Presuda Europskog suda za ljudska prava (ECHR) po kojoj je Slovenija odgovorna za neisplaćenu staru deviznu štednju dvoje štediša Ljubljanske banke Sarajevo u Ljubljani je dočekana s iznenađenjem, a ljubljansko "Delo" ocjenjuje u srijedu kako je riječ o "prijetećem šamaru" Sloveniji koja je do sada zastupala tezu da je riječ o sukcesijskom problemu.

Kako navode slovenski mediji, pravne i financijske posljedice presude još se proučavaju. Presuda će imati velike posljedice za slovenski državni proračun ako veliko vijeće ECHR-a ne prihvati već najavljenu pritužbu Slovenije i ne promijeni presudu koja zbog sistemske dimenzije problema kao pilot-presuda može biti primijenjena i na sve druge slučajeve u kojima štediše izvan Slovenije traže devizna sredstva koja su u Ljubljanskoj banci deponirali u vrijeme bivše SFRJ, navodi ljubljanski dnevni list "Dnevnik".

List "Delo" navodi da je jučerašnja presuda iz Strasbourga "prijeteći šamar" Sloveniji koja je do sada tvrdila kako devizni štediše moraju biti namireni po teritorijalnom načelu u državama u kojima žive i u kojima su djelovale podružnice Ljubljanske banke te da se radi o sukcesijskom problemu između država sljednica bivše SFRJ, što je presudom osporeno.

Predstavnik slovenske vlade za pitanja sukcesije Rudi Gabrovec izjavio je za "Delo" da je sud utvrdio odgovornost Slovenije "bez ikakva dokaza". "Ničim se ne može dokazati da je Slovenija uzela novac tih štediša ili da je od njega imala koristi, jer on nikad nije stigao u Sloveniju. Novac je bio korišten preko jugoslavenske centralne banke, najviše za dinarske kredite na teritoriju gdje je banka djelovala", rekao je Gabrovec. "Sud je donio presudu bez ikakva dokaza. Kad bi postojao dokaz da su Slovenija ili Ljubljanska banka uzele taj novac, onda bi Sloveniju već davno bile tužile druge države-sljednice", kazao je Gabrovec.

Slovenski mediji prenose i odvojeno mišljenje koje je uz presudu dao Boštjan M. Zupančič koji je sudac ECHR-a već 14 godina, a sudjelovao je i u donošenju presude o tužbi triju hrvatskih štediša Ljubljkanske banke pred tim sudom 2008. godine (slučaj Kovačić i ostali protiv Slovenije). Kako prenose mediji, Zupančič je jedini od sedam sudaca koji su donijeli presudu glasovao protiv, a u svom odvojenom mišljenju doveo je u pitanje i sastav sudskog senata u kojemu je bilo pet sudaca iz država sljednica te po jedan sudac iz Velike Britanije i Poljske.

Po pisanju "Dela", Zupančič je u svom odvojenom mišljenju naveo da je "jugoslavenski bankarski sustav, primajući devizne depozite uz visoke kamate, djelovao kao komunistička Ponzijeva shema" (odnosno jedna vrsta neodrživog piramidalnog financijskog inženjeringa) te da, budući da takav bankarski sustav nije formirala Slovenija ili Ljubljanska banka, nije pravedno da Slovenija presudom snosi posljedice za to. Također je iznio mišljenje da bi se odgovornost za štedne uloge iz vremena bivše Jugoslavije trebala utvrđivati prema teritorijalnom načelu zbog toga što se je tom uštedom kreditiralo tvrtke u republikama gdje je Ljubljanska banka djelovala, ali i zbog načela sukcesije nakon raspada država koje se drži teritorijalnog ključa.

Slovensko ministarstvo financija objavilo je u priopćenju za javnost da je primilo presudu iz Strasbourga i da ju zbog njene opsežnosti (41 stranica) još proučava s aspekta potencijalnih posljedica, ali i u pogledu pravnih sredstava koja su Sloveniji sada na raspolaganju.