Kontroverzni izbori za Ustavotvornu skupštinu samo su dodatno dolili ulje na vatru političke nestabilnosti u Venezueli, nekad najprosperitetnijoj južnoameričkoj državi čije se gospodarstvo već doslovno urušilo. Nestašice hrane i lijekova, rastuća spirala inflacije te bujajuće crno tržište unazad nekoliko godina glavno su obilježje venezuelanske ekonomije.

Nespojiva situacija
Teška ekonomska situacija gotovo je nespojiva sa venezuelanskim statusom države s najvećim dokazanim zalihama nafte. Za vrijeme i netom nakon 2. svjetskog rata tamošnja je ekonomija rasla oko sedam posto godišnje. Početkom 70-ih godina prošloga stoljeća Venezuela je zahvaljujući izvozu nafte postala najbogatija država Južne Amerike i nalazila se među 20 najbogatijih država svijeta, s BDP-om po stanovniku višem od Španjolske, Grčke i Izraela, kako tvrdi Ricardo Hausmann u svojoj knjizi Venezuela prije Chaveza: Anatomija ekonomske propasti.

Visok standard radnika – za južnoameričke prilike – pratili su i izdašni vladini socijalni programi, financirani upravo "petrodolarima". Zlatno razdoblje završilo je 80-ih godina padom cijena nafte što je dovelo do smanjenja gospodarstva i rasta inflacije.  No, iako je ekonomski oporavak započeo 1990. godine, inflacija je godinu ranije skočila na 81 posto, a mjere predsjednika Carlosa Andersa Pereza za rezanje državne potrošnje i otvaranje tržišta rezultirali su uličnim neredima u prijestolnici Caracasu.

Unatoč ekonomskom rastu, tijekom 90-ih nezaposlenost je i dalje bila velika, a plaće relativno male. Zemlju je potreslo i nekoliko bankovnih kriza. Godišnja stopa inflacije kretala se između 50 i 60 posto, da bi 1996. – tri godine prije dolaska Huga Chaveza na vlast – dosegla i stotinu posto. Kada je Chavez preuzeo vlast, u nekad najbogatijoj državi Južne Amerike polovica stanovništva živjela je ispod granice siromaštva. Vladavina socijalista donijela je povoljnije cijene osnovnih namirinica i lijekova jer je cijene kontrolirala država. Privatne kompanije i farme su nacionalizirane, a fiksiranje tečaja bolivara prema dolaru išlo je ruku pod ruku s ograničavanjem kupnji "tvrde valute".  

Rješenje u uvozu
No, zbog takve je politike proizvodnja dijela namirnica postala neisplativa, pa je taj problem rješavan uvozom. To je bilo moguće u vrijeme cijene barela od 100 dolara, no nakon 2014. i padom cijena nafte ekonomski sustav više nije mogao održavati subvencionirane cijene. Venezuela najviše hrane uvozi iz Brazila, Kolumbije i Meksika, a u prvih pet mjeseci isporuke hrane iz tih država manje su za 61 posto nego 2015. godine.  

Da bi došla do prijeko potrebnog novca, vlada je počela tiskati novac, što je dovelo do eksplozije inflacije. Inflacija bi ove godine mogla dosegnuti i 2000 posto, a tečaj bolivara na crnom se tržištu s osam bolivara za dolar prije sedam godina popeo na 8000 bolivara. "Ekonomija je u kaosu. Došla je do točke iz koje nema povratka", tvrdi za CNN Alberto Ramos, ekonomski analitičar Goldman Sachsa za Južnu Ameriku. Trenutno je bez posla četvrtina stanovništva, pa je teška ekonomska situacija dovela do masovnog iseljavanja.  Iz Venezuele – države sa 30 milijuna stanovnika – od dolaska socijalista otišlo oko dva milijuna ljudi.