Rudarstvo nije dio prošlosti. Svijet ovisi o mineralima i metalima više nego ikad, a ova grana industrije nastavlja biti sastavni dio globalne ekonomije. Međutim, njegovi oblici se mijenjaju, a umjesto na “prljavim” sirovinama, fokus je na onim neophodnim za tranziciju održive energije i mobilnosti.

Rudarska renesansa bila je dio 16. stoljeća kada je došlo do velike prekretnice i napretka u tehnologiji i znanosti rudarenja i metalurgije. Rudarima je tada omogućeno otkrivanje i eksploatacija novih izvora minerala i metala, što je dovelo do velikog ekonomskog rasta u Europi, piše B92.

Dolazak kritičnih sirovina bila je najveća promjena koju je ova industrija doživjela kroz desetljeća. Stoga, rudarstvo i danas ostaje vrlo važna grana industrije koja pruža veliki doprinos globalnoj ekonomiji.

Međutim, dok su u prošlosti “prljavi” i materijali koji štete klimi – poput ugljena, bili ključni produkt rudarstva, danas su ih zamijenili materijali neophodni za tranziciju održive energije i mobilnosti. To je, samim tim, promijenilo i dovelo do preokreta u načinu rudarenja.

Mnogi ključni elementi koji su potrebni za proizvodnju moderne tehnologije i obnovljive energije, dobivaju se upravo iz ruda. Bez njih ne bismo imali važne sirovine – poput, na primer, kobalta, nikla ili litija, koji je neophodan za rad pametnih telefona, računala, električnih automobila i drugih uređaja koje svakodnevno koristimo – ali, ne bismo mogli da proizvedemo ni dovoljno energije iz obnovljivih izvora kako bismo smanjili ovisnost o fosilnim gorivima. Ukratko, budućnost bez rudarstva ne bi funkcionirala onako kako nam je danas potrebna.

Stoga, izvjesno je kako će, shodno trenutnim trendovima i potrebama tržišta, ova industrija nastaviti razvijati i mijenja velikom brzinom. Ali, za razliku od nekada kada to nije bio fokus, održivost i sigurnost moraju biti prioritet u svemu, a njihova vrijednost mora se zadržati i na ovom polju. U tome je i jedna od glavnih razlika “održive rudarske renesanse” 21. stoljeća.

Kako izgleda budućnost rudarstva?

Budućnost rudarstva biće usmjerena upravo u spomenutom pravcu – na održivosti i sigurnosti. Sama tehnologija procesa rudarenja se do danas znatno poboljšala i modernizirala, omogućujući da eksploatacija sirovina bude efikasnija i odgovara spomenutim uvjetima.

Rudarske kompanije sve više traže načine za smanjenje negativnih utjecaja na okolinu, uključujući smanjenje emisija ispuštenih plinova i upravljanje otpadom. Primjeri uključuju autonomna vozila, dronove i senzore za praćenje kvalitete zraka, vode i tla, koji omogućavaju da rudarstvo ne utječe negativno na okolinu.

Metode kopanja se zamjenjuju manje invazivnim metodama, a sve više se koriste i automatizirani sustavi koji mogu pomoći u smanjenju rizika od povreda i povećanju efikasnosti ovog procesa.

Dronovi su testirani već 2019. godine u okviru projekta Europske unije SIMS predviđenog za istraživanje i testiranje tehnologija i rješenja za rudarsku industriju, koji se ispostavio uspješnim.

“U rudnicima koristimo dronove, što znači da rudari više nisu na potencijalno opasnim mjestima. Također, koristimo električna umjesto dizelskih vozila, zbog čega je minimiziran udio ugljikovog dioksida”, govorila je o procesu Jenny Greberg, izvanredna profesorica rudarstva i inženjerstva stijena na Tehničkom Sveučilištu Luleau u Švedskoj i istaknula kako se na ovaj način može sigurno raditi,

U budućnosti se također očekuje i još veća prisutnost umjetne inteligencije (AI), koja je također jedan vid automatizacije. Ovu i tehnologije slične njoj, podržavaju rudarske kompanije širom svijeta pri određivanju kada, gdje i kako najefikasnije rudariti.

Iz svega, može se zaključiti da će visoka i napredna tehnologija biti glavna karakteristika budućeg rudarenja. Pa tako, dok Europa bude težila razvijanju vlastitih mineralnih rezervi i zaliha sirovina, usporedno će morati služiti se spomenutim alatom, koji će omogućiti i veću održivost i produktivnost samih rudara. Rudnici će postati i sigurnija mjesta za ljude koji u njima rade i područja koja imaju manje loš utjecaj na okolinu.