijeka padaju na rekordno nisku razinu što ima i sve ozbiljnije ekonomske posljedice.

Možda najzorniji primjer je njemačka riječna žica kucavica, Rajna, čiji je vodostaj neubičajeno nizak za ovo doba godine, kako za Deutsche Welle tvrdi Christian Hellbach iz njemačke Agencije za plovne puteve.

“Uobičajeno, pad vodostaja Rajne počinje u srpnju, a minimum dosegne tijekom rujna i listopada”, kaže Hellbach.

Ispod dva metra
Okke Hamann, izvršni direktor Trgovinske i industrijske komore Donje Rajne, također ističe neubičajeno nizak vodostaj koji je na mjernom mjestu kod Duisburga – najveće europske riječne luke – pao ispod 2 metra.

“Niski vodostaj znači da teretni brodovi moraju utovariti manje tereta kako bi uopće mogli ploviti”, naglašava Hamann. Njemačkim rijekama godišnje se preveze 195 milijuna tona tereta. Glavnina te robe prevozi se Rajnom koja je ključna za prijevoz ugljena, naftnih derivata, kemikalija, automobilskih dijelova, hrane te tisuća tona ostale robe.

Tako najveća rijeka zapadne Europe služi kao prometna žila kucavica koja povezuje industrijska središta Njemačke, Švicarske i Francuske s morskim lukama u Belgiji i Nizozemskoj.

Međutim, zbog suše teretni promet Rajnom trenutno je prepolovljenog kapaciteta. rani dolazak (pre)niskog vodostaja došao je u vrlo nezgodnom trenutku za mnoštvo kompanija koje ovise o prijevozu robe tom rijekom. Dobar dio njih tek je nedavno normalizirao dobavu robe nakon poremećaja izazvanog pandemijom koronavirusa.

Upravo u ovom trenutku potražnja za riječnim teretnim prijevozom je visoka, ističe Okke Hamann. Kako se brodovi ne mogu do kraja natovariti, potreban je veći broj brodova, pa su kapaciteti napregnuti do krajnjih granica, kaže Roberto Spranzi iz DTG-a, udruge riječne plovidbe.

Ruska invazija na Ukrajinu također je pogoršala situaciju. Naime, Njemačka smanjuje ovisnost o ruskom plinu, pa se opet vraća korištenju ugljena u termoelektranama. A trenutne zalihe ugljena u njemačkim termoelektranama dovoljne su za najviše tjedan rada pri punom kapacitetu, istaknuo je proizvođač struje Steag početkom srpnja.

Problem je što su operateri njemačkih termoelektrana, poput Steaga, ranije počeli smanjivati broj prijevoznih sredstava, uključujući i riječnih brodova, jer je vlada planirala ugasiti sve termoelektrane tijekom idućeg desetljeća.

Repriza suše iz 2018.
Ovogodišnja situacija podsjeća na katastrofalnu sušu 2018. kada je zbog preniskog vodostaja plovidba teretnih brodova Rajnom obustavljena na ukupno 132 dana. Prema podacima Federacije njemačke industrije, trećina kompanija sa sjedištem u tom području imala je “značajno više troškove prijevoza robe, i do 50 posto”.

K tome, dvije trećine kompanije imale su nedovoljnu mogućnost održavanja dobavnih lanaca drugim oblicima prijevoza.

Najveća svjetska kemijska kompanija BASF smještena je na obalama Rajne pored Ludwigshafena te pokušava prebaciti prijevoz svoje robe sa riječnih brodova na kamione, vlakove te putem cjevovoda.

Međutim, kompanija tvrdi kako se samo trećina njezinih dnevnih potreba za prijevozom može prebaciti kopnom. Kada bi se sav BASF-ov teret koji se prevozi Rajnom preselio na kamionski prijevoz, dnevno bi bilo potrebno 1600 kamiona te je kompanija to “odbacila kao opciju”.

Inače, iz suše 2018. Njemačka je izvukla je određene pouke kada je riječ o plovidbi Rajnom. Akcijskim planom za niski vodostaj cilj je poboljšati predviđanje razine vodostaja kako bi kompanije na vrijeme aktivirale pričuvne planove prijevoza robe.

Dio tog plana kojeg subvencionira vlada jest i gradnja riječnih brodova manjeg gaza. Okke Hamann poziva vladu da ubrza planove produbljivanja korita Rajne i gradnju nove infrastrukture uz rijeku.

“No, savezna vlada je smanjila izdvajanja za tu svrhu za 350 milijuna eura do 2023. čime su ukupna izdvajanja za tu svrhu smanjena za 1,3 milijarde eura”, kazao je Hamann.