Veliki industrijski bazen u Tuzli nekada bio primjer razvoja i napretka, a danas su od toga ostale brojne privatizacijom uništene tvornice, štrajkovi i tisuće radnika na ulici. Na sudovima se vodi više od stotinu stečajeva, dok je, s druge strane, vlada Tuzlanskog kantona (TK) zadovoljna svojim aktivnostima na tom području, pišu Nezavisne novine.

Vlada izgleda potpuno u sukobu s realnošću jer je taj kanton već godinama poznat po radničkim prosvjedima, a štrajkovi glađu i blokade prometa dio su svakodnevnog života."Nažalost, brojne tvrtke su propale i dosta je obespravljenih radnika. Moramo postaviti pitanje gdje su pravosudni organi, rade li i kako je moguće da danas imamo toliki broj radnika koji su ostali bez svega", pita Admir Čavalić, ekonomist iz Tuzle. Jedan od primjera uništene tvrtke je Remontmontaža Tuzla, koja je nekada zapošljavala više od 770 radnika, a danas samo njih stotinjak, koji dolaze na posao, ali plaću ne primaju već 16 mjeseci, a radni staž im nije uplaćen već više od osam godina. 

Mutni poslovi Indijca
"Tvrtka je kupljena, hipotekarno zadužena, veliki novac je dignut, a Remontmontaža je puštena niz vodu. Ugovarani su poslovi koje nismo mogli obaviti i sada imamo ovo što imamo", kaže Zijad Jahić, radnik Remontmontaže. Godine lošeg upravljanja dovele su i tvrtku GIKIL iz Lukavca do velikih dugova, samo stranim dobavljačima duguje oko 175 milijuna dolara, a domaćima više od tri milijuna maraka (oko 12 mil. kuna). Direktor Debashish Ganguli iz Indije je uz pomoć vlade TK razriješen dužnosti, ali tvornicu treba postaviti na noge, a 1000 radnika očekuje pomoć vlade TK. Zijad Kasumović, član Izvršnog odbora GIKIL-a, kaže da radnici ne znaju šta više da očekuju i traže rješenje.

"Tražimo rješenje da radimo, ovaj status quo odgovara samo Indijcu, a ne nama. Sudovi ne rade svoj posao, moram ih prozvati javno, radite svoj posao, pa zar nam u ovoj državi nije dosta tvrtki propalo", kaže Jahić koji je s kolegama nedavno zabranio ulazak direktoru u tvornicu, dok se ne nađe rješenje. Prema tvrdnjama radnika, novca u ima, ali on ide u ruke stranaca. Propala je također i Konfekcija Borac iz Banovića, koja je u nadležnosti federalne vlade. Radnici su bez posla, bez upisanog radnog staža. Refija Bosankić, bivša radnica Borca, kaže da je na rubu siromaštva. "Nas 33 radnika smo na cesti, nemamo od čega živjeti", kaže Bosankić. 

Ubrzati stečajeve
Svi radnici koji su ostali bez posla, plaća i priznatog staža iz 25 tvrtki s područja Tuzlanskog kantona okupljeni su u Sindikat solidarnosti. Svake srijede okupljaju se pred zgradom pravosudnih institucija u Tuzli, pokušavajući natjerati sudstvo da procesuira odgovorne za kriminalnu privatizaciju kompanija u kantonu, ali i da ubrza stečajne postupke koji se godinama odugovlače.  Od svojih prava nisu odustali ni radnici Ljevaonice čelika, odnosno Bosnia Valvesa, koji su 19 dana štrajkali glađu, dok federalna vlada nije odlučila da im uplati staž i riješi radno-pravni status. Kantonalna vlada rješenje za radnike uništenih tvrtki vidi isključivo u stečaju i financijskoj konsolidaciji.

U 2015. godini Vlada je osigurala zdravstveno osiguranje za 1190 radnika i njihovih obitelji (dio je iz Aide).  "U mirovinu je otišao 61 radnik", objašnjava Srđan Mićanović, ministar industrije, energetike i rudarstva TK. S druge strane, povučena je odluka o financijskoj konsolidaciji za tvrtku TTU, jer se nije mogao otvoriti račun za nastavak poslovanja, a jedan od razloga je taj što tvornica ima velike dugove, veće nego što je njena vrijednost i trenutno prolazi kroz stečajni postupak. Radnici vjeruju obećanju federalne i kantonalne vlade da će TTU oživjeti kao nova tvrtka, koja će biti servis za RMU Banovići i Elektroprivredu. Kako to uglavnom ide u Tuzli, od obećanja radnicima zasad nema ništa. 

Jedini se oporavili

Aida je počela izvoziti deterdžent na Kosovo
Jedina tvornica u Tuzli koja se uspjela oporaviti je Dita, čiji su radnici prije nekoliko mjeseci ponovno pokrenuli proizvodnju. Prvo su na tržište izbacili deterdžent, da bi ovih dana počeli proizvoditi omekšivač za rublje, šampon za kosu i tekući sapun za ruke. Budući da je tvornica u stečaju ne može sudjelovati na natječajima za nabavku javnih insitucija, što pokušavaju uraditi preko trećih kompanija. Kada je riječ o izvoz Ditinih proizvoda izvan granica BiH, prva količina praškastog deterdženta Arix Tenzo već je na Kosovu.